SERVIS POSEBNIH NASLOVA KINA-OBRAZOVANJE

Nadnaslov:Kina:Novi obrazovni model privatnog školovanja za odabrane Naslov: "Aristokratske" škole Pekinga Podnaslov:Besplatan i svima dostupan model obrazovanja kojim se komunistička Kina desetljećima ponosila dobiva sve jaču konkurenciju pojavom privatnih škola koje po visokoj cijeni nude sve ono što državne škole nemaju: raskošan okoliš, modernu opremu, renomirane profesore i razrede s malim brojem učenika. Škole za "djecu aristokrata" odgovaraju specifičnim potrebama jedne socijalne skupine jednako kao i potrebama tržišnog gospodarstva, tumače njihovi pobornici odgovarajući na žestoke rasprave u javnosti, potaknute situacijom u kojoj se državno obrazovanje suočava s ozbiljnim nedostatkom sredstava. Piše: Philippe MASSONNET, AFP PEKING - Kao svake subote popodne, 8-godišnja Maomao uskače u sjajni crni Audi kojeg je vozač njezinog oca parkirao ispred ulaza škole Jinghua. Djevojčica je završila tjednu nastavu u najluksuznijoj privatnoj ustanovi u Pekingu, koju pohađa 150 odabrane djece. S razlogom, jer upis i školarina iznose 43.000 juana (4.940 dolara) za prvu godinu, što je pedeset puta više od mjesečne plaće prosječnog stanovnika Pekinga! Od 1992. godine deset privatnih osnovnih i srednjih škola osnovano je u glavnom gradu a još dvanaestak u velikim gradovima u zemlji, uz odobrenje vlasti, zanemarujući pritom besplatni i svima dostupan obrazovni model čije je prednosti komunistička Kina isticala tijekom četrdeset godina. Većina privatnih škola nudi raskošan okoliš, modernu opremu, renomirane profesore i razrede s malim brojem učenika. Sve ono što državne škole nemaju, osim rijetkih iznimaka. "Naša škola odgovara specifičnim potrebama jedne socijalne skupine jednako kao i potrebama tržišnog gospodarstva", objašnjava Liu Liquan, direktor Jinghuae, koji uopće "nije šokiran" svotom koja se traži od roditelja. "Nouveaux riches" odobravaju osnivanje takvih škola za "djecu aristokrata". Prema nedavnom ispitivanju koje je objavila agencija Nova Kina, velika većina učenika su sinovi i kćeri vlasnika privatnih poduzeća i trgovina ili zaposlenih u stranim tvrtkama. Međunaslov: Nastavnici u potrazi za unosnijom djelatnošću No, širenje takvih škola potiče i žestoke rasprave u javnosti, u doba kad se u državno obrazovanje suočava s ozbiljnim nedostatkom sredstava, što povlači za sobom zatvaranje razreda, naročito na selu, i velika kašnjenja u isplati plaća tisuća profesora. Zamoreni lošim uvjetima rada i bijednim primanjima, mnogi nastavnici napuštaju svoja zanimanja radi unosnijih djelatnosti. Službenici i radnici u loše plaćenim državnim poduzećima vrlo su kritični. "Privatne škole su za bogataše koji zarađuju novac na nepošten način", kaže ljubomorno Wang Zuomin, mladi službenik. "Ja nikada ne bih mogao upisati svoje dijete u školu tog tipa", ljutito će on. "Ne treba uspoređivati državne i privatne škole, one se nadopunjuju", odgovara Jia Weiyin, osnivač i direktor srednje škole Zhengze. Njegova privatna ustanova najstarija je u Pekingu. Otvorena 1992. godine, zauzima jedan kat državne srednje škole. "Privatne škole jedna su od karakteristika socijalizma na kineski način. One igraju društvenu ulogu koju država sama ne može preuzeti jer smo zemlja trećeg svijeta", tvrdi profesor Jia, u mirovini sa 77 godina, koji voli odati priznanje Komunističkoj partiji i Deng Xiaopingu. U Zhengze školarina iznosi 1.440 juana po tromjesečju, relativno malo. "Naša je škola jeftina ali je obrazovanje kvalitetno", dodaje njezin upravitelj. Iako ih je vlada odobrila, privatne škole kao da smetaju vlasti. Strani novinari službeno mogu posjetiti samo školu Zhengze čija je prednost da nudi image obrazovanja koje nije namijenjeno samo milijunerima. "Te su škole osnovane za probu, nema još ni zakona ni pravilnika. Bolje je dakle ne govoriti previše o njima", sugerira službenik Ureda za obrazovanje u Pekingu, dodajući kako su brojni protivnici privatnog obrazovanja među čelnicima koji, u cjelini, žele izbjeći nezadovoljstvo prosječnih Kineza ionako neraspoloženih zbog nekih mjera liberalizacije gospodarstva. Drugi dužnosnici iznose pak da vlasti ne žele da se sazna da su te škole financijska blagodat za grad. Niti da se prikupljeni novac ne ulaže uvijek nanovo u obrazovni sektor. Jinghua, na primjer, mora isplatiti između 600.000 i 800.000 juana godišnje (52.200 do 92.000 dolara) gradskoj upravi za najam prostorija i različite namete. (Hina) bnš br 290810 MET apr 94 29HHMM MET apr 94