DELO: RAVNOTEŽA STRAHA

LJUBLJANA, 29. ožujka (Hina) - Bez obzira na to što premijer Janez Drnovšek zadnjih dana nastoji objasniti Janšinu objektivnu odgovornost za izgred kod Depale Vasi i muči se s depolitizacijom svoje uloge u opozivu ministra obrane, posve je jasno da se neće jeftino izvući iz političko-špijunske urote, piše današnje Delo u komentaru Vinka Vaslea pod naslovom Ravnoteža straha, koji govori o aferi Smolnikar i opozivu dosadašnjeg ministra obrane. "Dokazivanjem da ga prema svojoj odluci nisu vodili politički motivi Drnovšek pokušava kazati da je samostalan, a time podcjenjuje javnost jer se zna da je on predsjednik najveće slovenske stranke. Velikom dijelu javnosti teško će dokazati da je svoj premijerski ugled gradio na načelnosti i da je bio uvijek dosljedan kad se radilo o odgovornosti članova njegove vlade. Pri tome mu dostatno argumenata za zaoštravanja kadrovske politike, koje je počelo upravo s Janšom, ne daje ni prijašnje balansiranje s opozivima ministra Jazbinšeka i ministrice Jožice Puhar. Mnogi će i dalje vjerovati da su neki od ministarskih opoziva poslužili konačnu obračunu s ministrom obrane i da se Drnovšek odlučio za drugi smjer vođenja kadrovske politike pošto je pojačanjem svoje Liberalno-demokratske stranke omogućio potrebnu sigurnost svoje vlasti, i potreban glasački stroj u parlamentu. A to je onda politika, a ne samostalnost", ocjenjuje komentator i dodaje: "Odlazak Janeza Janše iz vlade znači pohod njegovih slovenskih liberalnih demokrata na vlast. Ili točnije: to je početak kadrovske naplate vjernosti pridruženih članica nove stranke, osobito bivše Demokratske stranke. Uz oslobađanje ministarskih mjesta (koje naravno nije završilo) Drnovšek je precjenjivao ulogu vodstva kršćanskih demokrata koji su dosada bili jezičak na vagi njegovih odluka. Potpuno je jasno da hitre Janšine egzekucije ne bi bilo bez dopuštenja Lojza Peterlea. Zatim je nakon reakcija svoje stranačke baze pokušao popraviti orijentaciju, ali to nikako ne smanjuje ulogu kršćanskih demokrata i njihovu odgovornost za zaoštravanje političko-sigurnosnih prilika u Sloveniji. Peterle očito nikada nije niti će oprostiti Janši da je omiljeniji od njega samoga čak i među kršćanskim demokratima te da je kriv za naklonost te stranke, kojoj je Janša važniji od njezina ministra unutarnjih poslova Ivana Bizjaka. Mogućim ostankom u velikoj vladinoj koaliciji kršćanski demokrati ne daju samo buduću legitimnost vladine i parlamentarne većine, utemeljene na ravnoteži slovenskog političkog prostora, nego pridonose još većoj nejasnoći tog prostora." U nastavku komentara Vasle tvrdi da Drnovšek ne može izbjeći svoju izravnu odgovornost zato što je dopustio da je u u Sloveniji zadnjih dana zavladala logika izvanrednog stanja. Nekim državno-sigurnosnim potezima vlada je, piše on, htjela dodatno pojačati strah koji se stvara duže vrijeme, naime, da u nekim vojnim službama opstoji mogućnost pobune, dakle puča. I da je Janša jednostavno opasan za demokraciju. Zato su u javnost i glasila dolazile neke "dobronamjerne aluzije" o sukobima policije i vojske, kojih nije bilo. Očito je bio posrijedi smišljen promičbeni rat koji je morao pojačati strah među ljudima. Sve je to nedopustivo, kao što je nedopustivo zastrašivanje koje si je dopustio predsjednik Milan Kučan. Predsjednik vlade dopušta i to da se njegova jednostrana odluka pretvara u javnu podvojenost i očitovanje za i protiv. A to je stvaranje nove, oštre ideološke podvojenosti u sadašnjosti i u trenutku kad ni s prošlošću nismo obračunali, piše komentator, a Janšin opoziv tumači time što je bivši ministar obrane, zbog upozorenja na afere u privatizaciji kockarnica, financijski ustroj Safti, aferu s oružjem, javni dug i t.d. "postao jednostavno vrlo neugodan sugovornik". "Janša pritom nije pokazivao nikakvu spremnost da barem korisno šuti. Ne smije se zaboraviti da je prve napade i neprijatelje zadobio već u vrijeme rata (prigovor da je bio kriv za sukob s JA), da je svojom knjigom Pomaci utvrdio svoj položaj štetna i opasna političara, te da je riskirao i spor zbog ovlasti s predsjednikom države. Sve ostalo što se dogodilo, pa i sukob s ministrom unutarnjih poslova, samo je scenaristički ukras koji potvrđuje pravilo o tzv. objektivnoj odgovornosti. Dakle, nije posrijedi ravnoteža mira među političkim strankama, nego ravnoteža straha. Zašto bi onda besmisleno bilo pitanje: tko je sljedeći na redu?!", završava svoj aktualni komentar u današnjem Delu Vinko Vasle. (Hina) fl mć 291111 MET mar 94 29HHMM MET mar 94