IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA UN (4)

ZAGREB/NEW YORK, 22. ožujka (Hina-nastavak) IV. FINANCIJSKA PITANJA 38. Troškovi djelovanja UNPROFOR-a za razdoblje od šest mjeseci, ako Vijeće sigurnosti produži mandat Snaga nakon 31. ožujka 1994., a na temelju sadašnje brojnosti i obveza, treba procijeniti na 573 milijuna dolara. Ovi se troškovi temelje na sadašnjim preporukama Savjetodavnog odbora za administrativna i proračunska pitanja iz njihovog Izvješća (A45/870) i ne odražavaju dodatne troškove predložene u dokumentu S/1994/291/dodatak 1. Novac potreban za djelovanje UNPROFOR-a nakon 31. ožujka 1994. bit će zatražen od Generalne skupštine tijekom njenog sadašnjeg, 48. zasjedanja. U slučaju da Vijeće sigurnosti proširi mandat i poveća snage UNPROFOR-a, glavni tajnik će na uobičajeni način izvijestiti Savjetodavni odbor za administrativna i proračunska pitanja i Generalnu skupštinu o dodatnim potrebama. V. OPAŽANJA 39. Uloga UNPROFOR-a u bivšoj Jugoslaviji pokazala se kao složena, jer uključuje Snage u brojne odgovornosti i aktivnosti koje nisu bile predviđene kada su Snage ustanovljene Rezolucijom Vijeća broj 743 (1992). Odgovarajući na brzi razvoj događaja Vijeće sigurnosti je usvojilo 54 rezolucije i objavilo 39 predsjedničkih izjava koje se tiču bivše Jugoslavije, a koje su u većoj ili manjoj mjeri utjecale na djelovanje Snaga. Ovako brojne rezolucije i mandati komplicirali su ulogu Snaga, pa su u ovim uvjetima postignuća UNPROFOR-a impresivna, mada još mnogo toga treba ostvariti. 40. UNPROFOR je u Hrvatskoj proveo povlačenje JNA s hrvatskog područja i povlačenje hrvatskih snaga s područja zaposjednutih silom u napadu na područje Medka, 9. rujna 1993. Nazočnost UNPROFOR-a također je u određenoj mjeri pomogla smanjenju brojnih i flagrantnih kršenja ljudskih prava manjinskog stanovništva u UNPA. U suradnji s humanitarnim organizacijama UNPROFOR je pružio pomoć za 110.000 ljudi u UNPA. Pristupom "korak po korak" na lokalnoj razini UNPROFOR je postigao važno primirje koje je na snazi od studenoga 1993. i rzultiralo je značajnim smanjenjem oružanih neprijateljstava uzduž crte razgraničenja u svim sektorima osim jednog dijela sektora Jug. To je omogućilo da se u sva četiti sektora uspostave humanitarne i mjere jačanja povjerenja, uključujući, po prvi put nakon više od godinu dana, susrete članova obitelji, sastanke lokalnih organizacija Crvenog križa i izravne sastanke lokalnih dužnosnika s obje strane. Politički učinci srpskih izbora u UNPA u prosincu 1993., hrvatsko-srpsko približavanje u siječnju 1994., hrvatsko-bošnjački dogovor u BiH i napetosti u vezi s obnovom mandata UNPROFOR-a rezultirali su opasno zategnutom vojnom situacijom i doveli u pitanje mnoge od ovih lokalnih mjera jačanja povjerenja. Štoviše, UNPROFOR zbog ranije navedenih razloga nije mogao provesti demilitarizacju UNPA, povratak izbjeglica i prognanika njihovim domovima, niti obnovu hrvatskih vlasti u UNPA i "ružičastim zonama" niti uspostaviti kontrolu granice. 41. U Bosni i Hercegovini UNPROFOR je zadržao otvorenu zračnu luku u Sarajevu, štitio isporuke humanitarne pomoći, nadzirao zabranu letenja (uključujući djelotvorno okončanje korištenja zračnog prostora za borbene namjene), pomogao poboljšati uvjete u Srebrenici, Žepi i Tuzli, te u određenoj mjeri odvratiti od većih napada na sigurnosne zone. Također je postigao prvi prekid vatre i izvlačenje teškog oružja u Sarajevu, što se čini osnovom za trajni mir, također je posredovao u sličnim sporazumima između bošnjačkih i hrvatskih snaga. UNPROFOR, dakako, nije okončao rat u toj napaćenoj zemlji, ali on zato niti je imao mandat niti je bio opremljen. Budući da je prekid vatre i dalje krhak, UNPROFOR treba dodatne postrojbe kako bi osigurao da ne eskaliraju manji incidenti. 42. U Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji nazočnost UNPROFOR-a, po svemu sudeći, doprinijela je stabilnosti i zasigurno povećala političku cijenu bilo koje potencijalne vanjske agresije protiv teritorijalnog integriteta BJRM. Procjena je UNPROFOR-a, međutim, da su mogući izvori nasilja i nestabilnosti u toj zemlji unutrašnji te stoga izvan mandata Snaga. 43. Važna posljedica raspoređivanja UNPROFOR-a u ove tri republike bila je zadržavanje sukoba unutar bivše Jugoslavije, iako su neko vrijeme prijetili da se prošire izvan svojih sadašnjih zemljopisnih granica. Daljnja internacionalizacija rata imala bi pogubne posljedice - pa UNPROFOR-u treba pripisati u zasluge što se to zasad nije dogodilo. 44. Dvojba s kojom se, u vremenu kada se približava istek sadašnjeg mandata UNPROFOR-a, suočava Međunarodna zajednica je da li ovi ograničeni uspjesi i dalje opravdavaju ogromne troškove UN-a - materijalne (više od 1,6 milijardi dolara na dan 28. veljače 1994.) i u ljudskim životima (kao što se navodi u Aneksu 2., UNPROFOR je imao 924 žrtve od čega 79 poginulih tijekom dvogodišnjeg djelovanja) ili nemogućnost Snaga da provedu sve zadaće koje su im povjerene opravdava da se njihovi napori prekinu ili smanje. Treća bi mogućnost bila da se, priznajući neadekvatnost sadašnjeg mandata, a uvažavajući nove zahtjeve kao i mogućnosti stvorene nedavnim pomacima prema mogućem miru u BiH, redefinira njegov mandat u skladu s raspoloživim resursima koje je međunarodna zajednica voljna staviti na raspolaganje UNPROFOR-u. 45. Zbog prevladavajuće neizvjesnosti u ovom času ne vjerujem da se može preporučiti značajnina redefinicija mandata. Dvije preostale mogućnosti zaslužuju da budu ispitane. Kao što sam Vijeću ranije naznačio (S/25777, S/25993 i S/26470) u Hrvatskoj treba izabrati između nastavka misije koja, očito, ne može u potpunosti ispuniti svoj izvorni mandat ili povlačenja, čime se riskira ponovni rat koji bi vjerojatno rezultirao u pozivu UNPROFOR-u da se vrati i uspostavi mir. U takvim okolnostima čini se prihvatljivjim nastaviti u nadi, a ne povući se i odustati. U BiH, nastavak djelovanja UNPROFOR-a treba poslužiti ostvarenju tri strateška cilja: (a) korištenju vojnih sredstava za humanitarne ciljeve, tj. da se izbjegnu posljedice nastavljanja sukoba; (b) kako bi se djelovalo na okončanju sukoba stvaranjem uvjeta povoljnih za diplomatske pregovore i političko rješenje; (c) kako bi se imala mogućnost stranama pomoći da primijene sporazume koje postignu u diplomatskim pregovorima. Nakon demilitarizacije Sarajeva u veljači 1994. vojna sredstva međunarodne zajednice koriste se izravnije u službi njezinih diplomatskih ciljeva. To stvara novu podlogu za nadu u cjelovito rješenje ovog tragičnog sukoba. 46. S ovim u vezi pozdravljam usku suradnju koja je razvijena između UN i NATO-a glede bivše Jugoslavije. Zrakoplovi NATO-a ostaju pripravni priteći u pomoć UNPROFOR-u bude li potrebna njihova bliska zračna podrška, a prijetnja zračnom silom NATO-a djelotvorno se koristi u osiguranju demilitarizacije Sarajeva i njegove okolice. Istodobno je dogovoreno da će NATO u ovim situacijama djelovati samo u suglasnosti s UNPROFOR-om i u svemu se s njim savjetujući. Mom posebnom izaslaniku ostaje odgovornost da procijeni političke i operativne posljedice takvih akcija prije nego što ih zatraži ili pristane na njihovo poduzimanje. To je neophodno ne samo zbog njegove odgovornosti za sigurnost osoblja, uključujući i nenaoružane civile pod njegovim zapovjedništvom, nego također i zbog toga što on mora voditi računa o cjelini humanitarnih i drugih zadaća koje je Vijeće sigurnosti povjerilo UNPROFOR-u. 47. Mada je oko Sarajeva postignut napredak, u UNPROFOR-u nema mjesta zadovoljstvu. Mir se i prečesto u bivšoj Jugoslaviji pokazao varljivim upravo kada se činilo da je nadohvat ruke. Napredak, u krajnjoj liniji, ovisi o političkoj volji sukobljenih strana: UNPROFOR je voljan pomoći postizanju mira, ali nema (niti traži) mandat ili sredstva da nametne mir onima koji ga ne žele. Iako je cijena visoka, tragedija koja je potaknula uključivanje UNPROFOR-a ostaje izazov savjesti svijeta; povlačenje nije prihvatljivo za međunarodnu zajednicu u ovakvom vremenu. Dok mirotvorci nastavljaju svoj pregovarački rad oni koji čuvaju mir moraju nastaviti svoje napore kako bi osigurali životni prostor za nevine žrtve sukoba i očuvali mir i stabilnost u širem području. Ne treba, međutim, imati zabluda o tome što je UNPROFOR u mogućnoti ostvariti ako izostane cjelovito rješenje pregovorima. 48. Unatoč djelomičnom uspjehu mjera "korak po korak" u Hrvatskoj je situacija eksplozivnija no što se to na temelju zatišja na terenu može zaključiti. Posljedice Zajedničke izjave vlada Hrvatske i SRJ (Srbije i Crne Gore), u kojoj se čini da ova prihvaća neophodnost da dvije strane u Hrvatskoj izravno pregovaraju o autonomiji i ljudskim pravima građana UNPA, nisu još nastupile. Također nije jasno koji su mogući "demonstracijski" učinci hrvatsko-bošnjačkog sporazuma o uspostavi federacije u BiH niti moguće posljedice pokušaja da se taj sporazum proširi kako bi uključivao i bosanske Srbe. Strane još nisu počele iskrene izravne pregovore, a bez promjene odnosa, vjerojatni ishod je nastavljanje sadašnjih aranžmana u UNPA zajedno s trajnim posredovanjem pod okriljem UNPROFOR-a i supredsjedatelja Upravljačkog odbora Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji kako bi dvije strane počele gospodarsku suradnju. Ograničenje nametnuto člankom 12. Rezolucije 820 (1993) Vijeća sigurnosti, opisano ranije u članku 14. i dalje onemogućava napredak glede gospodarskih pitanja. Treba se nadati da će postupna uspostava međusobnog povjerenja između dvije strane dovesti do cjelovitog rješenja političkih pitanja, ali je u tom pogledu zasad zabrinjavajući nedostatak bilo kakvog napretka. U međuvremenu Vijeće bi moglo razmotriti preporuku iz gore navedenog članka 12. da ovlasti za blisku zračnu potporu proširi na područje Hrvatske. 49. Nedavni razvoj događaja u BiH, opisan u cijelosti u dokumentu S/1994/291, daje temelja nadi da će UNPROFOR uz neophodne dodatne snage moći pomoći uspostavu mira u značajnom dijelu te zemlje. Imenujući posebnog koordinatora za Sarajevo, nadam se postupnoj normalizaciji života u tom gradu i budućnosti u kojoj će nastojanja UN-a moći biti usredotočena na izgradnju mira i obnovu, a ne na rat i pomoć. Niz sporazuma o prekidu vatre ne znače, međutim, cjelovit mir. UNPROFOR će i nadalje činiti sve što može da nadograđuje na sve takve sporazume o prekidu vatre i političke dogovore, pod uvjetom da mu države članice stave na raspolaganje neophodne resurse. 50. Dok god se nastavljaju sukobi, uloga UNPROFOR-a u obje republike može biti samo onakva kako je opisana u dokumentu S/25993 od 24. lipnja 1993., tj. da uloži sve moguće napore kako bi spriječio obnovu ili eskalaciju sukoba i suzbio sadašnja neprijateljstva, pružajući time prostor za nastavak diplomatskih napora i podupirući pružanje neophodne humanitarne pomoći žrtvama sukoba. Krajnji cilj međunarodne zajednice je da pomogne osigurati uvjete u kojima će građani bivše Jugoslavije moći zajednički živjeti u miru i u kojima će stabilnost i normalni gospodarski odnosi biti ponovno uspostavljeni u širem području. UNPROFOR stoga neće samo nastojati poticati kraj neprijateljstava nego i doprinositi da sve strane preuzmu veću odgovornost za svoju vlastitu budućnost. 51. Svjestan sam da je nastavak sukoba i tragedije u području djelovanja UNPROFOR-a, otkako je njegov mandat posljednji put bio obnovljen, doveo do znatnog, neopravdanog, kritiziranja djelotvornosti Snaga. To, zajedno s narastajućim prijetnjama sigurnosti osoblja UN i trajnim propuštanjem država članica da svoje financijske obveze prema UNPROFOR-u izvršavaju u cijelosti i na vrijeme, navodi me da ozbiljno razmišljam o tome koliko se nastavljanjem djelovanja Snaga korisno upotrebljavaju ograničena sredstva UN za očuvanje mira. Raznolikost i opseg problema u bivšoj Jugoslaviji zahtijeva upućivanje većeg broja vojnih snaga nego što su države koje su dale snage zasad voljne staviti na raspolaganje. Ohrabrujući razvoj prilika u Sarajevu potkraj veljače 1994. daje razloga nadi da bi cjelovito političko rješenje konačno moglo biti na vidiku. Budući da upućivanje UNPROFOR-a odražava volju međunarodne zajednice da pomogne stranama u postizanju takovog rješenja, vjerujem da moram preporučiti produženje mandata. Zauzvrat, odgovornost je stana da iskoriste priliku koju im pruža nastavak mandata UNPROFOR-a kako bi svojim ponašanjem na terenu i za pregovaračkim stolom pokazale da su ozbiljno opredijeljene da idu putem mira. Ako jesu, UN su, kao i uvijek, pripravni u tome im pomoći. 52. Stoga preporučujem Vijeću sigurnosti da obnovi mandat UNPROFOR-a na 12 mjeseci nakon 31. ožujka 1994. Ovo razdoblje predlažem iz razloga učinkovitosti iako sam voljan, budu li se prilike na terenu poboljšavale, predložiti i skarćivanje trajanja mandata Snaga u odgovarajućem trenutku. Istodobno pozivam države članice da UNPROFOR-u stave na raspolaganje osoblje i opremu neophodne za ispunjenje njegovih odgovornosti. 53. Želim zahvaliti mom posebnom izaslaniku Yasushiju Akashiju, dosadašnjem zapovjedniku Snaga Jeanu Cotu i svim onim odvažnim muškarcima i ženama u UNPROFOR-u na iznimnoj hrabrosti i predanosti u izvršavanju njihovih dužnosti. Također, želim izraziti zahvalnost supredsjedateljima Upravljačkog odbora Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Thorvaldu Stoltenbergu i lordu Owenu zbog njihovih neumornih napora da postignu mir. (Hina) fp fp 221748 MET mar 94 221748 MET mar 94