IZ HRVATSKOGA TISKA

ZAGREB, 15. ožujka (Hina) - VJESNIK: DRŽAVNOST SE IPAK PLAĆA GRANICAMA Jozo Rotim u rubrici 'Stajališta' u sutrašnjem broju Vjesnika komentira najnovija događanja glede američke navalne strategije koja je urodila preliminarnim sporazumom Hrvata i Muslimana, dolaska Rusije na Pale i njezinih pokušaja da se nametne kao bitan čimbenik u rješavanju bosanske krize. Ocjenjuje kako se ne treba zavaravati da će washingtonski sporazum riješiti sve nesporazume jer "previše je spaljenih kuća i ranjenih duša na obje strane i trebat će vremena da se to zaliječi, puno više nego vremena da se osuši tinta na sporazumu, pa i na onome koji bi, eventualno, bio potpisan na najvišoj razini". Mogućim drži da se i bosanski Srbi 'ulove na američku federativnu udicu' "ako im Amerika i Zapad ponude sve što su ponudili drugim dvjema stranama. (...) Jasno, ako u tome budu zadovoljeni bar djelomično i srpski teritorijalni apetiti, uključujući i ukidanje sankcija protiv tzv. Jugoslavije". Upozorava kako se time "na ovom balkanskom obzorju pomalo iz magle pojavljuje konfederacija bivših jugoslavenskih republika, kao jedna od vjerojatnih mogućnosti završnoga rješenja dugotrajne krize" i postavlja pitanje: "što je pritom s Republikom Hrvatskom? Vjerovati UNPROFORU ili samom sebi, pušci ili daljnjim pregovorima o mirnoj reintegraciji sada okupiranih područja?" Drži da je, "imajući u vidu povijesnu činjenicu da je Hrvatska iz stoljeća u stoljeće, iz svih sukoba i ratova te povijesnih prekretnica izlazila uglavnom teritorijalno manja, realistično...je očekivati da bi se to moglo dogoditi i ovaj put. Hrvatska državnost i opstojnost neće doći u pitanje, ali vjerojatno u užim i manjim granicama od onih avnojevskih. Je li to prevelika cijena slobode i samostalnosti Hrvatske, uz sve ljudske žrtve, razorene kuće i ljudska srca, povijest će, kao i uvijek, dati pravi i najbolji odgovor", piše u zaključku Jozo Rotim. VJESNIK: JE LI EPICENTAR U HDZ-U Branko Podgornik osvrće se na komešanja i sučeljavanja koja se događaju na oporbenoj pozornici. Nabraja neke od stranaka u kojima je došlo do potresa, ukazuje na glavne nositelje, ocjenjuje kako je teško uočiti zajednički nazivnik tih potresa i piše: "Ljudi iz pogođenih stranaka najčešće za unutarnje sukobe okrivljuju 'krtice iz HDZ-a', iako je to vrlo teško dokazati. Promatrači kažu kako je moguće da vladajuća stranka ima 'krtice' u oporbi, i obrnuto, ali tvrde kako 'krtice' ne mogu rascijepiti stranku, već samo potaknuti sukobe ili ubrzati njihov rasplet. Niti jedna politička stranka, naime, nije imuna na sukobe, pogotovo kada nema oblikovanu fizionomiju, poput mnogih stranaka u hrvatskoj, koje sliče jedne drugima". Ističe kako u svim oporbenim strankama "ima onih koji traže radikalniji iskorak svoje stranke na pozornici, te jaču kritiku poteza vlasti" i dalje raščlanjuje: "Odmah se otvara i sljedeća dvojba: treba li dotična stranka u tom iskoraku surađivati s ostatkom (ili dijelom) oporbe, ili s onim dijelom vladajuće stranke koji ima slično političko stajalište". Dodaje kako istodobno ima onih koji zagovaraju tvrđe stajalište prema HDZ-u i traže ujedinjenje oporbe kao i onih koji "upozoravaju da se više može napraviti davanjem potpore istorodnim dijelovima vladajuće stranke". Ocjenjuje kako je ishod toga "ono što tvrde oporbenjaci vide kao 'mlakost i razjedinjenost oporbe'" i drži da ta 'politika čekanja' uopće nije nelogična. "Naime, svaki veći stranački iskorak nosi rizik iz kojega stranka može utržiti značajne bodove, ali ako nema pravu fizionomiju, može se i raspasti", piše Podgornik. Drži da oporbene stranke 'sjede skrštenih ruku' i "zato što se matična zbivanja i potresi na pozornici nikada dosad nisu odvijali u oporbi, pa ni sada" i zaključuje: "Čini se da one čekaju na rasplet sučeljavanja između 'tvrdog' i 'umjerenog' krila u vladajućoj stranci, koje je upravo dobilo novi zamah mijenjanjem politike prema BiH. Očito, taj će rasplet imati duboke posljedice i na oporbu, a zacijelo će mijenjati i fizionomiju hrvatske stranačke pozornice. Stranački potresi možda više neće biti ništa neobično". VEČERNJI LIST: PUNIŠA RAČIĆ INTERVJUIRA STIPCA Milan Ivkošić u kolumni 'Rodoljubna zanovijetanja' u sutrašnjem broju Večernjeg lista komentira interview što ga je 'Srpskom glasniku' dao Drago Stipac, predsjednik HSS-a. Pozivajući se na neke dijelove interviewa Ivkošić piše kako je Stipac na svako sugestivno pitanje novinara spremno odgovarao poniznim usklikom: 'Ma naravno!, Svakako!, ili Da!' i u nastavku komentira: "Gospodin Stipac se očito uplašio da se oklijevanjem u sricanju sugeriranoga, već ponuđenog odgovora novinaru ne bi zamjerio. Srbin diktira, Stipac brže-bolje ponavlja, potvrđuje, poput prepadnutog djeteta. Superiorni Srbin, ispitivač, isljednik, i inferiorni, ponizni Hrvat koji gotovo nastoji preteći svog sugovornika, priznavajući krivicu po krivicu tako reći prije nego što čuje pitanje". Ocjenjujući kako "u tom interviewu nije riječ o oporbenim stajalištima jednoga oporbenog političara, nego o krivotvorenju činjenica iz hrvatske politike od uspostave demokracije i o krivotvorenju ratnih činjenica. Drži da Stipac to čini "iz neke osobne dispozicije, kao zagovornik one Hrvatske koja je za njega dobra i podnošljiva, Hrvatske koja bi zacijelo i izbjegla rat da je bila Stipčeva. To jest Hrvatske koja bi se predala, točno onako kao što se on predaje novinaru 'Srpskog glasnika'. Utoliko je Stipac za sebe i Srbina koji ga intervjuira u pravu kada okrivljuje Hrvate za rat, tj. kada na pitanje o 'osnovnim razlozima da su stvari krenule po zlu' odgovara da su krivi Hrvatska i njezina demokracija", piše Ivkošić. Upozorivši kako, dakle, gospodin Stipac ne optužuje Hrvatsku pred hrvatskom javnošću već "pred Srbinom koji zna da slom srpskoga agresora znači i slom onakve srpske politike kakvu on kao novinar u Hrvatskoj zagovara", Ivkošić komentira osobu novinara i piše: "Zato on, lukavo, nasljednika mirotvorca Radića unižava do morala Radićeva ubojice, na što Stipac pristaje. To više nije pitanje politike, nego pitanje osobe, osobe Drage Stipca". Osvrće se na dio razgovora u kojem Stipac, govoreći o Europi, kaže kako: 'Dok se mi koljemo, oni se ujedinjuju.' "No, ne koljemo se MI, nego NAS kolju ONI. Možete li zamisliti radićevce koji poslije hitaca u Beogradu 1928. godine uzdišu govoreći: 'Oh, Bože, zašto se ubijamo!' Ne možete, naravno, ali, evo, možete pročitati kako danas radićevac, gospodin Stipac ujedinjuje krvnika i žrtvu. Štoviše, optužuje žrtvu! Nije li to strah da bi iz mikorfona u koji je govorio mogao izletjeti metak ako ne kaže ono što srpski novinar očekuje?", piše Ivkošić. Na kraju komentara Ivkošić, među inim piše: "Što god bilo posrijedi, sa Srbima u Hrvatskoj neće biti mira sve dok oni svoju moć u ovoj državi budu gradili na hrvatskom kukavstvu, a prije će ga biti ako svoju moć počnu graditi na respektu prema toj državi. Samo s tim respektom može jačati i njihova moć i sigurnost njih samih, i Hrvata, i ostalih". (...) (Hina) dp mć 160016 MET mar 94 160016 MET mar 94