BBC: PREGLED BRITANSKOG TISKA

ZAGREB, 9. ožujka (Hina) - Pišući o BiH britanski listovi danas povećuju najviše prostora britanskom poticaju o slanju novih postrojba u tu bivšu jugoslavensku republiku. Britanci su, ističe tisak, preuzeli vodeću ulogu u traganju za svježim postrojbama koje bi ispunile brojku od 10.650 dodatnih vojnika potrebnih da bi se u BiH održalo primirje. "The Daily Telegraph" piše da bi sutra britanska vlada mogla odlučiti o slanju 900 vojnika točnije bojne iz sastava pukovnije vojvode od Wellingtona koji bi s osamdeset oklopnih transportera tipa Saxon trebao već negdje preko vikenda krenuti u Bosnu. Sutra će ih posjetiti ministar obrane Malcolm Rifkind da bi vidio jesu li spremni za put, piše "Guardian". Prvo će zrakoplovima potkraj tjedna krenuti manja skupina vojnika da bi preostali od 900 stigli u Bosnu za nekoliko dana, a njihovi oklopni transporteri stići će morem nakon deset dana. Danas će se u New Yorku u UN nastaviti sastanci kojima će predsjedavati britanski veleposlanik pri svjetskoj organizaciji David Hannay ne bi li se prikupio potreban broj vojnika za mirovne postrojbe u BiH, piše "The Guardian". No izvori u UN upozoravaju da će biti teško prikupiti i polovicu vojnika od potrebnih 10 tisuća. Rusija je ponudila da će poslati još vojnika, a Češka Republika rekla je da će povećati broj svojih vojnika s 500 na 1000. Francuska je najavila da će svojih 800 vojnika iz Hrvatske razmjestiti u Bosni, no kako piše list, glavni tajnik svjetske organizacije pod sve većim je pritiskom preispitivanja odluke o neuključivanju u mirovne postrojbe vojnika iz tzv. osjetljivih zemalja, ili kako piše "The Daily Telegraph" iz susjednih zemalja. Riječ je zapravo o talijanskim i turskim postrojbama. Predstavncii UN iz Zagreba kažu kako su talijanske i turske postrojbe prihvatljive i za Hrvate, Srbe i Muslimane, piše Peter Almond, komentator "The Daily Telegrapha" za pitanja obrane, dok u sjedištu UN ne misle tako. Britanski angažman oko slanja dodatnih postrojba i odlučnost da se pošalje još vlastitih vojnika "The Guardian" pripisuje britanskim vojnim krugovima, dok ministarstvo vanjskih poslova želi izbjeći dojam kako je bilo prisiljeno promjeniti mišljenje samo nekoliko dana nakon što je ministar vanjskih poslova Douglas Hurd objavio članak u kome zagovara upravo protivno. "The Independent" brani vladina stajališta te tvrdi, navodeći izvore u vladi, kako je premijer Major predvidio slanje novih vojnika još 7. veljače. List je toj temi posvetio uvodnik u kojem kaže kako se vlada napokon suočila sa stvarnošću. Naime, tvrdi list, javnost joj ne bi lako oprostila da je ostavila na cjedilu jednog sposobnog generala poput sir Michaela Rosea i britanske vojnika koji su već u Bosni. Napokon nakon mnoštva pogrješnih odluka i prosudbi međunarodna joj javnost ne bi lako progledala kroz prste da propsuti sadašnju prigodu koja se miru ukazala u Bosni, a ona ne mora dugo potrajati, drži uvodničar lista. Važno je stoga poslati dovoljno mirovnih postrojba u Bosnu prije nego tamošnji ratnici ponovno posegnu za oružjem. Još je jedan razlog za žurbu, naglašava uvodničar. Treba iskoristiti utjecaj koji nad Srbima imaju Rusi. Na kraju autor poziva Amerikance da i oni pošalju svoje postrojbe te da priznaju kako ne postoji jasna razlika između postrojba koje čine mir i održavaju ga. U svom članku na tu temu i "The Times" navodi riječi člana britanske vlade koji kaže: 'Svemu ovome je cilj da i Amerikanci pošalju svoje vojnike u Bosnu'. U svojim ostalim napisima o ratu u BiH britanski listovi opisuju kako se život polako vraća na ulice Sarajeva, a neki su objavili fotografiju prvog tramvaja koji je krenuo ulicama grada nakon gotovo dvije godine. Svi su zabilježili i napadaj na španjolski zrakoplov koji je morao sletjeti u riječku zračnu luku nakon što je pogođen protuzračnim oružjem sa zemlje. "The Guardianov" istočnoeuropski urednik Ian Traynor tome je posvetio cijeli članak te napominje kako je to prvi napadaj na zrakoplov NATO-a u zračnom prostoru bivše Jugoslavije nakon što je prošle godine proglašena zona zabrane letenja. Iz zapovjedništva NATO-vih postrojba u Napulju i sjedišta UNPROFOR-a u Zagrebu objavljeno je da se nastoji odrediti izvor napadaja dok je hrvatska Vlada za napadaj okrivila pobunjene krajinske Srbe te ustvrdila kako je španjolski zrakoplov pogođen raketom sovjetske proizvodnje tipa Strela. "Financial Times" i "The Guardian" objavljuju raščlambe američke politike na području bivše Jugoslavije. Judy Dempsey u "Finacial Timesu" tvrdi da Washington pokušava izbjeći pritisak da angažira svoje postrojbe jačanjem napora za postizanjem cjelovitoga političkog rješenja. Prema ocjeni lista posjet američkoga posebnog izaslanika Charlesa Redmana Beogradu odražava američko stajalište da je sudjelovanje bosanskih Srba u federaciji na koju su prošloga tjedna pristali bosanski Hrvati i Muslimani ključni čimbenik za trajnu stabilnost u Bosni i postizanje cjelovitog sporazuma. Diplomati SAD i UN ustvrdili su da je bosanskim Srbima najvažnije kakav bi imali status u takvoj federaciji. Već im je ranije stavljeno do znanja odbiju li washingtonski dogovor da će ostati usamljeni te da međunarodna zajednica neće priznati njihovo ujedinjavanje sa Srbijom. Isti dipolomati su u nastojanju da dovedu srpsku stranu za pregovarački stol jasno stavili do znanja da hrvatsko-muslimanska federacija nije usmjerena protiv njih i da nije uvod u proljetnu ofenzivu protiv Srba u istočnoj Bosni. Članak završava nabrajanjem ustupaka koji bi bili nužno ako sve tri zaraćene strane pristanu na pregovore. Bosanski Srbi bi morali prepustiti teritorij u istočnoj Bosni i prestati s opsadom muslimanskih enklava. Goražda, Žepe i Srebrenice. Milošević i Tuđman trebali bi se dogovoriti o statusu područja koja u Hrvatskoj drže Srbi te Hrvatska bi trebala jamčiti veliku autonomiju Srbima u jugozapadnoj i istočnoj Hravtskoj, a zauzvrat bi Zagreb dobio nadzor nad cijelim teritorijem Republike. Američki poticaj bio je polazište s koga je krenuo i komentator "The Guardiana" Martin Woollacott u raščlambi uzroka koji su doveli do početka razrješavanja rata u BiH. U svojoj prvoj rečenici on je ustvrdio kako ratovi mogu neobjašnjivo prestati kao što su i neobjašnjivo počeli. No zatim ipak pokušava razjasniti zašto misli da je ovaj rat došao svome kraju. Iako su niti prije dva mjeseca svi predviđali rasplamsavanje borbi, a Britanci i Francuzi razmišljali o povlačenju svojih vojnika. Spominjući usput novi angažman Amerikanca, posredovanje Rusa u slučaju Sarajevo te odlučnost britanskoga generala Rosea Woollacott glavne razloge ipak svodi na tri ključna čimbenika koji se isključivo tiču mjesnih sudionika rata: hrvatsku neočekivanu slabost, muslimansku neočekivanu snagu i srpsku neočekivanu glupost. Naime, iako je Hrvatska odlučila uzeti svoj dio Bosne, što je implicirao dogovor Tuđmana i Miloševića o diobi Bosne, Hrvati nisu mogli vojno nadjačati Muslimane u srednjoj Bosni, a u Zagrebu su sve više jačale snage, i među vladajućom strankom, koje su se protivile raspadu saveza s Muslimanima. No prijetnje sankcijama, pritisak Amerike i Njemačke te obećanje zapadne pomoći savezništvu posve su preokrenuli Tuđmanovu politiku. Istodobno, pokazalo se da su Muslimani jači nego što se pretpostavljalo te da se isplatila tvrdoglavost bosanske vlade i odbijanje prihvaćanja raznih ženevskih formula o diobi zemlje. Iako je Alija Izetbegović pristao na načelo etničke diobe ipak nije pristao na ponuđene srpske ustupke i tu sada dolazi treći presudni čimbenik, po Woollacottu, glupost Srba koji su propustili priliku da legitimiziraju većinu svojih osvajanja u Bosni ustupajući određeni dio teritorija u vrijeme kada bi bosanska vlada vjerojatno na to bila prisiljena pristati. Srpska glupost očitovala se i u stalnom bombardiranju sarajevskih civila, što je stalno bilo nazočno u zapadnim medijima. I što sada pita dalje autor članka te zaključuje kako je zapravo vrijeme vraćeno godinu dana unatrag. Ponovno su Hrvati i Muslimani saveznici, a Srbi još imaju zemlju koju su osvojili i vjerojatno će je zadržati. Iako je Charles Redman u Beogradu ponudio Srbima da se pridruže federaciji Amerikanci ne vjeruju da će se to i dogoditi. Zato bi se prema dogovoru koji se sada čini vjerojatnim zemlja ljudi koji govore srpsko-hrvatskim jezikom mogla podijeliti na dvije zone: veliku Srbiju kojom će se vladati na autoritarni-populistički način, kao i dosad, i hibridnu strukturu koja bi uz malo sreće bosanski Hrvati i Muslimani imali državicu koja bi bila povezana s Hrvatskom u kojoj je Tuđmanova dominacija izblijedila ili prestala. Izolacija bi mogla istrošiti beogradski režim i s tamošnjim budućim čelnikom kompromis bi mogao biti moguć. No najvjerojatnije će Srbija ipak htjeti zadržati osvojeno te razvijati pravoslavne veze s Grčkom i Bugarskom i s Rusijom stvoriti savez, zaključuje Martin Woollacott. (Hina) žb sd 091230 MET mar 94 091230 MET mar 94