SERVIS POSEBNIH NASLOVA OECD-MIGRACIJE

Nadnaslov: OECD - Suvremeni migracijski tokovi u svijetu Naslov: Regionalna migracijska kretanja Podnaslov: Prema ovih dana objavljenom izvješću OECD o svjetskim migracijskim tokovima u razdoblju 1981-91. jedan od najznačajnijih uočenih trendova je regionalizacija migracijskih kretanja, a i dalje su među zemljama imigracije najzanimljivije SAD, Kanada i Australija. PARIZ - Istraživanje migracijskih kretanja prema zemljama OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) pokazuje jačanje regionalne prirode tih tokova, navodi se u ovih dana objavljenom godišnjem izviješću OECD-a za razdoblje 1981-1991. godine. U kontekstu svjetskih migracija (posebno značajnog priliva doseljenika iz Azije prema Europi, Sjedinjenim Državama, Kanadi ili Australiji), OECD otkriva i određenu regionalizaciju migracijskih kretanja: kako u Australiji, tako i u Kanadi i Sjedinjenim Državama, relativno smanjeni broj odlazaka Europljana kompenziran je dolascima iz područja koja su bliža tim zemljama prihvata. Zemlje koje se velikim dijelom temelje na imigraciji od početka stoljeća, Sjedinjene Države, Kanada i Australija, doživljavaju migracijske prilive koji čine sve veći dio u trenutnom kretanju njihovog stanovništva, navodi godišnje izviješće OECD. U Sjedinjenim Državama dio useljenika koji dolazi a američkog kontinenta je prešao s 41 posto u 1982. godini na 70 posto u 1991. godini. Meksiko potvrđuje svoje prvo mjesto s 946.000 državljana meksičkog porijekla koji su zabilježeni kao stalni stanovnici u SAD u 1991. godini, ispred Filipinaca (63.000 u 1991. godini) i useljenika iz bivšeg SSSR-a (57.000). U Australiji, doseljenici porijeklom iz iz Velike Britanije i dalje su na prvom mjestu u 1991. godini (14.500 stalnih ulazaka), no europski prilivi padaju dok raste broj onih koji dolaze iz Azije. Hong Kong se tako podigao na drugo mjesto (12.900 imigranata), ispred Vijetnama (9.600), Novog Zelanda (7.200), Filipina (5.900), Indije (5.700) i Kine (3.500). Situacija sa zaposlenjima nije nimalo povoljna: u Australiji postotak nezaposlenih doseljenika u 1991. godini je iznosio 35,7 posto prema 15,6 posto među onima koji su stigli između 1986. i 1990. godine. U Sjedinjenim Državama taj postotak prati etničke granice: on iznosi 6,5 posto među Bijelcima, ali 13,9 posto među Crncima i 11,8 posto među Hispanicima. Sjedinjene Države, Kanada i Australija uredbama propisuju imigraciju putem sustava kvota: Australija je dodijelila 80.000 mjesta za 92.-93., Kanada 220.000 za 1991. godinu. U Sjedinjenim Državama, međutim, u snažnom je zamahu ilegalna imigracija: broj stranaca bez potrebnih isprava na granici je prešao s 900.000 u 1989. godini na 1,2 milijuna u 1992. godini. Međunaslov: Bivši istočni blok nije izazvao očekivani egzodus U Kanadi se potvrđuje velika prisutnost doseljenika iz Hong Konga: s 22.200 ulazaka u 1991. godini, oni su sada u prvom redu ispred Poljske (15.700), Kine (513.800), Indije (12.800). Prije deset godina najviše pridošlica je bilo iz Velike Britanije ili Sjedinjenih Država. U Velikoj Britaniji je Pakistan i dalje glavni izvor doseljenika (5.880 stalnih ulazaka u 1991. godini), ispred Indije (5.700) i Sjedinjenih Država (3.900). Migracije iz područja Magreba i Subsaharske Afrike odnose se uglavnom na Francusku, Italiju i Španjolsku. U Francusku pristižu uglavnom iz Maroka (17.600 u 1991. godini), Alžira (koji je na drugom mjestu s 11.800 ulazaka), Turske (9.400) i Tunisa (4.100). Posljednji regionalni pol: imigracija iz bivšeg istočnog bloka, koji, prema navodima OECD, nije prouzročio "veliki egzodus", uglavnom se odnosi na Njemačku, Austriju i Švedsku. Njemačka je 1991. godine dobila 222.000 doseljenika njemačkog porijekla iz zemalja Istočne Europe (od kojih 40.000 iz Poljske, 147.000 iz bivšeg SSSR-a i 32.000 iz Rumunjske). Njemačka je također zabilježila blizu 75.000 molbi za azil iz bivše Jugoslavije i 40.500 iz Rumunjske. Glede postotaka stranaca, zemlje OECD svrstavaju se u tri grupe: prva (Danska, Norveška, Nizozemska, Velika Britanija, Španjolska, Finska) gdje njihov broj ne prelazi 5 posto stanovništva. Druga grupa (Belgija, Njemačka, Austrija, Francuska, Švedska) ima 5 do 10 posto stranaca, dok treću grupu čine Švicarska (17 posto) i Luksemburg (28 posto). U razdoblju 1981-1991. godina, postotak stranaca u stanovništvu utrostručio se u Finskoj i Italiji, podvostručio u Španjolskoj, Austriji, Norveškoj i Danskoj i povećao za 30 posto u Njemačkoj (gdje Turci predstavljaju trećinu stranaca) i u Švicarskoj. Suočene s ubrzanjem migracijskih tokova tijekom 80-ih i početkom 90-ih godina zemlje OECD su uglavnom pokušale kontrolirati imigracijski priliv (produženjem procedura za vize, dodatnom potporom organa kontrole, redefiniranjem kriterija ua ulazak, borbom protiv nedozvoljenih ulazaka...). Kao posljedicu tih mjera ili zbog manje privlačnosti zemalja s ustrajnom nezaposlenošću OECD za početak 1993. godine bilježi lagani pad priliva koji bi mogao biti tek "konjunkturna modulacija". (Hina) tm br 071231 MET mar 94 071231 MET mar 94