DOPUNA SERVISA POSEBNIH NASLOVA ZA 21. VELJAČE SARAJEVO-ULTIMATUM

Nadnaslov: Sarajevo - prvi dan nakon ultimatuma Naslov: Avioni i sanjke u Sarajevu Podnaslov: Prvi dan po isteku ultimatuma danog bosanskim Srbima zrakoplovi NATO-a lete nad Sarajevom, dok se djeca sanjkaju u parkovima - današnji dan ne donosi ništa nova narodu već premorenom ugaslim nadanjima. No uobičajena jutarnja živost ponedjeljkom slabo prikriva neispunjena očekivanja Sarajlija, koji s podozrenjem dočekuju najnoviji razvoj događaja, ocjenjujući da su u dalje pokusni kunići u laboratoriju svjetske politike. Piše: Michel MOUTOT, AFP SARAJEVO - Ponedjeljak. Prvi dan nakon isteka ultimatuma. Avioni NATO-a bruje nebom iznad Sarajeva. Dječica se sanjkaju u parkovima. Bosansku su prijestolnicu probudili uzastopni preleti aviona svakojakih vrsta - od lovaca-bombardera, izviđačkih aviona, pa do helikoptera. Zapovjednik plavih kaciga upozorio je: u ponedjeljak, zona od 20 km oko Sarajeva, u kojoj je najveći dio srpskih topova od sada pod kontrolom UNPROFOR-a, bit će meta napada. No, gledano sa zaleđenih pločnika još uvijek opkoljena grada, narodu premorenim ugaslim nadanjima današnji dan ne donosi ništa nova. "U svakom slučaju nikada nisam vjerovala da će bombardirati Srbe", tvrdi Ana (35), žureći prema svojoj klinici. "A danas se plašim još više nego prije, jer je naša vojska morala predati oružje. Srbi su još uvijek gore. A plave kacige već su dobrano dokazale da ni na koji način nisu garancija za našu sigurnost". "Užasavaju me ti trenuci mira", nastavlja ona, "jer ono što iza njih slijedi može biti samo gore". U srcu staroga grada, uobičajena jutarnja živost jednog ponedjeljka. Redovi ispred pekara, gužva pred plakatima s popisom imena rođaka o kojim već mjesecima nema vijesti. Blijedo zimsko sunce jedva se probija kroz maglu. Hladnoća je malo popustila. No sloj tišine, probijan povremenim brujanjem avionskih motora, svom težinom pritišće dušu Sarajlija. Fuad Pekić (48), uvjeren je da se "naš život neće stvarno promijeniti sve do onoga dana kad se ukine opsada, ne prije. Srbi su se možda i povukli, to je dobro, no sada nas opkoljavaju plave kacige. U svakom slučaju, to je barem dokaz da Srbi razumiju jedan jedini jezik, jezik sile". Međunaslov: "Pokusni kunići u svjetskom laboratoriju" U nedjelju uvečer, nije prošlo ni sat vremena po isteku ultimatuma, a glavni je tajnik NATO-a izrazio zadovoljstvo zbog "pobjede stanovnika Sarajeva". Elma, zgodna 29-godišnja crtačica, nalaktila se na stol u nekom cafeu. Pred njom već hladna kava. "Pobjeda, pobjeda... Možemo li se izvući odavde, kao pobjednici ili izbjeglice? Čak ni to. Srbi su još jednom prevarili svijet. Jutros sam sa svog prozora vidjela njihove topove. Optužuju nas da smo inscenirali masakr na tržnici. Čekam sljedeći. I dalje smo pokusni kunići u svjetskom laboratoriju. UN, NATO, Srbi, čitav svijet ispituje na nama eksperimente međunarodne politike". Oslonjen o željeznu ogradu nekog dućana, Mugdim Šuško, vojnik, 36 godina, daje oduška svojoj gorčini. "Srbi su povukli svoje zahrđalo oružje a plavci se dali preveslati ko' balavci. Često sam viđao Unproforce blizu srpskih topova iz kojih se pucalo po gradu. I nisu se micali. Kako vjerovati da će danas biti drugačije?" Zapovjednik Fuad, branitelj grada od prvih sati opsade danas je pripadnik 15. brigade. Što se njega tiče "u najtežoj smo situaciji: sada je nemoguće silom ukinuti opsadu. Više u nas nisu upereni bezbrojni topovi ali smo obećali da nećemo ići u ofenzivu. A to može potrajati i petnaest godina". Otopio se sloj snijega na pločniku. Bijela vozila s oznakama UN jure kroz lokve na cesti prskajući pješake. Led se polako topi, ljudi neumorno vuku saonice natovarene kanistrima vode. Snježana Burić (24), vraća se s ispita što ga je upravo položila u stanu svog profesora i uzdiše: "Dekan je zabranio da se danas uđe u zgradu fakulteta, u očekivanju napada". "Moji su prijatelji jučer čučali pred televizijom čekajući avione..." "A ja ću u pobjedu vjerovati tek kad se budem mogla vratiti kući, u srpskoj četvrti gdje mi je majka zatočena. Sama. Već dvije godine. U međuvremenu, ne vjerujem garancijama UN. Htjela bih ja vjerovati, ali više ne mogu". (Hina) rt br 211738 MET feb 94 211738 MET feb 94