IZBOR IZ PISANJA INOZEMNOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 15. veljače (Hina) THE NEW YORK TIMES Shultz o Bosni "'Zadnji stupanj sramote'. Tako je nekadašnji američki državni tajnik George Shultz odgovorio na pitanje novinara New York Timesa što misli o novoj politici predsjednika Clintona u Bosni. Vlada se pridružuje europskim vladama u pritisku na Bosance da prihvate 'razumne' uvjete komadanja njihove zemlje. 'Ovime što SAD podupiru', rekao je bivši državni tajnik, 'Bosance na neki način stavljaju u zatvor - bez ikakve mogućnosti izlaza osim uz dozvolu ljudi koji ih okružuju'. Srpska agresija i 'etničko čišćenje' ostavile su bosanskoj vladi nadzor nad vrlo malim područjem oko Sarajeva i još nekoliko područja. U ta se mjesta i iz njih može jedino preko srpskih ili, rijetko, hrvatskih blokada na cestama. 'Sve je to velika tragedija', rekao je Shultz. (...) 'Kako se mi ponašamo u Bosni pozorno promatraju Rusi'. (...) Posjet Sarajevu premijerki Pakistana i Turske nosio je određenu poruku. George Shultz drži, kako navodi list, da se već u početku moglo, ali da se još i sada može spriječiti "srpsku silu da ratuje. A to se može učiniti bez slanja i jednog vojnika na teren. 'Zračna se sila može uporabiti - ali ne za gađanje topništva (kako se prijeti NATO-vim ultimatumom). Pozornost se može privući gađanjem pozadine i izvora opskrbe. Embargo na oružje je besmislen. Morali bismo opskrbljivati Muslimane. Srbima se mora priznati da su bili bolji od nas u pregovorima. Pretvorili su nas u sredstvo. Sve se moglo zaustaviti u početku', rekao je Shultz, kad su Srbi napali Hrvatsku 1991. 'Moglo se zaustaviti prije godinu i pol', kad su Srbi počeli agresiju i genocid u Bosni. 'Čak ako se i postigne svojevrsno rješenje pregovorima, neće djelovati. Bit će gerilskog rata'. Na kraju novinar zaključuje da ga je "razgovor s Georgeom Shultzom natjerao da ponovno poželi da je on ili netko njegove snage i karaktera bio državni tajnik kad je Srbija počela napad. Dao bi hrabrosti predsjedniku Bushu da tada postavi ultimatum Srbiji i spriječi tragediju koja je uslijedila poslije njegove slabosti". EL MUNDO Umjetnost smicalica i laži List je objavio komentar bosanske književnice i dramaturga Jasne Samić koja podsjeća da je jedan od "najčešćih refrena nekih zapadnih intelektualaca to da Srbi ne žele istrijebiti, nego samo očistiti. Je li to točno? Nije. Iako projekt istrebljivanja nikada nije spomenut, ideja stvaranja 'velike Srbije očišćene od nesrpskih elemenata' koju su tijekom drugoga svjetskog rata zamislili četnici, jasna je želja istrebljivanja, posebno bosanskih Muslimana. (...) Projekt srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i srbijanskih akademika iz Beograda koji su razvili srpski akademici iz Sarajeva, zamišljen je tako da se nikada ne može predstaviti kao projekt, ali on postoji i ne odnosi se samo na nesrpsko pučanstvo nego i na Srbe. To je tako da su srpski akademici programirali žrtvovanje trista tisuća vlastitih sunarodnjaka na područjima stvaranja velike 'etnički čiste' Srbije. Posrijedi je projekt koji bi se zapadnoj javnosti morao činiti kao plan samoobrane. Da bi se to postiglo, jedan od njihovih ciljeva je potaknuti druge da počine još gora barbarstva od njihovih kako bi pokazali da se 'ubijaju uzajamno'. To je projekt koji se služi smicalicama i lažima. (...) Zato se pojavljuju riječi poput 'zaraćenih' ili 'sukobljenih strana' od kojih je Bosancima mučno. Vrhunac srpskih laži i zapadne hipokrizije bila je izjava o pokolju na sarajevskoj tržnici: 'UNPROFOR ne može točno utvrditi podrijetlo granate koja je ubila 70 osoba!' Za Bosance, a posebno za stanovnike Sarajeva, ta izjava bila je još jedna granata...". POLITIKA Bosanski Vijetnam U vojnopolitičkom komentaru Miroslav Lazanski bavi se značenjem i mogućim posljedicama vojnog posredovanja protiv bosanskih Srba, smatrajući da je "u Bosni Vijetnam posvuda, Bosna je zapravo Vijetnam na treću potenciju", ali da NATO mora djelovati ako ne želi izgubiti vjerodostojnost, a u slučaju da se ne ispune ultimativni zahtjevi za povlačenje srpskoga teškog oružja. Također prosuđuje kako je "previše dolara u sve te ratne igre već uloženo i potrošeno, predugo ratne flote krstare Jadranom i zrakoplovi kruže iznad Bosne, da bi se sada sve to odjednom razišlo... U procijepu da se zaoštre odnosi s Moskvom ili da se odustane od akcije, NATO i SAD će se vjerojatno prije odlučiti da zaoštre odnose s Rusijom". Lazanski drži da su zahtjevi bosanskim Srbima, od kojih se sada traži propuštanje konvoja bez nadzora, nerazumni i preveliki kada se zna da se tako šverca oružje Muslimanima, i tumači kako je kraj veljače posljednji rok za posredovanje jer je poslije moguće maskiranje srpskih položaja. Autor tvrdi da je vojnička prednost NATO-a velika, ali da su Srbi bili prisiljeni na to pristati tijekom vremena dok su se strane vojne postrojbe raspoređivale. Lazanski dalje naglašava "ako NATO zrakoplovi počnu gađati srpske položaje, postrojbe UNPROFOR-a koje su sada na izravnoj meti postaju zaraćena strana i nema tog političara u Republici Srpskoj koji će spriječiti odmazdu srpskih boraca... u tom slučaju rat se širi, Muslimani kreću u veliku ofenzivu, NATO mora vjerojatno prijeći na desantne operacije radi deblokiranja postrojba UNPROFOR-a. To znači da bi u Bosnu stigli ili bi pokušali stići padobranci i komandosi. U tom trenutku to prestaje biti elegantni rat visoke tehnologije..." Autor preporučuje borcima da kad su već učinili pogrešku dozvolom da se neprijatelj pripremi, dovlačeći snage na teren i na nebo, sada "moraju iskazati brzinu, iznenađenje, i biti otporni na elektroniku i zrakoplovstvo protivnika i u slučaju potrebe prijeći na klasičnu gerilu jer nema brze pobjede NATO-a u Bosni". (Hina) mm 150356 MET feb 94 150356 MET feb 94