KLEINE ZEITUNG - O MOGUĆIM SANKCIJAMA PROTIV HRVATSKE

BEČ, 9. veljače (Hina) - Bečki Kleine Zeitung piše o zadnjem sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije, mogućnosti uvođenja sankcija protiv Hrvatske i implikacijama takve odluke; "Mrkva i batina ne pomažu puno na Balkanu" "Rasprava o sankcijama protiv Hrvatske, potaknuta njezinim vojnim angažmanom u Bosni, ponovno je na dnevnom redu - ovaj put riječ je o sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije u Bruxellesu. Europa opet nije bila jedinstvena: široki spektar mišljenja sezao je od oštrog zahtjeva za trenutačnim uvođenjem sankcija (Danska), preko umjerenijega gledišta (Engleska i Francuska), do sustavnog otpora sankcijama (Njemačka). Njemačka je protiv kaznenih mjera koje bi trebale biti pokrenute protiv hrvatske vlade, iako je savezni kancelar Kohl nedavno vrlo oštrim riječima kritizirao stacioniranje regularnih hrvatskih snaga u Bosni. Vijest o aktivnom upletanju Zagreba u sukob u Bosni stigla je iz krugova UNPROFOR-a. Inicijativu u Vijeću sigurnosti, koja je rezultirala prvim ozbiljnim upozorenjem o mogućem pokretanju 'ozbiljnih mjera', pokrenule su islamske države. Washington smatra da opcija vojne intervencije, koja bi ključno utjecala na ishod rata - i zahtijevala angažman kopnenih snaga - više nije aktualna. No, SAD žele stvoriti protutežu Srbiji i, očito, izići u susret svojim arapskim saveznicima koji raspolažu velikim količinama nafte. Doduše, većina Europljana na temelju dosadašnjih iskustava na primjeru Srbije zaključuje da sankcije protiv Hrvatske neće postići željeni cilj, budući da pritisci izvana potiču narod na još čvršće zbijanje redova oko političkog vodstva. Osim toga, sankcije ne bi umanjile rizik širenja balkanskog rata, koji je usprkos okrutnosti ipak sukob ograničenih razmjera, u međunarodni ratni požar. Sankcijama kažnjena Hrvatska ocijenila bi da više ne mora poštovati primirje koje je nametnula Europa i odlučila bi vojnim sredstvima osloboditi područje 'krajine', trenutačno pod srpskom okupacijom. U tom slučaju, Beograd bi otvoreno intervenirao na strani krajiških Srba, a posljedice takvog otvorenog rata nije moguće predvidjeti. Postoji niz dodatnih argumenata protiv odluke o sankcijama: Zagreb je više nego jasno nagovijestio da će - bude li odluka o kaznenim mjerama uistinu donesena - otkazati gostoprimstvo muslimanskim izbjeglicama - trenutačno zbrinjava četvrt milijuna izbjeglica iz Bosne i Hercegovine - i poslati ih na granicu s Italijom i Austrijom. Pritom također valja napomenuti da je logistički centar Visokog povjerenstva UN za izbjeglice i svih humanitarnih akcija, namijenjenih Bosni, smješten upravo u Hrvatskoj. Čini se da Europljani smatraju da ne bi bilo mudro potaknuti presušivanje tih važnih izvora opskrbe civilnog stanovništva koje je najteže pogođeno ratom. Doduše, sumnje u svrsishodnost sankcija možda su i načelne prirode: stajalište Zapada prema ratu u Bosni očigledno je ograničeno na dva interesa: prvo, zapadne zemlje žele spriječiti širenje sukoba; drugo, Zapad otvoreno priznaje da namjerava dopustiti zaraćenim snagama u Bosni da se bore do potpuno iscrpljenosti, kako bi potom mogao nametnuti vlastite modele rješenja budućnosti balkanskog prostora. Navedene činjenice pružaju sliku potpuno paradoksalne situacije. Zapad je potpirio vatru pod bosanskim vještičjim kotlom, praktično prisilivši žrtve srpske agresije - Hrvate i Muslimane - da prihvate protjerivanja i pomire se sa srpskim osvajanjima. Međusobna borba dvije gubitničke strane, Muslimana i Hrvata, za ostatke logična je posljedica takve politike Zapada. No, odavno je poznato da sve tri zaraćene strane - Srbi, Muslimani i Hrvati - oružje, a dijelom i borce, uvoze izvana. U protivnom, rat u Bosni bio bi već dovršen. Postrojbe Hrvatskog vijeća obrane uspjele su zaustaviti muslimansku ofenzivu u srednjoj Bosni jedino zahvaljujući postrojbama iz Hrvatske, koje su držale frontu u dolini Neretve, štiteći leđa jedinicama HVO-a. Zapadni stratezi zazvonili su na uzbunu jer je takav razvoj događaja mogao omogućiti jednoj strani - hrvatskoj - da pozitivne bodove stečene na bojnom polju iskoristi za pregovaračkim stolom. Stoga je kucnuo trenutak da Europa Hrvatskoj oštro zaprijeti. Bilo je očito da je Zapad u početku prijetnjom sankcijama Hrvatsku želio potaknuti na suradnju za pregovaračkim stolom. Pitanje koje najviše zaokuplja promatrače u Zagrebu jest zašto ipak ništa nije učinjeno - čak ako zanemarimo već spomenute prigovore praktično-tehničke prirode. Neposredno nakon izgovorene prijetnje Europljani su se očito uplašili jačanja muslimanskog čimbenika u Bosni. Francuzi su posebno užasnuti zbivanjima u susjednom Alžiru gdje islamski fundamentalisti postupno preuzimaju vlast. Pariz trenutačno nije oduševljen pojavom muslimanske države, čak ako njezin temelj na samom početku i ne bi bio fundamentalistički obojen. Aktualno stanje na bojišnicama u Bosni i dalje je obilježeno srpskom premoći u oružju. No, srpska strana nema dovoljno vojnika. Srpske su postrojbe raspršene u dubini teritorija i stoga ranjive. Muslimani, naprotiv, raspolažu velikim brojem motiviranih vojnika, ali i dalje nemaju dovoljno oružja. Zahvaljujući tijesnoj povezanosti sa Zagrebom, Hrvati su izgradili najstabilniji gospodarski sustav i mrežu opskrbe. Upravo je natezanje oko sankcija protiv Hrvatske ponovno pokazalo da čak ni velike sile ne mogu značajno utjecati na razvoj događaja u Bosni", zaključuje Alexander Oršić. (Hina) dh dh 090538 MET feb 94 090538 MET feb 94