SJEDNICA ZASTUPNIČKOG DOMA HRVATSKOG SABORA NASTAVIT ĆE SE U SRIJEDU

SE U SRIJEDU ZAGREB, 28. siječnja (Hina) - Zastupnički dom hrvatskog Sabora današnju je sjednicu završio večeras prekidanjem rasprave o vanjskoj politici, jer se za raspravu o toj temi, u kojoj je dosad sudjelovalo gotovo pedesetak zastupnika, javilo njih još desetak. Sjednica Zastupničkog doma zakazana je za 2. i 3. veljače, kada bi zastupnici trebali završiti raspravu o vanjskoj politici i usvojiti zaključke te raspraviti o još oko tridesetak točaka dnevnog reda. U poslijepodnevnom dijelu sjednice Božo Kovačević (HSLS) ocijenio je da prihvaćanjem ženevskih dokumenata Hrvatska pomaže Srbiji u otvaranju procesa njezina priznanja, skidanju sankcija, a zauzvrat ne dobiva ništa. Deklaracija se proglašava velikim postignućem hrvatske politike, a ona je de facto priznanje velike Srbije, drži Kovačević, pitajući ujedno kako će Hrvatska mirnim putem riješiti UNPA zone, na kojoj osnovici Srbi u krajinama trebaju riješiti problem s Hrvatskom, kada im Beograd i nadalje pomaže. Kovačević je rekao da u deklaraciji nema ni riječi o priznanju Hrvatske u njezinim granicama. Činjenica da se u Republici Hrvatskoj otvara ured SRJ implicite je priznanje Hrvatske, odgovorio mu je Antun Vrdoljak (HDZ) ističući da to nije dovoljan, ali je svakako prvi korak. Podsjećajući da je dva puta sudjelovao u razgovorima s Izetbegovićem, Vrdoljak je kazao da je Izetbegović želio rat, gradeći to na nekim obećanjima Europe. Citirajući neke navode islamske deklaracije, Vrdoljak je upitao da li je s takvima trebalo stvarati savez protiv Srba. Vrdoljakovo izlaganje izazvalo je niz replika, te žučnu raspravu s fra Tomislavom Dukom (HDZ), koji je napomenuo da ima Muslimana s kojima se savez mogao sklopiti i s kojima treba razgovarati, jer svi Muslimani nisu fundamentalisti. Isto mišljenje zastupa i Ante Prkačin (HSP), koji drži da je hrvatska politika ujedinila Muslimane protiv sebe. Osvrćući se na citate iz islamske deklaracije, Slavko Meštrović (HNS) izrazio je veliku zabrinutost za Hrvate koji neće biti na području Herceg-Bosne, i upitao kakvo je rješenje onda predviđeno za njih. Rade Jovičić (NZ) založio se za stvaranje atmosfere mira i mirno rješenje krize, te za vladavinu prava i poštivanja ljudskih prava. Mladen Vilfan (HSLS) ocijenio je da nismo uspjeli izraditi svoj vlastiti nacionalni program, a njegova je ocjena o vanjskoj politici da imamo boljeg ministra vanjskih poslova od same vanjske politike. Dok Milošević ne mijenja ideje već samo taktiku, Hrvatska često mijenja ideje, ali ne i taktiku i potpisuje sve što se ponudi, rekao je Vilfan. Vlado Gotovac (HSLS) u svom se dužem izlaganju osvrnuo i na nemoralnost u politici. Govoreći o BiH, odnosno osvrćući se na ono što je rečeno o islamskoj deklaraciji, Gotovac je kazao da Izetbegović ne može biti fundamentalist, jer je pristao na pregovore i na plebiscit. Muslimani su jedini narod u BiH koji izvan nje nema svoju državu i kojemu je stoga bilo teško orijentirati se, kazao je Gotovac pitajući da li je stoga bolje imati teškog partnera ili teškoga neprijatelja. Zamjerio je ljudima koji se hvale da su osnovali hrvatsku državu, koji druge optužuju da nisu dobri Hrvati. Zamolivši da se politika raspravi u pravom kontekstu, Gotovac je kazao da "za ovu politiku ne samo da neću glasati, nego mi je moralno nepodnošljiva", te rekao da nikada "neće odobriti rukovanje s ratnim zločincima". Pitajući kako je moguće potpisati ugovor s ljudima s kojima je potpisan, Gotovac je kazao da, ako im mi možemo oprostiti, zašto da to ne učini i međunarodna zajednica, svijet kojemu ništa nisu učinili. Politika HDZ-a od početka je bila duboko moralna, odgovorio je Gotovcu Milovan Šibl (HDZ) podsjećajući pritom i na hrvatsko zauzimanje za pravo naroda na samoodređenje do odcjepljenja u bivšoj Jugoslaviji i pitajući zašto ono sada ne bi bilo primijenjeno i na Srbe, Hrvate i Muslimane u BiH naglašavajući da se to pravo odnosi na narode a ne na manjine. Hrvatska je politika, ističe Šibl, bila dosljedna u svom nuđenju konfederacije, te u nuđenju konfederacije ili unije republika Bosni i Hercegovini. Osvrućući se na nacionalizam koji se zamjera Hrvatskoj, Šibl je upozorio da postoje dvije vrste - osvajački i nasuprot njemu obrambeni, koji je nužan svakom narodu kako bi se obranio od agresije, i da se bez njega ne bi obranila Hrvatska i dijelovi Herceg-Bosne. (Hina) ds 282022 MET jan 94 2869