ZASTUPNIČKI DOM SABORA O HRVATSKOJ VANJSKOJ POLITICI

ZAGREB, 26. siječnja (Hina) - Nakon izlaganja potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova dr. Mate Granića o aktualnim pitanjima hrvatske vanjske politike u Zastupničkom se domu razvila opširna rasprava. Milan Đukić (SNS) osvrnuo se na Granićevo izlaganje i deklaraciju o normalizaciji hrvatsko-srpskih odnosa. Iako je u osnovi podržao deklaraciju, Đukić je ocijenio da je ona zapravo dala Slobodanu Miloševiću velike mogućnosti da se prikaže kao demokrat i u Srbiji i u svijetu. Detaljnije se određujući prema pojednim pitanjima sadržanim u deklaraciji Đukić je iznio niz primjedbi i sugestija za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa te se založio za što skoriju primjenu Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Time će se najbolje ostvariti, drži Đukić, politička volja za mirnim uključenjem UNPA područja u hrvatski ustavno-pravni sustav. Dražen Budiša (HSLS) primjetio je da u posljednje vrijeme Miloševiću sve polazi za rukom, "jer mu je tu ruku pružila Hrvatska". Prema Budišinim riječima nema ni govora o tome da je deklaracija neko priznanje hrvatske države u međunarodno priznatim granicama. Budiša je rekao da je deklaraciju s Hrvatskom potpisala država koja je pod međunarodnim sankcijama i embargom i koja je okupirala 25 posto hrvatskog teritorija. Sabor, smatra Budiša, ne bi smio donijeti zaključak kojim bi se podržao takav, po njegovom mišljenju, za Hrvatsku štetan politički akt, kojim se, drži on, "vrijeđa hrvatsko nacionalno dostojanstvo". Osvrćući se na hrvatsku politiku prema BiH Budiša je uz ostalo upitao može li se između prijedloga predsjednika Tuđmana i prijedloga Predsjedništva BiH naći kompromisno rješenje. Ivica Vrkić (HNS) je ocijenio da bi hrvatska vanjska politika bila uvjerljivija kada bi u stvaranju njezina koncepta sudjelovao i Sabor a ne samo bio zadužen da sasluša izvješće o vanjskoj politici. Mirko Mađor (HSS) rekao je između ostalog da sporazume sa Srbijom treba gledati s aspekta međunarodnog položaja Hrvatske. Istaknuo je da treba učiniti sve da hrvatska pozicija u BiH bude drugčija i bolja te naglasio "da ako s Muslimanima ne možemo postati prijatelji trebamo učiniti sve da nam oni ne budu neprijatelji". Dr. Nedjeljko Mihanović (HDZ) rekao je da deklaracija ne traži ni u Srbiji saveznika niti u Muslimanima neprijatelja. On se oštro osvrnuo na dio sredstava javnog priopćavanja optuživši ih za smišljeni napad na hrvatsku vanjsku politiku. Franjo Zenko (HSLS) ukazao je na dva načela gledanja na krizu u bivšoj Jugoslaviji - prvo je da sve republike bivše Jugoslavije moraju biti priznate kao suverene države u svojim međunarodno priznatim granicama, i drugo koje polazi od statusa quo odnosno uvažavanja rezultata velikosrpske agresije. Prema njegovom mišljenju Zajednička deklaracija čini nejasnom bitnu razliku ta dva načela i jača tendenciju real političara koji zastupaju tezu kompromisa i u biti resprektiraju rezultate srpske agresije. Milanka Opačić (SDP) zapitala je na čemu se temelji deklaracija, koji je potez povukao Milošević da bi mu trebalo vjerovati, gdje je odstupio od politike 'velike Srbije' i zar nije baš Milošević organizirao izbore u tzv. krajini. Živko Juzbašić (nezavisni zastupnik) podržao je deklaraciju, ističući da Hrvatska mora nastojati utjecati na međunarodnu zajednicu da bi međunarodna zajednica učinila pritisak na Srbiju kako bi što prije došlo do obostranog priznanja. Dr. Savka Dabčević-Kučar (HNS) podržala je temeljne ciljeve hrvatske politike. Istodobno je ocijenila nedosljednom hrvatsku politiku u BiH te se založila za povratak na tezu cjelovite BiH sa tri državotvorna naroda, čime bi, drži ona, bili zaštićeni strateški interesi Hrvatske. Prema njezinim riječima deklaracija o hrvatsko-srpskim odnosima ne jača Hrvatsku. Ona je posebice upozorila na negativni dojam rukovanja hrvatskog predsjednika u Ženevi s Radovanom Karadžićem istog dana kad su bosanski Srbi granatirali Usoru. Dr. Savka Dabčević-Kučar izrazila je bojazan da deklaracija Hrvatskoj nije dala nikakve šanse i da je zamagljivanje stvari proglasiti potpisivanje tog dokumenta povijesnim činom. (Hina) ds 261930 MET jan 94 2662