POTRESI U HRVATSKOJ I SEIZMIČNOST HRVATSKE

Nadnaslov: Potresi u Hrvatskoj i seizmičnost Hrvatske Naslov: Između statistike i neizvijesnosti Podnaslov: *Iako je u pojedinim područja Hrvatske seizmičnost izraženija, podzemna napetost se oslobađa u iznimno dugim serijama lagalnih potresa. *Hrvatska seizmologija tehnički prilično zapuštena, premda je u vrijeme glasovitog Mohorovičića bila u samom vrhu svjetske znanosti. Piše: Ivo Lučić (Hina) ZAGREB, 18. siječnja (Hina) - Seizmolozi Geofizičkog zavoda "Dr. Andrija Mohorovičić" na području Hrvatske zabilježili su, od početka 1990. do kraja 1992. godine, ukupno 1190 potresa (oko jedan na dan). Više od stotinu potresa imalo je intezitet veći od pet stupnjeva MCS ljestvice, što je najmanji intezitet koji može uzrokovati manje štete na slabijim građevinama. Nešto jačeg inteziteta, ali bez velikih šteta, bilo je tek nekoliko potresa: dva uzastopna na Dinari sjeverno od Perućkog jezera (5,5 Richterove, 7-8 MCS ljestvice) 1990., jedan ponad Trilja 19. svibnja 1992. čija je jačine iznosila 4,7 stupnjeva Richterove, (oko 7 MCS), te (1.lipnja 1993.) kod Ludbrega od 4,6 stupnja Richterova ljestvice (7 MCS). Po Richteru iskazuje se magnituda potresa koja ovisi o količini energije oslobođene u žarištu potresa. Intezitet potresa, koji se iskazuje u stupnjevima Mercalli-Cancani-Sieberg (MCS) ljestvice, mjera je učinka potresa na ljude i okoliš. Najjači potresi mogu imati magnitudu oko 9, a intezitet 12 stupnjeva MCS. Glede podataka o ljudskim žrtvama, statistike u Hrvatskoj pamte sljedeće potrese: - Zagreb 1880., 8-9 stupnjeva MCS ljestvice, 1 žrtva; - Imotski 1942., 9 stupnjeva, 18-20 mrtvih; - Makarska 1962, 8-9 stupnjeva, 1 žrtva; - Dilj gora (Slavonski Brod) 1964., 8 stupnjeva, 2 mrtva. Znanstvenici su uvjereni da time nisu pobilježeni svi potresi koji su za posljedice imali gubitke ljudskih života. Ocjenjuju da je razorni potres u Dubrovniku 1667. imao strašne posljedice, ali o njima ne postoje precizni podaci. Tada su, naime, prema povijesnim izvorima koje nam prenosi seizmolog mr. Ivica Sović, porušene sve gradske kuće, samo su zidine ostale "uzgor". Potom je Grad zahvatio katastrofalni požar. Jedan od najstarijih osvjedočenih potresa, iz 373.g. prije Krista, do temelja je porušio Cavtat i zacijelo ostavio stravične posljedice, ali podataka o žrtvama također nema. Slično je i s još jednim davnim potresom za koji se drži da je u more potopio Casku na otoku Pagu. Inače, u svijetu daleko najtragičniji bio je potres u kineskoj pokrajini T'angshan, 1976., kada je smrtno stradalo 655.237, a ranjeno 799 tisuća ljudi. No, čemu ta statistika? Seizmolog Geofizičkog zavoda dr. Marijan Herak pojašnjava kako statistički ima smisla rabiti samo vrlo duge nizove opažanja u kojima će biti dovoljno velikih potresa, kako bi zaključci bili pouzdani. Čak i stoljeće dugo instrumentalno promatranje potresa (toliko, naime, postoje seizmografi) malo je da bi se moglo sa sigurnošću zaključivati. Tek, na temelju podataka moguće je izračunati da se u Hrvatskoj potres jačine "ludbreškog" javlja jednom u dvije godine, onaj poput kninskog (1986., inteziteta 8 stupnjeva MCS ljestvice) jednom u deset godina, te "imotski" jednom u 100-200 godina. Svjedoci snažnijih potresa prenose neopisivo treumatična iskustva, ali stručnjacima, hladno nagnutim nad snopovima formula, ipak je draže kad se "pomalo trese". Naime, oni su tada sigurniji "da se energija tektonskih procesa polako oslobađa i da ne dolazi do njezina nakupljanja što može dovesti do jakog potresa". No, znanstvenici su nemoćni pred najjačim zahtjevom javnosti: predskazanjima potresa. Prateći seizmičku aktivnost dugi niz godina seizmolozi uspješno mogu predvidjeti vjerojatnost da će razmatrano područje pogoditi potres određene magnitude. Prognoza točnog vremena nastanka potresa danas još nije moguća, makar se u razvijenim zemljama sustavno promatraju tzv. kratkoročni predznaci potresa. To su neuobičajena seizmičnost područja, kretanje razine podzemnih voda, povećana prisutnost plina radona, elastička svojstva stijena, ponašanje životinja ("osjećaju" elektromagnetske promjene u zemlji), itd. Iako je znanost u tom pogledu odmakla od početka, danas u svijetu nema ustanove koja bi se bavila rutinskom prognozom potresa. "Ustanovljeno je, naime, da bi posljedice takvih prognoza - i po mogućim ljudskim žrtvama i po negativnom gospodarskom učinku - bile i teže od onih koje bi uzrokovao prognozirani potres da se zaista dogodi", kaže dr. Herak. Ipak, on sa žaljenjem podsjeća kako su mogućnosti hrvatskih seizmologa daleko nadmašile zastarjelu opslužujuću tehniku. "U Hrvatskoj imamo svega četiri redovne seizmografske postaje. Trebalo bi ih barem još deset!". Hrvatski seizmolozi, (danas ih je desetak, okupljenih na Zavodu) nažalost, nemaju mogućnosti slijediti puno toga u što se upuštaju njihove kolege iz razvijenih zemalja, iako po stručnosti ne zaostaju za predšasnicima iz vremena glasovitog Mohorovičića, kad je Hrvatska bila u samom vrhu svjetske seizmologije. Inače, u Hrvatskoj je seizmičnost najizraženija u Dinarskom gorju. Dalmacija je najtrusnije područje, a prema njezinom jugu povećava se vjerojatnost od potresa. Zagrebačko seizmičko područje dio je seizmički aktivnog sustava rasjeda koji se proteže od Blatnog jezera u Madžarskoj prema jugozapadu. Relativno slabu seizmičnost u Hrvatskoj iskazuju Istra i područje oko južnog Velebita. Seizmičnost u Hrvatskoj najčešće je posljedica "kolizije Jadranske platforme, koja se pod pritiskom Afričke ploče podvlači pod Dinaride, no i posljedica tektonskih napetosti unutar Euroazijske ploče", objašnjava dr. Herak. (Hina) ds 181330 MET jan 94 1881