IZBOR IZ HRVATSKOGA TISKA

ZAGREB, 12. siječnja (Hina) - VJESNIK: PETERSBERŠKA BiH - HRVATSKA POTREBA Stjepo Martinović u uvodniku Vjesnika piše o bonnskim razgovorima hrvatskog i bosanskog predsjednika i komentira Izetbegovićevu ocjenu predloženog sporazuma. Komentator drži da je Izetbegović bio u Bonnu samo da bi odvratio pozornost sa Silajdžićeva posjeta Islamabadu, "u misiji sasvim drukčije volje od one kakvu su prizivali pokrovitelji petersberškog skupa". Martinović tvrdi da se Izetbegović priklonio ratoj opciji i da "neće potpisati sve dok postoje izgledi da se bošnjačka avlija, sa zajamčenih 33,33 posto bitno poveća na račun (ionako već okrnjenih) hercegbosanskih 17,5 posto - a hoće licitirati srpskim apsurdnim zahtjevima, jer su se pokazali najpouzdanijom monetom za pribavljanje vremena". Po Martinovićevu mišljenju, sadašnja bošnjačka diplomatska politika sliči onoj predratnoj Izetbegovićevoj, "ali, danas je u igri nešto mnogo delikatnije i opasnije od ondašnjih uloga i očekivanih probitaka - jer je riječ samo o sprečavanju još većih gubitaka". Drži kako stoga "hrvatskoj politici nema druge već uprijeti sve snage u okupljanje kritične mase međunarodnog pritiska kako bi bošnjački vrh što prije prihvatio, pa makar i omekšanu, njezinu verziju državnog ugovora za BiH. Trajno i cjelovito smirena Bosna i Hercegovina hrvatskom je životnom potrebom, a ako se njezin poratni status po petersburškom dizajnu ne učini i potrebom međunarodnih adresa, ono što slijedi zaista nema potrebe spominjati!" VEČERNJI LIST: RATOM PROTIV LOGIKE? Ocjenjujući kakvi su izgledi za potpis i provedbu ugovornog sporazuma Hrvatske i BiH, Višnja Starešina piše kako "dosadašnja iskustva sa sporazumima pozivaju na oprez". Drži da će do potpisivanja možda i doći, jer je muslimansko-bosanskoj delegaciji teško "naći uvjerljive razloge za uskraćivanje potpisa na ponuđeni prijedlog, a istodobno da u svjetskoj politici ne dobije karakteristiku zagovornika ratne opcije i opstruktora mirovnog procesa. Provedba je već mnogo upitnija. Ovaj prijedlog, naime, suviše slijedi logiku budućnosti i europskog načina razmišljanja da bi naišao na čvrstu podršku aktualnih političara u BiH, zaokupljenih ratničkim zacrtavanjem granica pojedinih sela i pravljenjem koridora, tunela i nadvožnjaka na papirima", drži Starešina. Upozorivši na jasno izraženu želju ES-a "da u slučaju izlaska srpske republike iz Unije BiH (što je sasvim izvjesno) hrvatska i muslimanska jedinica ostanu povezane", novinarka pojašnjava njihove razloge i navodi ekonomski i gospodarski interes, kao i interes za kakvu-takvu stabilnost ovog prostora. "Jer, nakon što je Srbija kao država prešla Drinu, i uz realnu pretpostavku da su njeni teritorijalni apetiti samo trenutačno malo primireni, nužno je stvoriti joj protutežu, ne samo gospodarski nego i vojno povezanim prostorom. A to je opet moguće jedino hrvatsko-muslimanskim povezivanjem", nastavlja novinarka. Uz upozorenje kako je "od samog početka rata, odnosno agresije na BiH, trenutačni odnos vojnih snaga zapravo diktirao političke poteze", Višnja Starešina piše kako za sada nema "nikakvog jamstva da se i muslimansko-bošnjačko vodstvo neće ovaj put ponašati u skladu s takvim običajem", jer, "trenutačno im je krenulo na vojnom planu...". Komentirajući ponašanje političara, piše kako oni "često zaboravljaju da su i vojna i politička sreća promjenjive" i dodaje: "I da je nakon što one prijeđu na drugu stranu u pravilu prekasno biti pametan i nuditi mir, prijateljstvo i suradnju u interesu budućnosti". Upozorivši ponovno da je na potezu muslimansko-bošnjačko vodstvo, Višnja Starešina zaključuje: "O njegovoj odluci ovih dana ovisi hoće li budućnost Hrvata i Muslimana iz BiH biti podređena ratničkom impulsu nekih vojnih zapovjednika i priučenih političara. Ili će se u ime budućnosti nastojati ograničiti ratnički porivi". NOVI LIST - GLAS ISTRE: BONN POČETAK NOVE JALTE U komentaru bonnskih pregovora Dražen Vukov Colić piše kako bi se hrvatskim prijedlogom "bivša Jugoslavija podijelila - uz izuzetak Slovenije - na svojevrsni 'katoličko muslimanski' Zapad i 'pravoslavni Istok' koji bi onda najvjerojatnije zarobio i Makedoniju. Srbi bi dobili skoro sve što su već osvojili preko Drine, dok bi se granica Balkana (barem u onom simboličnom smislu), pomakla sve do Bregane, a Europa bi umjesto jedne, dobila dvije 'mini Jugoslavije', između kojih bi bar u prvom desetljeću nužno izrastao novi Berlinski zid". Colić prenosi mišljenje onih "koji tvrde da sve dok Izetbegović ne pristane na prva dva koraka (postojano primirje i razgraničenje između 'Herceg-Bosne' i buduće bošnjačko-muslimanske Republike) ovaj hrvatski prijedlog 'polukonfederacije', čini tek diplomatski salto u zrakopraznom prostoru" i komentira: "Pa ipak, neke će dodatne raščlambe možda najpouzdanije dokazati da je u službenoj politici Hrvatske došlo do značajnih strateških i psiholoških pomaka. Ovim prijedlogom se neizravno priznaje da je sve to krvavo ratovanje ipak potvrdilo pretpostavku da je 'leopardovu kožu' - kako se zbog njene etničke i vjerske raznolikosti nazivali Bosnu - pukom silom skoro nemoguće pretvoriti u crno-bijelu šahovsku ploču, pa čak niti u tigrovo krzno usporednih pruga". Ocjenjuje kako su neki postupci hrvatske vlasti ("opsjednutost 'Herceg-Bosnom', zanemarivanje srednje Bosne i bosanske Posavine...") osamili Hrvatsku u svijetu, "a na bojištima pretvorili u gubitnika. Zbog toga se i u Bonnu nije mogao postići nikakav dogovor oko buduće sudbine Viteza, Busovače i Mostara, zbog toga je u igru oko mora i obala iznenada upalo i nešto oko Pelješca, zbog toga se i moralo pristati na zahtjev Alije Izetbegovića da Boban dokrajči svoju međunarodnu karijeru u nekoj vrsti diplomatskog kućnog pritvora", drži Colić. Dodaje kako "ove mučne činjenice" neće biti bolje ako će se kao opravdanje "ponavljati kako je Alija Izetbegović... preuzeo 'srpsku bizantinsku taktiku'" i u nastavku piše: "Onaj tko napreduje na bojištu, zakonomjerno oteže pregovore, onaj tko ne želi dugoročne odluke, nužno će se sakriti iza nekakvog Predsjedništva ili Parlamenta pod krinkom lažnih demokratskih izlika. (...) Najnovije zveckanje NATO-zrakoplovima... čini novi vjetrić u Izetbegovićeva jedra, bez obzira što je Hrvatska dobila znatne diplomatske poene postojanom mirotvornom inicijativom. No i za njega nema konačnog izlaza bez trajnog saveza s Hrvatima, jer bi tu vrstu zajedničkog kišobrana dugoročno podržao i NATO, dok bi Moskvi bio otvoren put na stara strateška lovišta. Nova se Jalta začela u Bonnu", piše u zaključku Colić. (Hina) mć 120716 MET jan 94 1295