PRIOPĆENJE I ISKAZI SVJEDOKA O ZLOČINU U KRIŽANČEVOM SELU

MOSTAR, 10. siječnja (Hina) - Područje Novog Travnika, Viteza i Busovače već je deset mjeseci pod svakodnevnim muslimanskim napadima, bez dovoljne količine hrane, vode, lijekova i sanitetskog materijala. Po podacima Ureda za prognane i izbjegle Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne, na tom je području, u potpunom muslimanskom okruženju, 68 tisuća Hrvata, dok je po podacima Operativne zone HVO-a središnje Bosne samo u šest mjeseci obrane od muslimanskih napada registrirano 1504 poginula i 4410 ranjenih. To se, uz ostalo, navodi u opširnom priopćenju Odjela za ljudska prava i humanitarna pitanja Ureda predsjednika HR Herceg-Bosne, koje je prenijela Hercegbosanska novinska agencija (HABENA). U priopćenju se, po izvješćima Zbornog područja Vitez i novinskim izvješćima, iznosi i kronologija događaja te izjave svjedoka o zločinu u Križančevu Selu 22. prosinca prošle godine. Predsjednik HR Herceg-Bosne mr. Mate Boban, koji je tada bio u Bruxellesu, i Zagreb izvješteni su o tragediji u Križančevu Selu pismom koje je u 20,30 sati, 22. prosinca, iz viteškoga Zbornog područja proslijedio pukovnik Dario Kordić. On navodi da se "...posebno okrutni i divljački napadi izvode ka Vitezu, gdje su mudžahedinske snage u jutarnjem pokušaju proboja crte u Lazinama, upale u Križančevo Selo napravivši masakr nad desetero žena i staraca." Iskazi svjedoka o događajima u Križančevu Selu, koji su Uredu predsjednika HR Herceg-Bosne proslijeđeni iz Centra za ljudska prava - podružnica Nova Bila, govore da događaje u selu "nitko živ ne može opisati". "Gorile su štale po selu, životinje su lutale unaokolo ranjavane mecima i granatama." "Nisam vidjela kada su ubili Matildu (Franje) Pranjković, rođenu 1943., to sam tek poslije doznala od svojih mještana koji su se izvukli, i da je ubijena Kata Alilović, također starija žena, koja je ubijena ispred svoje kuće. I Franjo Križanac, civil, r. 1930., ubijen je ispred svoje kuće... Ubili su jednu ženu, Dragicu (Drage) Grabovac, civil, sa Rijeke, općina Vitez", kaže se, uz ostalo, u iskazima. "Iz pravca elementare, Grobčića i Vjetreničkog puta nadirale su velike muslimanske snage prema rajonu Šafradinovih kuća, gdje je ostalo 13 bojovnika HVO-a...", navodi svjedok dodajući da su primijetili "dvojicu naših ljudi kako se pokušavaju izvući prema našoj slobodnoj teritoriji, ali su bili blizu Muslimana koji su otvorili vatru na njih. Jedan je pao ranjen i ostao ležati u travi oko 10 minuta. Drugi je ušao u jednu kuću (Aišinovu), a ovaj se ranjeni pridigao i približavao se toj istoj kući i vjerojatno su obojica pala u zamku Muslimana..." Svjedok napominje "da su Muslimani imali, kao policajci, do lakta navučene bijele štitnike, i bili su u crnim uniformama, a bilo ih je i u šarenim uniformama". U iskazu svjedoka koji je događaje promatrao dalekozorom s oko 300 metara udaljenosti, navodi se: "Vidio sam kako odvode naše pored kuće Žarka (Niko) Šafradina, prema cesti za Vjetrenicu, ka kući Đeme Sarajlića, koji je konobar. Vidio sam ja i još neki (...) kako odvode tu grupu, a vidjelo se da nose i dvoja nosila (nosila su ih po dvojica vojnika), a koga su nosili, i ko ih je nosio, to se nije moglo vidjeti s te udaljenosti. Bilo ih je najmanje deset naših u toj grupi. Tvrdim da su bili živi, zarobljeni i nenaoružani, vidio sam ih osobno i nadao sam se da će poštovati prava vojnika pri zarobljavanju te da ih neće ubiti, kao što čujem danas, da su to ipak učinili. Tu su ušli u kuću (Đeminu) i dalje nismo mogli vidjelti što se dešava s njima. Najvjerojatnije su ih odveli rovom prema Sivrinim kućama, pa onda dalje prema Počulici, gdje su vjerojatno ubijeni." "Dragan Križanac je poginuo", tvrdi svjedokinja koja je to vidjela iz svoje kuće. Objašnjava da su ga "na raskrsnici pred Dujmušića kućom zaustavila dvojica Muslimana i pitali ga da se preda, a on je rekao da se neće predati i tu su ga ubili". U priopćenju se potom napominje da su 30. prosinca, na sastanku komisija za razmjenu ZP Vitez i OG Bosnaska Krajina, organiziranom u Travniku, posredstvnom Promatrača EZ-a, dobivena obećanja da će se bezuvjetno zamijeniti tijela mrtvih te predan spisak 10 identificiranih osoba te 9 neidentificiranih, te da je potvrđeno da se u KPD-u nalaze tri zatočenika. "Istog dana britanski bataljun nas je informirao da se u rajonu Počulice nalazi masovna grobnica u kojoj je pokopano 35 tijela, te da se na ničijoj zemlji nalazi petnaestak mrtvih tijela. Tu je informaciju britanskom bataljunu priopćio časnik 3. korpusa MOS-a", navodi se u priopćenju po izvještaju pukovnika Kordića iz Viteza, 7. siječnja. U priopćenju Odjela za ljudska prava i humanitarna pitanja Ureda predsjednika HR Herceg-Bosne, uz ostalo, podsjeća se da se na prostoru Novog Travnika, Viteza i Busovače, koje je već 10 mjeseci izloženo svakodnevnim napadima, u muslimanskom okruženju nalazi 68 tisuća Hrvata, a samo je u Vitezu smješteno 14.851 prognanik iz zeničke i travničke općine, a od tog broja prognanih je 1860 umirovljenika. Po podacima iz Viteza o pregledu dostave pomoći za pet mjeseci, UNHCR i ICRC su u Vitez dopremili 353 tone hrane, a mjesečno je potrebno 250,9 tona hrane. Za to relativno malo područje, točnije za cijelu Lašvansku regiju, postoji jedna improvizirana bolnica. "To je bolnica samo po tomu što su u njoj prihvatili i liječili ranjene i bolesne, inače nije ni za duži boravak zdravih ljudi", ističe Odjel za ljudska prava i humanitarna pitanja navodeći da je za samo 12 dana, u razdoblju od 3. do 15. lipnja prošle godine, u franjevačku bolnicu Nova Bila primljeno 59 djece, i to 34 s teškim povredama, od kojih je 10 umrlo. Ističući kako su bezbroj puta upozoravali na tragiku borbe Hrvata za goli opstanak u središnjoj Bosni, Odjel u priopćenju navodi da sve to vrijeme muslimanska vojska koristi strategiju koju je mjesecima prije primjenjivala prema hrvatskim područjima Travnika, Kaknja, Konjica, Jabralice, Mostara, Fojnice, Bugojna, Vareša... "Napadi su slijedili nakon što bi prisvojili velike količine humanitarne pomoći. Dok se pozornost javnosti skreće potpisivanjem raznih dogovora i sporazuma, na klasičan način provodi se muslimanska strategija prema hrvatskim područjima: presjecanjem kominikacija, totalnim okruženjem i zauzimanjem gradova". Podsjećajući da muslimanska strana nijednoj međunarodnoj udruzi ne dopušta pristup mjestima masakra nad Hrvatima, u priopćenju se ističe da postoje video-zapisi masakra u Doljanima, Uzdolu, Kiseljaku, te pita što je s tragedijama u Grabovici, Trusini, Maljinama, Brajkovićima o čemu govore preživjeli svjedoci. "Napad na Lašvansku dolinu, a potom masakr u Križančevu Selu, uslijedili su dan prije sporazuma o prekidu vatre između HVO-a i MOS-a (23. prosinca 1993. - 3. siječnja 1994.), dogovorenog između generala Rose i generala Delića u Visokom", navodi Odjel za ljudska prava i humanitarna pitanja. "Posljednji, jedan od najvećih zločina što ih je muslimanska vojska počinila nad hrvatskim pučanstovm u BiH, je masakr u Križančevu Selu 22. prosinca 1993.", ističe Odjel za ljudska prava i humanitarna pitanja Ureda predsjednika HR Herceg-Bosne postavljajući na kraju priopćenja upit britanskom bataljunu UNPROFOR-a o 74 osobe iz tog sela, od kojih se za pet ubijenih, po iskazima svjedoka, navode puna imena. (Hina) mć 101541 MET jan 94 10118