IZBOR IZ HRVATSKOGA TISKA

ZAGREB, 10. siječnja (Hina) GLAS SLAVONIJE - Mađarska: Zemlja između Hrvatske i Srbije "Između Hrvatske i Srbije danas postoji čudan jaz. Dubok jaz rata i ratnih posljedica. Dubok jaz neriješenih međudržavnih pitanja, a prije svega međusobno priznanje i normalizacije uobičajenih međudržavnih komunikacija. Naravno, postoji, možda i najdublji, psihološki jaz proizveden stradanjima i patnjama ljudi tokom rata. Taj duboki jaz prekinuo je mnoge rodbinske, prijateljske, poslovne i međudržavne komunikacije. I kao što trava probija beton, tako i ljudi stvaraju nove privremene komunikacije", piše u uvodu Milorad Pupovac napominjući novu ulogu susjedne Mađarske koja je "postala glavna komunikacija između Hrvatske i Srbije". Izdvajajući Pečuh, glavni grad južne Mađarske, kao mjesto "brojnih nejavnih i javnih hrvatsko-srpskih pregovora", Pupovac ističe posljednji takav susret - katoličkog i pravoslavnog svećenstva. "I premda se nisu uvijek i lako sporazumijevali, ipak su nam podarili jedan napor više i jedan korak dalje u obnovi ekumenizma. Kad smo već kod toga, ne mogu a da ne kažem da je prava šteta što upravo na tom tragu nije više vjere a manje politike, a zbog čega najviše ispaštaju i vjernici i vjera", ocjenjuje Pupovac. Ocijenivši važnim da Hrvatska i Srbija "zbog svojih međudržavnih i zbog međunarodnih komunikacija (a i jedna i druga država ih već imaju!) normaliziraju svoje odnose bar na nivou komunikacija", Pupovac zaključuje: "U protivnom će njihove komunikacije zatraviti trava, a ljude će putovi voditi u nekim drugim smjerovima". VEČERNJI LIST: Borba za Vukovar ujedinjuje Hrvate Ante Matić razgovarao je sa Zdravkom Tomcem, saborskim zastupnikom (SDP), a povod razgovoru njegov je posjet Australiji, gdje je s Martinom Špegeljem otišao na poziv hrvatskog radija Vukovar iz Melbourna, postaje osnovane sedam dana nakon što je Vukovar okupiran. Tomac u uvodu ističe kako su nastupali "izvanstranački i s hrvatske pozicije, tražeći podršku za hrvatsku državnu politiku". Drži da je cilj postignut i komentira: "Iza nas ostalo je, rekao bih, vrlo čvrsto hrvatsko jedinstvo i zajedništvo i vrlo jasna poruka zbog koje su se Hrvati u Australiji udružili, bez obzira na to kojoj stranci pripadali". Tomac spominje i probleme s vizom koje su imali, a koje je stvorio srpski lobi u Australiji. Kao razlog ističe svoje angažiranje da se Milošević izvede pred međunarodni sud za ratne zločine. "Jedan je ratni zločin koji je posljedica rata, kada jedan broj ljudi i grupa krši humanitarno i ratno pravo i kada iz osvete ili drugih razloga čine ratne zločine. Međutim, ovdje je riječ o drugom ratnom zločinu. Riječ je o organiziranju rata protiv civila s ciljem da se genocidom istjeraju iz svojih sela i gradova, da se unište i da se onda u njihove domove usele doseljenici Srbi. (...) Prema tome, već u Vukovaru počinjeni su zločini, već su tamo formirani koncentracioni logori, znači: cilj rata bio je ratni zločin", kaže, među inim, Tomac. Tomac drži da uspjeh Hrvatske leži u jedinstvu Hrvata i jakom predsjedniku. "Mislim da nam u ovom trenutku treba jak predsjednik, jer su mu i takve ovlasti. Slagali se s takvim ovlastima ili ne, sad je situacija takva. On će biti u ovoj godini naš glavni pregovarač u Ženevi, u Londonu, New Yorku i kako će proći Hrvatska, ovisi o njegovoj snazi", pojašnjava Tomac. Upozorava kako ima onih koji svjesno kritiziraju predsjednika Tuđmana "da obezvrijede njegovu snagu" kako bi mu na taj način oslabili poziciju na pregovorima i nastavlja: "Drugi je razlog što naš predsjednik nema dovoljnu snagu to što i on sam ne povlači neke poteze koje u ovom trenutku mora povući da bi mogao reći kako cijeli hrvatski narod stoji iza njega. To znači da predsjednik mora shvatiti o kakvoj se povijesnoj odgovornosti radi, da se radi o odlukama koje će se morati donositi, koje će odrediti našu sudbinu za iduća desetljeća". Tomac ističe svoje opredjeljenje za okupljanjem i nacionalnom slogom i kaže: "Predsjednik ne smije sada donositi odluke - čak i kad postoje pretpostavke da on zna koje su odluke najbolje - ako iza tih odluka ne stoji i zajedno s njim snosi odgovornost za te odluke i Sabor, Crkva, političke stranke i Hrvati u domovini, Bosni i iseljeništvu". Na pitanje novinara je li moguće političko rješenje problema Tomac odgovara da postoje mogućnosti ako dođe do unutrašnjeg sloma Miloševićeva režima. "Zato se ni po koju cijenu ne smije odustati od toga da se potpisom na rješenje u Bosni prihvati ukidanje sankcija. Hrvatska, ako ništa drugo, mora podjelom Bosne, ako je to jedini izlaz, riješiti problem svojih okupiranih područja. Ne smije staviti potpis na rješenje u Bosni dok nije riješen problem hrvatskih teritorija", upozorava Tomac i na pitanje što bi trebalo učiniti, na kraju kaže: "Mora predsjednik imati snage da dođe pred hrvatski Sabor, da kaže: Gospodo, ovo je plan s kojim ja izlazim, dajte primjedbe. O našem jedinstvu ovisi koliko ćemo uspjeti, inače mislim da će nam se nametnuti neka druga rješenja". VJESNIK: Smog Stjepo Martinović u uvodniku lista komentira "još jednu verziju formule o nametanju mira u BiH", onu Michela Rocarda, glavnog tajnika francuske Socijalističke stranke, i Bernarda Kouchnera, bivšeg ministra zdravstva i humanitarnih akcija. Prenoseći njihov prijedlog "da Francuska predloži Vijeću sigurnosti UN da odredi dan i sat prekida vatre - kršenje kojega bi se kaznilo zračnim udarom po položajima strane koja se ne bi priklonila tako uvedenom primirju", Martinović komentira kako ova "'strategija nametnute obustave vatre' nije drugo već 'prinudna uprava UN i EZ nad Bosnom i Hercegovinom' za koju se dosad izjasnio lijep broj respektabilnih ličnosti u cijelom svijetu". Ocjenjuje da je njezina kvaliteta u tome "što se izvrsno uklapa u spoznaju središta moći da je bosansko-hercegovačko stratište potpuno zrelo za nastup sredi-ili-ostavi" i pojašnjava: "Nema, naime, više mjesta diplomaciji koja se oslanja na izopćenje 'zaraćenih strana' iz međunarodne zajednice, kao na svoju najuvjerljiviju toljagu - a nema ni vremena, ako uopće netko razmišlja da rat treba prekinuti kako bi se preživjelo stanovništvo spasilo erupcije nasilja koja se očekuje s proljećem". Martinović drži da je ta inicijativa izravan izazov "zagovornicima one koncepcije tzv. međunarodnoga mirovnog posredovanja u 'bivšoj Jugoslaviji' koja se oslanja na tezu da su ovdašnji plemenski nacionalizmi odveć nepomirljivi i drevne mržnje suviše ukorijenjene da bi se civilizirani svijet trebao žrtvovati radi njihova upokojenja. Naime, ako 'bivši Jugoslaveni' zaista ne zavređuju povjerenja i odobrenja da traže izlaz iz krize uz posredničku pomoć međunarodnih adresa - onda one nemaju nikakvog razloga oklijevati s nametanjem primirja, pa su time i sve priče o neizvodljivosti takvog rješenja samo politikantski smog", pojašnjava u zaključku Martinović. (Hina) mc 100740 MET jan 94 10105