HRVATSKA U SUSTAVU EUROPSKE CESTOVNE MREŽE

ZAGREB, 8. siječnja (Hina) - Odlukom hrvatske Vlade od 6. siječnja ove godine Hrvatska će postati sudionikom Europskog sporazuma o glavnim međunarodnim cestama. Vlada je, naime, prihvatila prijedlog da notificira sukcesiju tog sporazuma, što ga je 1980. ovjerovila bivša SFRJ. Kako se Hrvatska po ustavnoj odluci hrvatskog Sabora o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. te saborske odluke od 8. listopada 1991. o sukcesiji Hrvatske u odnosu prema međunarodnim ugovorima, koje je sklopila bivša SFRJ, smatra njezinim nasljednikom glede spomenuta sporazuma, Vlada je trebala izjaviti da se smatra strankom Europskog sporazuma o glavnim međunarodnim cestama. Hrvatski ministar vanjskih poslova obvezuje se da u ime hrvatske Vlade dostavi tu izjavu glavnom tajniku UN kao depozitaru toga međunarodnog sporazuma, a Ministarstvo pomorstva, prometa i veza da provede njegove odredbe. Što je bitno u tom sporazumu kad je posrijedi cestovna mreža u Hrvatskoj? Ponajprije, određuje se kako se označuju glavne i spojne ceste, tzv. ceste kategorije A, a kako priključne ceste, obilaznice ili spojne ceste, tzv. ceste kategorije B te koje su to ceste u europskoj cestovnoj mreži. Ceste kategorije A označuju se dvoznamenkastim a ceste kategorije B troznamenkastim brojem. Zanimljivo je da broj glavne ceste ovisi o tome je li cesta na smjeru sjever-jug ili zapad-istok. Prve imaju neparan dvoznamenkasta broj, koji završava brojkom 5, a druge paran dvoznamenkast broj, koji završava brojkom 0. Na popisu glavnih cesta u smjeru zapad-istok za Hrvatsku je zanim- ljiv pravac E-70, koji se pruža od La Corune preko San Sebastiana, Bordeauxa, Lyona, Torina, Verone, Trsta, Ljubljane, Zagreba i Đakova, pa dalje Beograda i Temišvara te Bukurešta i Rusea do Varne. Zatim je tu i glavna europska cesta E-80, koja počinje u Lisabonu, pa preko Coimbre i Burgosa, San Sebastiana i Toulousea, Nice i Genove, Livorna i Rima ide do Pescare, pa morem do Dubrovnika i dalje preko Podgorice i Prištine, Niša i Sofije, Plovdiva, Istanbula i Izmira do Irana, gdje i završava. Tu je još i glavna europska cesta E-65, koja se proteže u smjeru sjever-jug, a počinje u švedskom gradu Malmoeu, nastavlja se na smjer Ystad-Szczecin-Mlada Boleslav-Prag-Bratislava-Szombathely - Nagykanizsa-Zagreb-Karlovac-Rijeka-Split-Metković-Dubrovnik- Podgorica-Skopje-Bitolj-Larisa-Korint-Tripoli- Chania. Europski sporazum o glavnim međunarodnim cestama također određuje uvjete kojima moraju udovoljavati ceste na velikim međunarodnim pravcima, zatim što su to auto-ceste, a što brze i obične ceste, koje su geometrijske značajke cesta, koje se brzine mogu preporučiti a koje ograničiti, te kako urediti križanja. Tu su zatim i propisi o cestovnoj opremi te okolišu i pejzažnom uređenju i održavanju cesta. Uz glavne europske ceste, koje prolaze kroz Hrvatsku temeljem tog sporazuma, navedene su i za nas neke važne spojne ceste kao što su E-59 Prag-Jihlava-Beč-Graz-Maribor-Zagreb, zatim E-61 Villach-tunel Karavanke-Naklo-Ljubljana-Trst-Rijeka, E-71 Košice-Miskolc- Budimpešta-Nagykanizsa-Zagreb-Karlovac-Bihać-Knin-Split, te E-73 Budimpešta-Szekszard-Mohač-Osijek-Đakovo-Zenica-Mostar-Metković. Isto su tako zanimljive i tzv. ceste B kategorije E-661 Balatonkeresztur-Nagyatad-Barcs-Virovitica-Okučani-Banja Luka-Jajce-Donji Vakuf-Zenica, E-662 Subotica-Sombor-Osijek, te E-751 Rijeka-Pula-Kopar. (Hina) mc 081459 MET jan 94 0847