PREGLED HRVATSKOG TISKA

ZAGREB, 7. siječnja (Hina) - VJESNIK; Pravo na (ne)uspjeh U uvodnom komentaru "Pravo na (ne)uspjeh", u današnjem Vjesniku, Stjepo Martinović piše o dvije izjave. Osvrćući se na izjavu premijera BiH Harisa Silajdžića da je pravo pregovarača na neuspjeh potrošeno, kaže da ona "jasno govori o pronalaženju diplomatske formule za svršetak (ponajprije muslimansko-hrvatskoga) rata kao o imperativnoj opciji. Jer, njegov nastavak - kad Srbi i ne bi pružali 'topničke usluge' čas jednoj, čas drugoj strani - ide samo u korist izvornom agresoru, koji čeka na potpuno iscrpljenje ostalih dvaju 'partnera'". Komentirajući izjavu generala Briquemonta kojom objašnjava razloge odlaska, drži da ona "svjedoči o programiranoj jalovosti 'posredovanja' UN, zvučeći i kao posljednje upozorenje onima koji su (ne)sporazumijevanje o političkim pravima triju nacionalno-kulturnih zajednica unaprijedili u grabež za etnički izbijeljene krpice tla da ne samo što nitko neće utjerati pravdu po osjećaju bilo koje (zasebne) strane, nego da neće biti ni 'demokratske okupacije' BiH". Na kraju svog komentara Martinović upozorava i na činjenicu "da je cjelovita nagodba s bošnjačkim političkim vrhom jedino pomagalo zaštite žestoko ugroženih hrvatskih interesa u BiH - ali i onaj ključni vanjskopolitički pomak kojim bi se predsjednik Tuđman mogao oduprijeti već ultimativnim pritiscima u zemlji". Ističući značenje sutrašnjega sastanka Tuđman-Izetbegović u Bonnu, zaključuje da će to biti "krucijalna epizoda vanjske i unutarnje (herceg)bosanske politike hrvatske vlasti, pa time i ispit njezine sposobnosti da konzumira ni najmanje sporno pravo na uspjeh". VEČERNJI LIST; "'Konačno primirje' u Bonnu" Nenad Ivanković u komentaru "'Konačno primirje' u Bonnu", u današnjem Večernjem listu piše o ozračju u njemačkom glavnom gradu pred subotnji susret Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića. Izdvaja zanimanje novinara te angažiranost njemačke diplomacije "da se između Muslimana i Hrvata pronađe političko rješenje". Pojašnjavajući zašto je Bonn izabran kao mjesto susreta, piše kako postoje dva razloga. Prvi su prijateljski odnosi obiju strana s njemačkom vladom, a drugi to "što je Njemačka potaknula mirovnu inicijativu koju su najprije prihvatili Francuzi, a potom i ostale članice Europskoga saveza. Kinkelu je neobično stalo da akcijski plan dvanaesterice dade rezultate 18. ovog mjeseca u Ženevi. Hrvatsko-muslimanski dogovor (prekid vatre u srednjoj Bosni i sporazum glede otvorenih teritorijalnih pitanja) nedvojbeno je ključan i za eventualni uspjeh u Ženevi", pojašnjava Ivanković. U nastavku autor prenosi pisanja pojedinih njemačkih listova o susretu u Beču. VEČERNJI LIST; "Tražim poreznu amnestiju!" Deana Knežević razgovarala je s Ivanom Milasom, saborskim zastupnikom i predsjednikom Kluba zastupnika HDZ-a, o problemima državnoga proračuna i porezne politike. Novinarka u uvodu ističe kako je Milas uvjeren da se državni proračun od 3,8 milijardi maraka može popuniti čak i kad bi se porezne stope snizile na 20 posto. Navodi kako se poziva na praksu u zapadnim zemljama gdje su porezi na alkohol, cigarete i naftne derivate najveći izvor državnih prihoda. Dodaje tome i traženje da se proračun otvori za javnost te da u sebe uključi sve državne prihode koji se prikupljaju i troše mimo proračunske evidencije. "Mislim da moramo proglasiti poreznu amnestiju jer je puno ljudi napravilo prekršaje. Porezna amnestija pomogla bi da se spriječi daljnji bijeg kapitala i da se dio tog novca koji je već otišao vrati u zemlju. To posebice vrijedi za državna poduzeća koja imaju svoje tvrtke vani, gdje drže novac, ali nema nikakva razloga da 1994. bude isto. Kada govorim o poreznom sustavu ne zanima me INA kao poduzeće, nego me zanimaju naftni derivati kojima se mogao baviti i netko drugi. Monopol nije dopušten ni u jednoj branši, pa ni u državnom poduzeću koje radi kao privatno, kao što je sada slučaj s Inom. (...) Kada mislimo da smo stvorili pretpostavke za normalan život, stvorimo i pretpostavke za oporezivanje, a to mora biti kao u razvijenim zemljama. Cijena naftnih derivata mora se uspoređivati s onom u drugim državama. Jasno, prije svega treba vidjeti je li opravdana cijena jednog monopolista, pri čemu se kao kriterij uzimaju svjetske cijene sirovine, kapitala i rafiniranja", ističe, među inim, Ivan Milas i dodaje kako se ta njegova kritika odnosi na sve monopoliste. Glede proračuna Milas upozorava kako su rashodi obrazloženi dok je podrijetlo prihoda navedeno samo u grubim naznakama i kaže kako proračun treba dati na raspru tri mjeseca ranije. Drži da se prigodom sastavljanja treba koristiti iskustvom zemalja čiji je proračun uredan i nastavlja: "Zalažem se za to da se rashodovna strana ne poveća i da se tu nikako ne popušta dok se gospodarstvo ne popravi. Ali kako svaki račun mora biti plaćen, zalažem se za to da taj mali proračun bude realno pokriven. Prije svega treba vidjeti koliki je taj realni proračun, na primjer, u poduzeću za ceste, u komunalnim poduzećima državnoga ranga što rade kao da nisu sastavni dio državnoga proračuna. Pa to bude poseban izvor koji se u proračunu ne vidi, a prema vani izgleda kao da država malo troši. Zato sam da svi prihodi i rashodi budu vidljivi, što je zakonitost u tržišnim gospodarstvima", ističe Ivan Milas. Govoreći o porezima, Milas kaže da bi sve plaće do 500 maraka oslobodio poreza jer drži da je to životni minimum. Upozorava na postojanje crnoga novca i neoporezivanih plaća u Hrvatskoj i komentira: "Ljudi koji na taj način zarađuju, u boljoj su poziciji od zaposlenih u državnim poduzećima, gdje se svaki dinar vidi. (...) Ako bi plaće do 500 maraka bile oslobođene poreza, povećala bi se kupovna moć i radije bih oporezivao potrošnju nego plaće". Sadašnjoj Vladi Milas odaje priznanje i kaže kako je napravila golemi zaokret netiskanjem novca. Drži da Nikica Valentić neće otići i na kraju kaže: "Valentić ima punu potporu. Nitko ga ne želi rušiti. Poduprijet ću i svakog ministra, i sadašnjega, dapače, do zemlje ću mu se pokloniti ako riješi proračun na način kako se to rješava na Zapadu!", zaključuje u razgovoru za Večernji list Ivan Milas, saborski zastupnik i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, SLOBODNA DALMACIJA; "'Bosanski grb'" na dobru volju?" Ante Gugo u komentaru "'Bosanski grb'" na dobru volju?", u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji tvrdi da je bečke hrvatsko-bosanske razgovore hrvatsko vodstvo pomno pripremalo što "govori u prilog činjenici da je Hrvatima stalo do sporazuma s Muslimanima". Napominje kako su na hrvatskoj političkoj pozornici nazočne dvije opcije sa sasvim različitim pristupom rješenju ratne krize u BiH. "Ona tvrda nepopustljiva je prema bilo kakvim muslimanskim zahtjevima i kao mogućnost vidi jedino rat. (...) Oni bi smjenjivali ljude koji ne bi htjeli voditi dalji rat u BiH, a sami zaziru od hrvatske vojne odore. No, glavno je da se galami i rastjeruje i ono malo saveznika koji su nam ostali", opisuje Gugo. Za drugu skupinu ljudi kaže da imaju više sklonosti prema europskim kretanjima, a da je njihova glavna pretpostavka "nepopustljivost u obrani onoga što je hrvatsko, ali i pregovaranje kao temelj za dalje rješenje sukoba". Kao ključni potez u provođenju druge opcije navodi dovođenja na čelo HVO generala Ante Rose, a dobru volju je hrvatska strana pokazala i dovođenjem Mile Akmadžića umjesto Mate Bobana na pregovore u Beč. Ocjenjuje kako je sada na Muslimanima red da uzvrate dobrom voljom, "što oni sigurno ne čine traženjem Neuma". Komentirajući činjenicu da će do razgovora Tuđman-Izetbegović doći u Bonnu, Gugo ocjenjuje kako time "i Njemačka preuzima dio odgovornosti za njihov (ne)uspjeh. No sad je pitanje što bi se na tim pregovorima moglo postići". Navodi kako hrvatska strana BiH nudi dvije mogućnosti. Kao prvo, Hrvati su spremni pristati na BiH kao uniju, ali bi Izetbegović morao razvrgnuti savez sa Srbima, odustati od sporazuma o referendumu i još nekih stvari. Druga mogućnost jest da Hrvati ponude Muslimanima gospodarsku uniju s muslimanskom republikom. Ističući prednosti druge mogućnosti, Gugo kaže da je to i jedina prihvatljiva varijanta. To objašnjava činjenicom da je u budućnosti doprema pomoći BiH preko Srbije nesigurna, a u pitanju je i poratno komuniciranje sa svijetom. "Ako Izetbegović ne pokaže spremnost za suradnju s Hrvatima, pitanje je kad će u budućnosti Hrvati dopustiti da i ptica preleti u buduću muslimansku državu? Konačno, valja se zapitati što Izetbegovića priječi za suradnju s Hrvatima, koji pokazuju očite znakove dobre volje. Jedina jaka veza muslimanskoga vodstva prema Srbiji jesu Sandžaklije u njezinu vodstvu. Oni na račun Muslimana iz BiH spašavaju svoje od pobješnjelog Slobe. Možda s njihove točke gledišta to ima nekog rezona, ali za prekid rata trebaju obostrani ustupci i obostrano pokazana dobra volja. Hrvati su je pokazali", podsjeća na kraju komentara Ante Gugo. NOVI LIST - GLAS ISTRE; "NATO voli samo zrelu djecu" Komentirajući službeni zahtjev Litve za primanjem u Zapadni obrambeni savez (NATO) te otezanje Washingtona koji drži "da 'bi u ovom kritičnom trenutku pružanje vojne zaštite nekim državama i isključivanje drugih' ugrozilo stabilnost u cijeloj Europi" (general John Shalikashvili), Dražen Vukov Colić piše: "U diplomaciji - a poglavito u vojnim i strateškim razmišljanjima - uvijek postoji ovaj ili onaj trenutak kada je najpametnije propustiti ono što bi upravo trebalo učiniti, pa kritičari ovoga najnovijega američkog otezanja dokazuju kako je NATO svoj prvi poraz poslije rušenja Berlinskog zida doživio upravo u bitki u kojoj uopće i nije sudjelovao". Ustvrđujući kako se tek "poslije izborne pobjede Žirinovskoga počelo shvaćati koliko je bitnih prigoda propušteno na tlu bivše Jugoslavije", Colić upozorava da se ponovno "iz svega izvlače dvije potpuno suprotstavljene ocjene. Dalekovidnija manjina uzaludno traži što žurnije primanje novih članica, kako bi se Žirinovskom dokazalo da zapad neće popustiti pred obnovom nacionalističkih hegemonizama, opreznija većina misli da bi ga bilo 'glupo još više razjariti na samom početku, budući da i Jeljcin ne može pristati da zapadne postrojbe kroz Litvu ili Poljsku dođu do samih ruskih granica", pojašnjava Colić. Ocjenjujući mogućnost da Hrvatska uđe u NATO, piše kako nju "nitko i ne spominje" i navodi kako se Hrvatsku "svrstava u zemlje koje tek trebaju dokazati svoju političku, diplomatsku i uljudbenu zrelost da bi ipak bile zabilježene na dnu liste čekanja. Ono što je NATO uspio u Portugalu, Grčkoj, Turskoj i Španjolskoj - presudna potpora u slamanju diktatorskih režima - sada od bivših komunističkih država traži da prvo izbore za sebe same, da bi se već kao odrasla i zrela djeca pokazale dostojnima skrbi izbirljivih zapadnih skrbnika", komentira Colić. (Hina) sp 070808 MET jan 94 07161