SERVIS POSEBNIH NASLOVA RUSIJA-TEHNOLOGIJA

Nadnaslov: Slike iz ruske svakodnevice Naslov: Jurij Morozov želi postati "biznismen" Podnaslov: Sovjetski Savez svoj je tehnološki ugled stekao lansiranjem prvog čovjeka u svemir, izgradnjom oružja, tenkova i brodovlja, no komunistički prezir prema potrošačkim dobrima postao je i ostao legendaran. Piše: Stephen POWELL, Reuter SANKT PETERSBURG - Umirovljeni sovjetski podmorničar zavrnuo je rukave kako bi započeo zorni prikaz korištenja ruskog stroja za pranje rublja. Jurij Morozov i dva neupućena zapadnjaka natisnuli su se u skučenu kupaonicu Morozovljeva stana u Sankt Petersburgu, u kojoj je Morozov oprezno na drvenu dasku iznad kade postavljao mali plastični stroj za pranje rublja. Morozov je ponosno objavio kako je stroj nakon trećeg pokušaja popravka sada ispravan. U stroj je stavljena dječja odjeća te je Morozov započeo pjevati hvalospjeve o raznolikosti njegovih funkcija. "Stroj pere deset minuta, no možete prati i kraće ukoliko to želite". "A što je s ispiranjem?", upita jedan od naučnika. "Ah, da, ispire", uzviknu Mozorov te počne objašnjavati proces. Izvadite odjeću iz stroja, ručno isperite njegovu unutrašnjost te u stroj ponovno vratite odjeću. A tada, držeći u svakoj ruci po jednu plastičnu cijev, uživajte u radu stroja. Sovjetski Savez svoj je tehnološki ugled stekao lansiranjem prvog čovjeka u svemir, izgradnjom usavršenog oružja, tenkova i brodovlja, no komunistički prezir prema potrošačkim dobrima postao je legendaran. Dvije godine nakon ukidanja komunističke vladavine, većina Rusa još uvijek živi spartanski. U trgovinama se još uvijek koriste drvenim 'računaljkama', dok se Coca-Cola reklamira kao novo piće. Pretpotopna vozila i autobusi kotrljaju se ulicama. Neki su Rusi mišljenja da njihova zemlja nazaduje. Sankt Petersburg, nekad blještava carska prijestolnica, danas je mjesto opasno po život, gdje s većine fasada otpada žbuka. Kanali i carske palače, kao i zimi zamrznuta rijeka Neva, imaju svoj šarm, no veći dio grada 'odlikuje' kričavost i ruševnost. Na nekim mjestima se uz malo mašte lakoćom možete vratiti u vrijeme nacističke blokade (1941.-1943.), u doba kad je od studeni i gladi umrlo 670.000 građana. Metalna vrata na vežama, postavljena kao zaštita od bombi, još uvijek krase jedan dio grada. U svakodnevnom životu morate sami sebe uštipnuti kako bi se prisjetili da se nalazite na kraju dvadesetog stoljeća, u mirnodopsko vrijeme. Za dobar dio stvari, kao što je popiti čašu vode ili telefonirati, morate uložiti mnogo truda i željeznu volju. Voda za piće, koja dolazi iz zagađene Neve, sadrži parazitsku bakteriju Giardiau lamblia kao i teške metale. Mora se prokuhavati i pustiti da odstoji jedan dan. Željeli biste nazvati prijatelja u Moskvi i malo zaboraviti na svakodnevne probleme? Budite spremni provesti sate birajući broj jer su linije s Moskvom preopterećene. Ukoliko i dobijete vezu morat ćete se derati iz sveg glasa da vas čuju. Međunaslov: Rastu li banane u okolici Zimskog dvorca? Odlazak u kupovinu, najveća ruska kalvarija, nije više toliko mučna nakon što je predsjednik Jeljcin ukinuo kontrolu cijena te na policama trgovina ima robe. Trgovci svih vrsta nalaze se posvuda u Sankt Petersburgu - prodaju jaja, kokoši, kobasice, kupus ili krumpire i to direktno s kamiona. Ima li u bilo kojem europskom gradu više prodavača banana nego u ovom gradu? Čini se da se Rusi guše u bananama ne bi li nadoknadili godine neimaštine. Prihodi su u Rusiji očajno niski. Tržnica Kuznečnij najbolje je opskrbljena u gradu. Trgovci prodaju robu iz svih dijelova bivšeg SSSR-a - dinje iz Kazahstana, šipak i lješnjake s Kavkaza, domaći med iz Sibira kao i svježe pastrve, šunku i lišće vinove loze - za sarmice. Cijene su veoma visoke te si rijetko koji stanovnik Sankt Petersburga može priuštiti da kupuje na toj tržnici. Cvjetača srednje veličine stoji 3,30 američka dolara dok prosječna ruska plaća iznosi 66 američkih dolara. Bolje opskrbljene trgovine još uvijek se nisu riješile redova, uvažene ruske institucije. Osobito weekendom, dugi se redovi protežu ispred periferijskih super-marketa, pred kojima kupci strpljivo čekaju da im se uruči košara, bez koje im nije dozvoljeno stupiti u trgovinu. U Rusiji se redovi protežu čak i pred knjižarama. Švrljanje i razgledavanje u zapadnoeuropskom stilu ne dolazi u obzir, trgovci stoje između vas i knjiga, stoga morate čekati da na vas dođe red ne bi li se približili policama s knjigama. Dakle, kako Rusiji uspijeva imalo uživati u životu, osim u društvu već dobro znane boce? Mnogi rado posjećuju javna kupatila, nacionalnu instituciju koja više služi kao okupljalište nego kao kupalište. Morozov je također privržen takvim ruskim kupatilima te ih posjećuje svake nedjelje. Svog će zapadnjačkog gosta u kupatilu zdušno ošinuti brezovim granama namočenima u vodu, po starom ruskom običaju. Nakon kupanja, Morozov se, opušten i blažen, prisjeća vremena kad je bio podmorničar i glasno razmišlja o budućnosti. Kao i mnogi Rusi, želi postati "biznesmen". Na pitanje da li je bio na Zapadu i vidio kako djeluje suvremeni kapitalizam i potrošačko društvo, odgovara sa smješkom: "O, da. Naravno. Ali samo kroz periskop." (Hina) fp 040729 MET jan 94 0479