ZAGREB, 22. prosinca (Hina) - Pet godina od donošenja Ustava Republike Hrvatske, o samom Ustavu, okolnostima u kojima je donesen i vremenu poslije, za list govori Vladimir Šeks, potpredsjednik Sabora i jedan od autora hrvatskog
Ustava. Razgovor je vodila Mladenka Šarić.
ZAGREB, 22. prosinca (Hina) - Pet godina od donošenja Ustava Republike
Hrvatske, o samom Ustavu, okolnostima u kojima je donesen i vremenu
poslije, za list govori Vladimir Šeks, potpredsjednik Sabora i jedan
od autora hrvatskog Ustava. Razgovor je vodila Mladenka Šarić. #L#
Iznoseći svoju opću ocjenu Ustava, Šeks na početku razgovora
napominje kako se njime htjela osigurati zaštita vitalnih interesa
Hrvatske u okviru bivše federacije i stvoriti ustavnopravne
pretpostavke za put prema osamostaljenju. Ističe kako je njime
osigurano "da svi potezi Predsjednika Republike, Vlade i Sabora budu
relevantni i u međunarodnom smislu, tj. da to budi akti i odluke
suverene države, a ne jednog sastavnog dijela savezne države", jer da
nije tako učinjeno "svi potezi koje su donosila središnja tijela u
Hrvatskoj mogli su biti proglašeni nezakonitima i neustavnima s razine
saveznog ustava, što je dirigirano iz Beograda". Dodaje tome i
činjenicu da je Ustav omogućio raspisivanje referenduma o
samostalnosti 1991. godine, koji je bio pretpostavka nezavisnosti.
"Sve to ne bi bilo moguće bez Ustava. Samo je Ustav mogao osigurati da
iskazana volja hrvatskog naroda za državnim osamostaljenjem bude
valjana prema međunarodnim normama", napominje Šeks.
Komentirajući u nastavku različita mišljenja o
polupredsjedničkom sustavu, za koji najveći dio oporbe smatra da ga
treba mijenjati i uvesti čisti parlamentarni sustav, Šeks prvo
objašnjava zašto je HDZ izabrao polupredsjednički model. "Trebalo bi
zamisliti situaciju u kojoj se operativne odluke 1990. i 1991. godine
moraju donositi u parlamentu, a onda bi ih obvezno provodila Vlada i
Predsjednik. U Hrvatskoj je u to vrijeme bila jugoslavenska armija, s
razvijenim kontraobavještajnim službama, u to vrijeme u hrvatskom
parlamentu sjedili su zastupnici tadašnjeg SDP-a koji su tražili da se
u trenutku pripremanja obrane istraži kakve se to paravojne formacije
osnivaju u Hrvatskoj. A tada su se odluke trebale donositi u
koncentriranom krugu ljudi. U postojećem okruženju nije postojala
nikakva operativna mogućnost da se u parlamentu donese odluke, a da ih
neprijatelj izvana i iznutra ne sazna", objašnjava Šeks i komentira:
"Hrvatskoj je trebala, i još joj treba, čvrsta središnja vlast. Da je
parlament raspravljao, odluke bi se donosile danima, a trebalo ih je
donijeti u sekundi. Zato je polupredsjednički sustav bio optimalno
rješenje za izvlačenje Hrvatske iz Jugoslavije. Geopolitičke prilike
onda i sada diktirale su uvjete, a njima ne odgovara čisti
parlamentarni sustav, jer ne bi bio djelotvoran niti u funkciji
stabilne Hrvatske".
O tome kad bi Hrvatskoj odgovarao jači parlamentarni sustav
kaže: "Treba proteći dosta vremena da se utvrdi je li određeni ustavni
model zakonodavne i izvršne vlasti i odnosa prema Predsjedniku
Republike optimalan za Hrvatsku. Bilo bi preuranjeno govoriti da li bi
uopće trebalo i kada prijeći na čisti parlamentarni sustav, koji,
usput, u svijetu i ne postoji. U svijetu je uglavnom primijenjen
polupredsjednički sustav, koji je kombiniran s parlamentom.
Odgovarajući na polemike oko određivanja Hrvatske kao
nacionalne države, iz čega su Hrvatskoj neskloni krugovi izvodili tezu
o nacionalističkoj državi, Šeks izdvaja: "Kad se donosio ustav
Hrvatska je bila u sastavu Jugoslavije. Prema ustavu SFRJ iz '74.
godine, svim se narodima jamčilo pravo na samoodređenje do
odcjepljenja. Da u hrvatski Ustav nije unijeto da je Hrvatska
nacionalna država hrvatskog naroda, s dodatkom da je i država inih
naroda i nacionalnih manjina, to bi značilo da bi i Srbi u Hrvatskoj
mogli ustavno-pravno pretendirati na pravo na samoodređenje do
odcjepljenja. To bi značilo da bi imali svojstvo naroda i da bi mogli
legitimno tražiti konzumaciju prava na samoodređenje do odcjepljenja.
Zato je bilo nužno definirati Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog
naroda, a ne apstraktnu građansku državu. Danas to više nije aktualno,
pa se ne može izvući nikakav zaključak da je korijen definicije u
nacionalističkom svjetonazoru, koji se u zapadnom svjetonazoru
kvalificira kao šovinizam, rasizam, netrpeljivost prema pripadnicima
manjina..."
Stupanj zaštite i ravnopravnosti manjina u hrvatskom Ustavu, u
usporedbi s ustavima razvijenih zemalja, bilo je sljedeće pitanje na
koje potpredsjednik Sabora Šeks odgovara: "Komparativna bi metoda
pokazala da je Hrvatska ispred mnogih zemalja i u normativnom dijelu,
ali i u oživotvorenju zaštite manjina. Najprije, zaštićeni su
pojedinačno, kao i svaki građanin Hrvatske, ali su zaštićeni i kao
kolektiviteti u očuvanju kulturološkog identiteta, ali i u političkoj
prezentaciji. U predstavničkim tijelima na svim razinama su i
predstavnici nacionalnih manjina. Druga je stvar sa srpskom
nacionalnom manjinom čiji su mnogi pripadnici sudjelovali u oružanoj
pobuni jer nisu priznavali Hrvatsku ni za svoju domovinu, a najmanje
za svoju državu. Stoga je logično da im se ne mogu priznati nikakve
pretenzije da imaju drukčiji status nego druge manjine". (...)
(Hina) dp mć
220708 MET dec 95