MIROVNI SPORAZUM ZA BIH - DOKUMENTI (8) ANEKS 4 - USTAV

ANEKS 4 - USTAV ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - Objavljujemo službeni tekst Ustava Bosne i Hercegovine, koji je kao Aneks 5 sastavni dio mirovnih sporazuma o BiH, potpisanih u Parizu 14. prosinca (neslužbeni prijevod s engleskog). "USTAV BOSNE I HERCEGOVINE PREAMBULA - na temelju poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, - opredjeljeni za mir, pravednost, snošljivost i pomirbu, - uvjereni da demokratske ustanove vlasti i pošteni postupci najbolje uspostavljaju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva, - u želji za promicanjem opće dobrobiti i gospodarskog rasta zaštitom privatne imovine i promicanjem tržišnog gospodarstva, - vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda, - opredijeljeni za suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i političku neovisnost Bosne i Hercegovine u skladu s međunarodnim pravom, - odlučni da osiguraju puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava, - nadahnuti Univerzalnom poveljom o ljudskim pravima, međunarodnim ugovorima o građanskim i političkim te ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Deklaracijom o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, te drugim instrumentima o ljudskim pravima, - pozivajući se na Temeljna načela dogovorena u Ženevi 8. rujna 1995, te u New Yorku 26. rujna 1995. Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), te građani Bosne i Hercegovine ovime određuju da Ustav Bosne i Hercegovine bude: Članak 1. Bosna i Hercegovina (1) Kontinuitet. Republika Bosna i Herzegovina, čije će službeno ime od sada biti "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država, uz prilagodbu njezina unutarnjeg ustroja prema ovdje sadržanim odredbama te unutar njezinih međunarodno priznatih granica. Ona ostaje članica Ujedinjenih naroda te kao Bosna i Hercegovina može zadržati ili zatražiti članstvo u organizacijama u sklopu sustava Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim organizacijama. (2) Demokratska načela. Bosna i Hercegovina demokratska je država koja funkcionira na načelima pravne države te ima slobodne i demokratske izbore. (3) Sastav. Bosna i Hercegovina sastoji se od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljnjem tekstu "entiteti"). (4) Kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi. Kretanje po cijeloj Bosni i Hercegovini slobodno je. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja za osobe, robu, usluge i kapital u cijeloj Bosni i Hercegovini. Niti jedan od entiteta neće uspostavljati kontrole na graničnim crtama između entiteta. (5) Glavni grad. Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo. (6) Znakovlje. Bosna i Hercegovina imat će znakovlje kakvo utvrdi njezina Parlamentarna skupština te potvrdi Predsjedništvo. (7) Državljanstvo. Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine koje će regulirati Parlamentarna skupština, te državljanstvo svakog od entiteta koje će regulirati svaki od entiteta, pod uvjetom: (a) da su svi državljani bilo kojega od entiteta time i državljani Bosne i Hercegovine. (b) da se nijednoj osobi ne uskrati državljanstvo Bosne i Hercegovine ili nekog od entiteta na proizvoljan način ili pak tako da ostane bez državljanstva. Ni jednoj osobi neće se uskratiti državljanstvo Bosne i Hercegovine ili nekog od entiteta na osnovi spola, rasne pripadnosti, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništva, rođenja ili drugog statusa. (c) Sve osobe koje su bile državljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu ovoga Ustava državljani su Bosne i Hercegovine. Državljanstvo osoba koje su naturalizirane nakon 6. travnja 1992. a prije stupanja na snagu ovoga Ustava regulirat će Parlamentarna skupština. (d) Državljani Bosne i Hercegovine mogu imati i državljanstvo druge države, pod uvjetom da o tome postoji bilateralni sporazum, odobren od strane Parlamentarne skupštine u skladu s Člankom 4.(4)(d), između Bosne i Hercegovine i odnosne države. Osobe s dvojnim državljanstvom mogu glasovati u Bosni i Hercegovini i entitetima samo ako im je prebivalište u Bosni i Hercegovini. (e) Državljanin Bosne i Hercegovine u inozemstvu uživa zaštitu Bosne i Hercegovine. Svaki od entiteta može izdavati putovnice Bosne i Hercegovine svojim državljanima onako kako to utvrdi Parlamentarna skupština. Bosna i Hercegovina može izdati putovnice državljanima kojima nisu izdane putovnice od strane nekog od entiteta. Postojat će središnja evidencija svih putovnica koje izdaju entiteti i Bosna i Hercegovina. Članak 2. Ljudska prava i temeljne slobode (1) Ljudska prava. Bosna i Hercegovina i oba entiteta osiguravaju najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U tu svrhu postojat će Komisija za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, kako stoji u Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma. (2) Međunarodni standardi. Prava i slobode određeni u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njezinim Protokolima izravno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonodavstvom. (3) Popis prava. Sve osobe unutar područja Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz gornjeg stavka (2), koje uključuju: (a) Pravo na život. (b) Pravo na nepodvrgavanje mučenju, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni. (c) Pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti ili da obavlja prisilni ili obvezatni rad. (d) Prava na slobodu i sigurnost ličnosti. (e) Pravo na pošteno suđenje u građanskim i krivičnim predmetima, te druga prava u svezi s krivičnim postupcima. (f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i poštu. (g) Slobodu mišljenja, savjesti i vjere. (h) Slobodu izražavanja. (i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima. (j) Pravo na zaključenje braka te osnivanje obitelji. (k) Pravo na imovinu. (l) Pravo na obrazovanje. (m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta. (4) Nediskriminacija. Uživanje prava i sloboda iz ovoga članka ili međunarodnih sporazuma popisanih u Dodatku I ovoga Ustava osigurava se svim osobama u Bosni i Hercegovini, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi poput spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja ili drugog statusa. (5) Izbjeglice i prognanici. Sve izbjeglice i prognanici imaju se pravo slobodno vratiti svojim domovima. Oni u skladu s Aneksom 7 Općeg okvirnom sporazumu imaju pravo na povrat imovine koje su bili lišeni tijekom neprijateljstava od 1991. te da im se naknadi ona imovina koja im se ne može vratiti. Svaka obveza ili izjava u svezi s takvom imovinom preuzeta ili dana pod prinudom nevažeća je i ništavna. (6) Provedba. Bosna i Hercegovina te svi sudovi, ustanove, vladina tijela, kao i posredna tijela kojima upravljaju entiteti ili se istima upravlja unutar entiteta, primjenjuju i poštuju ljudska prava i temeljne slobode iz gornjeg stavka (2). (7) Međunarodni sporazumi. Bosna i Hercegovina ostaje ili postaje strankom međunarodnih sporazuma popisanih u Dodatku I ovoga Ustava. (8) Suradnja. Sva nadležna tijela u Bosni i Hercegovini surađivat će i osigurati neograničen pristup: svim međunarodnim mehanizmima za praćenje stanja ljudskih prava uspostavljenima za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima ustanovljenima od strane bilo kojega od međunarodnih sporazuma navedenih u Dodatku I ovome Ustavu; Međunarodnom sudu za ratne zločine na prostoru bivšu Jugoslaviju (te će se osobito pokoravati nalozima izdanima na temelju članka 29. Statuta toga suda); kao i svim drugim organizacijama kojima mandat u svezi ljudskih prava ili humanitarnog prava dodijeli Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Članak 3. Nadležnosti i odnosi između ustanova Bosne i Hercegovine i entiteta (1) Nadležnosti ustanova Bosne i Hercegovine. Slijedeća pitanja spadaju u nadležnost ustanova Bosne i Hercegovine: (a) Vanjska politika. (b) Vanjskotrgovinska politika. (c) Carinska politika. (d) Monetarna politika kao što je navedeno u Članku 7. (e) Financiranje ustanova te međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine. (f) Politika u svezi s pitanjem useljavanja, izbjeglica i azila. (g) Međunarodna provedba krivičnog prava te provedba krivičnog prava između entiteta, uključujući odnose s Interpolom. (h) Osnivanje i upravljanje zajedničkim kapacitetima/sredstvima. (i) Reguliranje prometa između entiteta. (j) Kontrola zračnog prometa. (2) Nadležnost entiteta. (a) Entiteti imaju pravo osnivati posebne paralelne odnose sa susjednim državama u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom cjelovitošću Bosne i Hercegovine. (b) Svaki od entiteta pružit će svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo izvršavanje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine, s time da za financijske obveze koje jedan od entiteta preuzme bez privole onog drugog prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine odgovara odnosni entitet, osim ako je preuzimanje te obveze bilo neophodno za nastavljanje članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji. (c) Entiteti će na područjima pod svojom nadležnošću osigurati sigurno okružje za sve osobe putem civilnih ustanova za provedbu zakona koje će djelovati u skladu s međunarodno priznatim standardima te poštivati međunarodno priznata ljudska prava i temeljne slobode iz gornjeg Članka 2., kao i putem drugih mjera prema potrebi. (d) Svaki od entiteta također može sklapati sporazume s državama i međunarodnim organizacijama uz privolu Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom precizirati da za određene vrste sporazuma nije potrebna takva privola. (3) Zakonodavstvo i nadležnosti entiteta i ustanova. (a) Sve vladine funkcije i ovlasti koje se u ovome Ustavu izričito ne dodjeljuju ustanovama Bosne i Hercegovine, bit će one koje postoje u entitetima. (b) Entiteti i bilo koja njihova jedinica u cijelosti će se pokoravati ovom Ustavu, koji zamjenjuje međusobno nespojive odredbe zakonodavstva Bosne i Hercegovine te ustava i zakona entiteta, kao i odlukama ustanova Bosne i Hercegovine. Opća načela međunarodnog prava sastavni su dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine i entiteta. (4) Usklađivanje. Predsjedništvo može odlučiti da olakša usklađivanje između entiteta glede pitanja koja nisu u nadležnosti Bosne i Hercegovine prema odredbama ovoga Ustava, osim kad neki od entiteta tome prigovori u bilo kojemu konkretnom slučaju. (5) Dodatne odgovornosti. (a) Bosna i Hercegovina preuzima odgovornost u drugim pitanjima o kojima se slože entiteti; koja su utvrđena u aneksima 5 do 8 Općeg okvirnog sporazuma; ili pak koja su neophodna za očuvanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke nezavisnosti, i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu s diobom odgovornosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Prema potrebi se za ostvarivanje takvih odgovornosti mogu osnivati dodatne institucije. (b) U roku od šest mjeseci od stupanja ovoga Ustava na snagu, entiteti će započeti pregovore glede uključivanja drugih pitanja, uključujući korištenje energetskih resursa i zajedničke gospodarske projekte, u odgovornosti ustanova Bosne i Hercegovine. Članak 4. Parlamentarna skupština Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Zastupnički dom. (1) Dom naroda. Dom naroda ima 15 poslanika, od toga dvije trećine iz Federacije (pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba). (a) Hrvatske i bošnjačke poslanike iz Federacije odabiru hrvatski odnosno bošnjački zastupnici Zastupničkog doma Federacije. Poslanike iz Republike Srpske odabire Narodna skupština Republike Srpske. (b) Devet članova Doma naroda tvore kvorum, pod uvjetom da su nazočna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska poslanika. (2) Zastupnički dom. Zastupnički dom sastoji se od 42 člana, od kojih su dvije trećine izabrane s područja Federacije, a jedna trećina s područja Republike Srpske. (a) Zastupnici Zastupničkog doma izravno se biraju u njihovu entitetu u skladu s izbornim zakonom kojega usvoji Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori održat će se u skladu s Aneksom 3. Općeg okvirnog sporazuma. (b) Većina od ukupnog broja zastupnika izabranih u Zastupnički dom tvori kvorum. (3) Postupci. (a) Svaki od domova saziva se u Sarajevu najkasnije 30 dana nakon njihova odabira ili izbora. (b) Svaki od domova većinom glasova usvaja svoj poslovnik te među svojim članovima bira jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjednika i dopredsjednike, uz rotiranje predsjedničkog mjesta između te tri odabrane osobe. (c) Za donošenje svih zakona potrebna je suglasnost oba doma. (d) Sve odluke u oba doma donose se većinom nazočnih koji pristupe glasovanju. Poslanici i zastupnici potrudit će se da u većini bude zastupljena najmanje jedna trećina glasova poslanika ili zastupnika s područja svakog od entiteta. Ako to ne bude slučaj, predsjednik i dopredsjednici sastaju se kao komisija i pokušavaju ishoditi suglasnost u roku od tri dana nakon glasovanja. Ako to nastojanje ne urodi plodom, odluke se donose većinom glasova nazočnih članova koji pristupe glasovanju, pod uvjetom da glasovi protiv ne uključuju dvije trećine ili više poslanika ili zastupnika iz jednog ili drugog entiteta. (e) Prijedlog odluke Parlamentarne skupštine može se proglasiti štetnim po vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog ili pak srpskog naroda od strane većine bošnjačkih, hrvatskih ili pak srpskih poslanika odabranih u skladu s gornjim stavkom (1)(a). Takvom prijedlogu odluke je za dobivanje suglasnosti u Domu naroda potrebna većina glasova nazočnih bošnjačkih, hrvatskih te srpskih poslanika koji pristupe glasovanju. (f) Kad većina bošnjačkih, hrvatskih ili pak srpskih poslanika prigovori pozivanju na stavak (e), predsjednik Doma naroda odmah saziva zajedničku komisiju od tri poslanika, prema odabiru bošnjačkih, hrvatskih i srpskih poslanika, radi razrješenja toga pitanja. Ako to komisija ne učini u roku od pet dana, slučaj će biti predan Ustavnom sudu koji će u ubrzanom postupku ocijeniti njegovu proceduralnu regularnost. (g) Predsjedništvo ili sam Dom mogu raspustiti Dom naroda, pod uvjetom da odluku Doma o raspuštanju odobri većina koja uključuje većinu poslanika barem dva od tri naroda: Bošnjaka, Hrvata ili pak Srba. (h) Odluke Parlamentarne skupštine ne stupaju na snagu prije objavljivanja. (i) Oba doma objavljuju cjelovitu evidenciju svojih rasprava te, osim u iznimnim okolnostima u skladu s njihovim poslovnicima, raspravljaju javno. (j) Poslanici i zastupnici ne odgovaraju krivičnopravno ni građanskopravno za djela počinjena u sklopu njihovih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini. (4) Ovlasti. Parlamentarna skupština ima slijedeće ovlasti: (a) Prema potrebi donosi zakone radi provedbe odluka Predsjedništva ili pak radi obavljanja nadležnosti Parlamentarne skupštine prema ovome Ustavu. (b) Odlučuje o izvorima i iznosima prihoda za funkcioniranje ustanova Bosne i Hercegovine te podmirivanje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine. (c) Odobrava proračun za ustanove Bosne i Hercegovine. (d) Odlučuje o suglasnosti za ratifikaciju međunarodnih ugovora. (e) Odlučuje o ostalome što je potrebno za obavljanje njezinih dužnosti ili pak dužnosti koju na nju uzajamnim dogovorom prenesu entiteti. Članak 5. Predsjedništvo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, od kojih je svaki izravno biran na području Federacije, te jednog Srbina izravno biranog na području Republike Srpske. (1) Biranje i trajanje mandata. (a) Članovi predsjedništva izravno se biraju u svakom entitetu (svaki birač glasuje za popunjenje jednog mjesta u Predsjedništvu) u skladu s izbornim zakonom kojega usvoji Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori održat će se u skladu s Aneksom 3. Općeg okvirnog sporazuma. Ispražnjeno mjesto u Predsjedništvu dotični će entitet popunjavati u skladu sa zakonom koji usvoji Parlamentarna skupština. (b) Članovi Predsjedništva na prvim se izborima biraju na dvije godine; na svim slijedećim izborima biraju se na četiri godine. Članovi Predsjedništva mogu biti birani dvaput uzastopce, te potom četiri godine ne mogu biti ponovo birani. (2) Postupci. (a) Predsjedništvo određuje vlastiti poslovnik, kojim se predviđa odgovarajuće obavještavanje o svim sastancima Predsjedništva. (b) Članovi Predsjedništva između sebe imenuju Predsjednika. U prvome mandatu Predsjednik će biti onaj član koji dobije najveći broj glasova. Potom način odabira Predsjednika, rotacijom ili na neki drugi način, utvrđuje Parlamentarna skupština u skladu s Člankom (4)(3). (c) Predsjedništvo će nastojati sve svoje odluke /odnosno one koje se tiču pitanja iz Članka 3.(1) (a) do (e)/ donositi konsenzusom. Te odluke pak, podložno doljnjem stavku (d), mogu donositi dva člana kad sva nastojanja da se postigne konsenzus ostanu bez rezultata. (d) Član Predsjedništva koji se ne slaže s nekom odlukom Predsjedništva može je proglasiti štetnom po vitalni interes entiteta na području kojega je izabran, pod uvjetom da to učini u roku od tri dana od donošenja odluke. Takve odluke odmah se proslijeđuju Narodnoj skupštini Republike Srpske, ako je njezinu štetnost izjavio član s toga područja, odnosno bošnjačkim poslanicima Doma naroda Federacije, ako je štetnost izjavio bošnjački član, ili pak hrvatskim poslanicima toga tijela, ako je štetnost izjavio hrvatski član. Ako se odnosna izjava potvrdi s dvije trećine glasova navedenih poslanika u roku od deset dana nakon njezina proslijeđenja, osporena odluka Predsjedništva ne stupa na snagu. (3) Ovlasti. Predsjedništvo ima ovlasti: (a) Voditi vanjsku politiku Bosne i Hercegovine. (b) Imenovati veleposlanike i druge međunarodne predstavnike Bosne i Hercegovine, od kojih najviše dvije trećine mogu biti odabrane s područja Federacije. (c) Predstavljati Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim i europskim organizacijama i ustanovama, te zatražiti članstvo u takvim organizacijama i ustanovama kojih Bosna i Hercegovina nije članica. (d) Pregovarati o međunarodnim ugovorima Bosne i Hercegovine, opozivati ih te, uz suglasnost Parlamentarne skupštine ratificirati. (e) Izvršavati odluke Parlamentarne skupštine. (f) Predlagati, na preporuku Vijeća ministara, godišnji proračun Parlamentarne skupštine. (g) Na zahtjev, a najmanje jednom godišnje, podnositi izvješća Parlamentarnoj skupštini o izdacima Predsjedništva. (h) Prema potrebi usklađivati se s međunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini. (i) Obavljati druge zadaće koje se pokažu neophodnima za izvršavanje njegovih dužnosti, koje mu dodijeli Parlamentarna skupština ili pak o kojima se dogovore entiteti. (4) Vijeće ministara. Predsjedništvo predlaže predsjednika Vijeća ministara koji preuzima dužnost nakon potvrde od strane Zastupničkog doma. Predsjednik predlaže ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine, kao i druge ministre prema potrebi, koji preuzimaju dužnost nakon potvrde od strane Zastupničkog doma. (a) Predsjednik i ministri zajedno tvore Vijeće ministara nadležno za ostvarivanje politike i odluka Bosne i Hercegovine na područjima navedenima u Članku 3.(1), (4) i (5), te za podnošenje izvješća Parlamentarnoj skupštini (koje barem jednom godišnje uključuje izdatke Bosne i Hercegovine). (b) S područja Federacije može biti imenovano najviše dvije trećine svih ministara. Predsjednik predlaže i doministre (koji nisu iz istog konstitutivnog naroda kao njihovi ministri) koji preuzimaju dužnost nakon potvrde od strane Zastupničkog doma. (c) Vijeće ministara podnosi ostavku ako mu Parlamentarna skupština u bilo koje doba izglasa nepovjerenje. (5) Stalni odbor. (a) Svaki član Predsjedništva po službenoj dužnosti ima civilnu nadležnost zapovijedanja oružanim snagama. Niti jedan od entiteta neće drugome entitetu prijetiti silom ili upotrijebiti silu protiv njega, te oružane snage jednog entiteta ni pod kakvim okolnostima neće ulaziti ili se zadržavati na području drugog entiteta bez suglasnosti vlade ovoga potonjeg te Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini imaju djelovati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom cjelovitošću Bosne i Hercegovine. (b) Članovi Predsjedništva odabiru Stalni odbor za vojna pitanja radi usklađivanja djelatnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini. Članovi Predsjedništva članovi su Stalnog odbora. Članak 6. Ustavni sud (1) Sastav. Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima devet članova. (a) Četiri člana odabire Zastupnički dom Federacije, a dva člana Narodna skupština Republike Srpske. Preostala tri člana odabire predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija s Predsjedništvom. (b) Suci su istaknuti pravnici visokih moralnih kvaliteta. Svaka osoba s pravom glasa i takvim kvalifikacijama može biti sudac Ustavnog suda. Suci koje odabere predsjednik Europskog suda za ljudska prava ne smiju biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje od susjednih država. (c) Suci u prvome sazivu imenuju se na pet godina, osim ako ranije podnesu ostavku ili budu s razlogom smijenjeni, konsenzusom ostalih sudaca. Kod sudaca u prvome sazivu nema reizbora. Susljedno imenovani suci obnašaju dužnost dok ne navrše 70 godina života, ukoliko prije ne podnesu ostavku ili budu s razlogom udaljeni konsenzusom ostalih sudaca. (d) Za imenovanja nakon isteka više od pet godina od prvotnog imenovanja sudaca, Parlamentarna skupština može zakonom odrediti drugačiji način odabira troje sudaca koje bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava. (2) Postupci. (a) Većina svih članova suda tvori kvorum. (b) Sud usvaja vlastiti poslovnik većinom svih članova, rasprave su javne, a odluke se obrazlažu i objavljuju. (3) Nadležnost. (a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost za razrješavanje svih ustavnih sporova između entiteta ili pak između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili među ustanovama Bosne i Hercegovine, uključujući ali se ne ograničavajući na pitanje: -- Je li odluka nekog od entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose s nekom susjednom državom u skladu s Ustavom, uključujući odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine. -- Je li bilo koja od odredbi ustava ili zakona nekog od dvaju entiteta u skladu s Ustavom. Postupak može pokrenuti samo član Predsjedništva, predsjednik Vijeća ministara, predsjednik ili dopredsjednik bilo kojeg od dvaju domova Parlamentarne skupštine, četvrtina članova bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili pak četvrtina bilo kojeg doma predstavničkog tijela nekog od entiteta. (b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost nad pitanjima u svezi s ovim Ustavom glede presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini. (c) Ustavni sud nadležan je za pitanja koja mu predoči bilo koji sud u Bosni i Hercegovini glede toga je li neki zakon, o čijoj valjanosti ovisi odluka toga suda, u skladu s ovim Ustavom, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njezinim Protokolima te sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili pak u svezi s postojanjem ili općim dosegom vladavine međunarodnog prava u svezi s odlukom dotičnog suda. (4) Odluke. Odluke Ustavnog suda konačne su i obvezujuće. Članak 7. Središnja banka Središnja banka Bosne i Hercegovine jedina je ustanova za izdavanje novca i monetarnu politiku u cijeloj Bosni i Hercegovini. (1) Nadležnost Središnje banke utvrđuje Parlamentarna skupština Međutim, tijekom prvih šest godina nakon stupanja ovoga Ustava na snagu ona ne smije odobravati kredite emisijom novca, već u tom pogledu funkcionira kao odbor za distribuciju novca; nakon toga roka Parlamentarna je skupština može ovlastiti i za prvu zadaću. (2) Prvi Upravni odbor Središnje banke sastoji se od guvernera, kojega imenuje Međunarodni monetarni fond nakon konzultacija s Predsjedništvom, i tri člana koje imenuje Predsjedništvo, od kojih dva iz Federacije (jedan Bošnjak, jedan Hrvat, koji dijele jedan glas) i jedan iz Republike Srpske, svi sa šestgodišnjim mandatom. Guverner, koji neće biti državljanin Bosne i Hercegovine niti neke od susjednih država, može svojim glasom davati prevagu u odlukama Upravnog odbora. (3) Nakon prvog mandata, Upravni odbor Središnje banke Bosne i Hercegovine sastojat će se od pet osoba koje imenuje Predsjedništvo na šest godina. Taj Odbor će iz svojih redova izabrati guvernera na šest godina. Članak 8. Financije (1) Parlamentarna skupština svake godine na prijedlog Predsjedništva usvaja proračun koji obuhvaća izdatke potrebne za obavljanje poslova iz nadležnosti ustanova Bosne i Hercegovine i podmirivanje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine. (2) Ako se takav proračun ne usvoji u predviđenom roku, privremeno će se koristiti proračun za prethodnu godinu. (3) Federacija osigurava dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu potrebnih proračunskih prihoda, osim prihoda koji se prikupljaju prema odredbi Parlamentarne skupštine. Članak 9. Opće odredbe (1) Osoba koja izdržava kaznu po presudi Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te osoba protiv koje je taj sud podigao optužnicu a ona se nije pokorila nalogu da izađe preda Sud, ne može se kandidirati niti biti imenovana ili birana ili na koji drugi način postavljena na bilo koju javnu dužnost na području Bosne i Hercegovine. (2) Naknade za dužnosnike u ustanovama Bosne i Hercegovine ne mogu se smanjivati za vrijeme trajanja njihova mandata. (3) Dužnosnici imenovani na mjesta u ustanovama Bosne i Hercegovine odražavat će opći sastav naroda Bosne i Hercegovine. Članak 10. Izmjene i dopune (1) Postupak. Ovaj Ustav može se izmijeniti i dopuniti odlukom Parlamentarne skupštine donesenom najmanje dvotrećinskom većinom nazočnih u Zastupničkom domu koji pristupe glasovanju. (2) Ljudska prava i temeljne slobode. Nikakav amandman na ovaj Ustav ne smije ukinuti ili umanjiti bilo koje pravo ili slobodu iz Članka 2. ovog Ustava, ili izmijeniti ovaj stavak. Članak 11. Prijelazni aranžmani Prijelazni aranžmani glede javnih dužnosti, zakona i drugih pitanja određeni su u Dodatku II ovoga Ustava. Članak 12. Stupanje na snagu (1) Ovaj Ustav stupa na snagu potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma kao ustavnog zakona koji mijenja i zamjenjuje Ustav Republike Bosne i Hercegovine. (2) U roku od tri mjeseca nakon stupanja ovoga Ustava na snagu entiteti će izmijeniti i dopuniti svoje ustave radi osiguranja njihove sukladnosti s ovim Ustavom u skladu s Člankom 3.(3)(b)." "DODATAK I DODATNI SPORAZUMI O LJUDSKIM PRAVIMA KOJI ĆE SE PRIMJENJIVATI U BOSNI I HERCEGOVINI 1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, 1948. 2. Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata, 1949., te njihovi ženevski Protokol I-II, 1977. 3. Konvencija u svezi sa statusom izbjeglica, 1951, i njezin Protokol, 1966. 4. Konvencija o državljanstvu udatih žena, 1957. 5. Konvencija o smanjenju broja slučajeva osoba bez državljanstva, 1961. 6. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, 1965. 7. Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima, 1966, te njegovi Alternativni protokoli iz 1966. i 1989. 8. Ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, 1966. 9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, 1979. 10. Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kazni, 1984. 11. Europska konvencija o sprečavanju mučenja i nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kazni, 1987. 12. Konvencija o pravima djeteta, 1989. 13. Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i pripadnika njihovih obitelji, 1990. 14. Europska povelja za regionalne ili manjinske jezike, 1992. 15. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, 1994." "DODATAK II PRIJELAZNI ARANŽMANI (1) Zajedničko prijelazno povjerenstvo. (a) Stranke ovime uspostavljaju Zajedničko prijelazno povjerenstvo ovlašteno da raspravlja o praktičnim pitanjima vezanim uz provedbu Ustava Bosne i Hercegovine i Općeg okvirnog Sporazuma i njegovih Dodataka, te da daje preporuke i podnosi prijedloge. (b) Zajedničko prijelazno povjerenstvo sastoji se od četiri osobe iz Federacije, tri osobe iz Republike Srpske, te jednog predstavnika Bosne i Hercegovine. (c) Sastancima Povjerenstva predsjeda Visoki predstavnik ili osoba koju on odredi. (2) Kontinuitet zakonodavstva. Svi zakoni, propisi i sudbeni poslovnici koji su na snazi u Bosni i Hercegovini u trenutku stupnja Ustava na snagu ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s Ustavom, sve dok nadležno tijelo vlasti Bosne i Hercegovine ne odredi drugačije. (3) Sudbeni i upravni postupci. Svi postupci pred sudovima ili upravnim tijelima koji djeluju na području Bosne i Hercegovine u trenutku stupanja Ustava na snagu nastavljaju se u istima ili pak prenose na druge sudove ili tijela u Bosni i Hercegovini u skladu sa zakonima koji reguliraju nadležnost takvih sudova ili tijela. (4) Uredi. Sve dok se ne zamjene primjenjivim sporazumom ili zakonom, vladini uredi, ustanove i druga tijela Bosne i Hercegovine djeluju u skladu s primjenjivim zakonom. (5) Međunarodni ugovori. Svaki međunarodni ugovor koji je Republika Bosna i Hercegovina ratificirala između 1. siječnja 1992. i stupanja ovoga Ustava na snagu bit će predočen članovima Predsjedništva u roku od 15 dana nakon njihova preuzimanja dužnosti; svaki takav ugovor koji ne bude predočen, opoziva se. U roku od šest mjeseci nakon prvog sazivanja Parlamentarne skupštine, a na zahtjev bilo kojeg člana Predsjedništva, Parlamentarna skupština razmatrat će opoziv takvog međunarodnog ugovora." Ustav BiH i njegovi dodaci u Daytonu su parafirani a u Parizu potpisani posebnim izjavama u ime Republike BiH, Federacije BiH i Republike Srpske. Te izjave glase: "IZJAVA U IME REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE Republika Bosna i Hercegovina odobrava Ustav Bosne i Hercegovine u Aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma." "IZJAVA U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Federacija Bosne i Hercegovine, u ime svojih konstitutivnih naroda i građana, odobrava Ustav Bosne i Hercegovine u Dodatku 4 Općeg okvirnog sporazuma." "IZJAVA U IME REPUBLIKE SRPSKE Republika Srpska odobrava Ustav Bosne i Hercegovine u Dodatku 4 Općeg okvirnog sporazuma." (Hina) pp fp 200936 MET dec 95