ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - Ponašanje zapadnih zemalja nakon pada komunizma i njihov utjecaj na događanja na političkoj sceni Europe, u svojoj redovitoj kolumni 'U srijedu', raščlanjuje Maja Freundlich.
ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - Ponašanje zapadnih zemalja nakon pada
komunizma i njihov utjecaj na događanja na političkoj sceni Europe, u
svojoj redovitoj kolumni 'U srijedu', raščlanjuje Maja Freundlich. #L#
Iz članka izdvajamo: "Dok je Zapad, u nevjerici, zbunjen i
prestrašen promatrao rušenje zidova na istoku, svakim je danom
postajao svjesnijim kako se nešto mora poduzeti. Angažirani su
različiti Sorosi, ne bi li pronašli formulu, kojom će bivše Carstvo
Zla podvrgnuti vlasti Zapada. Formulu, po kojoj bi došljaci ostali
trajno svjesnima svoje prosjačke uloge, po kojoj ne bi nikad tražili
više nego što im može pripasti. Soros je smislio otvoreno društvo kao
oblik demokracije, u kojoj se vlast uspostavlja parlamentarnim putem,
ali pobjedom na izborima većina ne stječe veća prava od onih političke
manjine. Soros je uspostavio mrežu kulturnih i medijskih središta.
Njegova organizacija postala je izvrsnom podlogom za provedbu bilo
kakvog željenog cilja. Taj na samom početku nije bio još posve
određen.
Vođeni dvojbama, u nekome trenutku, vjerojatno razmjerno rano,
politički umovi Zapada, zaključili su kako je najkorisnije pomoći
povratku komunista. U pitanju su, prema procjeni Zapada, iskusni
političari. Iskusni u ponašanju, iskusni u Zapadno-Istočnim odnosima,
iskusni u održanju vlasti, i u održanju reda i mira u svojim
dvorištima. U pitanju su ljudi koji neće od Zapada tražiti previše.
Tek osobni bankovni račun u Švicarskoj i vilu u prestižnom dijelu
svijeta. U pitanju su ljudi koji neće za svoju zemlju tražiti
neprimjereno mjesto u svjetskim odnosima, koji će se zadovoljiti
mrvicama sa stola, koji će poneki kredit sa Zapada znati lijepo
raspodijeliti tako da njihovi narodi budu zadovoljeni, ali ne i
obijesni.
Komunisti ili neokomunisti, kako ih se danas od milja naziva,
su ljudi koji znaju građane držati zabavljenima redukcijama struje,
nestašicama brašna, nestašicama vode, racioniranjem dječjih pelena, i
tako dalje. Svojim građanima uvijek su znali život učiniti tako
zamršenim i teškim, da se ovi nikad nisu imali vremena baviti
politikom. Tako će biti i ovaj put. Tim komunistima treba samo malo
promijeniti lice, našminkati ih, nazvati neokomunistima, dati im neka
govore neke lijepe nacionalističke rečenice, što će ih zahvalni narod
prihvaćati kao dokaz da su i ovi ipak - recimo, Hrvati. Iako su
komunisti. (...)
Zemljama koje nisu dragovoljno pristale na povratak u
komunistički kavez, pa makar on ovaj put bio i pozlaćen, valjalo je to
objasniti drukčijim sredstvima. Hrvatskoj - šakom. Hrvatsku, koja ruši
sve nacrte, opire se svim zamislima, ne želi se pokoriti, trebalo je
zgnječiti. Najprije ratom. Nije uspjelo. Oprla se, obranila se,
preživjela, iako je na nju krenula čitava JNA uz pomoć Rusa i uz pomoć
britanske obavještajne službe, iako je bila onemogućena i zabranjena
nabava oružja. Hrvatska je opstala, a s njezinim je opstankom
proporcionalno rasla i mržnja prema njoj. Zatim ju je trebalo slomiti
preko Sorosa, njegovih novina, Ferala, Novog lista, Arkzina,
Bumeranga, Vijenca, preko njegovih intelektualaca, bivših komunista,
sekretara Partije, UJDI-jevaca, okupljenih u Otvorenom društvu. Je li
to uspjelo? Naposljetku preko diplomatskih i novčarskih ucjena. (...)
Tek pobijedivši, komunisti će moći obnoviti istočni blok,
pružiti Zapadu žuđenu ravnotežu i osjećaj sigurnosti, povratak starog
odnosa snaga i odnosa svjetova. Zemlje u kojima sad pobijede
komunisti, za koju će godinu pripasti novoosnovanom Istočnom bloku.
Taj će, kako nam je nedavno na televiziji ponudio prof. dr. Radovan
Vukadinović, biti temeljen na novomu komunizmu, čija je 'povijesna
zadaća, izgradnja kapitalizma s ljudskim licem'. Komunisti, koji će
graditi kapitalizam, ipak previše podsjećaju na Jugoslaviju, koja je
bila dokaz 'trećeg puta u komunizam', i dokaz mogućnosti opstanka
'komunizma s ljudskim licem'. Koliko je to lice bilo ljudsko osjetila
je Hrvatska bolje od mnogih zemalja u ruskome zarobljeništvu".
Na kraju novinarka piše: "Čak, ako mirovine i nisu bile
najbolje u ovih pet godina, čak ako nas je rat, koji nam je nametnut
ne bi li nas višestruko prisilio natrag u tor, zaustavio u prirodnom
procvatu, čak ako su nam plaće bile manje nego što će biti za koju
godinu, hoćemo li srnuti natrag u Jugoslaviju, u komunizam, u
redukcije i nestašice, u miliciju i pendreke? Vrata Istoka se opet
zatvaraju. Samo onaj tko se danas opire sirenskom zovu komunizma,
ostat će s ove strane vrata. S koje ćemo strane biti mi?"
(Hina) dp mć
200048 MET dec 95