TOKIO, 19. prosinca (Hina/UPI) - Premještanje japanske prijestolnice stara je tradiciju u Japanu. I druge su države tijekom povijesti mijenjale sjedište svojega glavnoga grada, no Japan je, po mnogobrojnim selidbama središta svoje
političke i gospodarske moći tijekom stoljeća, daleko ispred svih.
TOKIO, 19. prosinca (Hina/UPI) - Premještanje japanske prijestolnice
stara je tradiciju u Japanu. I druge su države tijekom povijesti
mijenjale sjedište svojega glavnoga grada, no Japan je, po
mnogobrojnim selidbama središta svoje političke i gospodarske moći
tijekom stoljeća, daleko ispred svih. #L#
Prvotno je glavnim gradom 710. godine proglašen grad Nara, da bi 794.
godine prijestolnica bila premještena u Kyoto, zatim 1192. u Kamakuru.
Godine 1603. vlada se odlučila spakirati i preseliti u Tokio, gdje je,
za sada, i ostala.
Gospodarski razvoj Japana u poslijeratnom razdoblju premašio je sve
dotadašnje rekorde i pridonio stvaranju velike koncentracije
industrije, uprave i stanovništva upravo u glavnome gradu.
Gradsko područje Tokija, s 34.000 tvornica, sjedištima svih državnih
službi i stanovništvom koje ima gotovo 30 milijuna ljudi, skoro
četvrtinu od ukupnog broja stanovnika, smatra se najvećim centrom
industrijskoga svijeta.
Rezultat toga jest da su cijene zemljišta u Tokiju najviše na
svijetu, tako da su ljudi koji rade u gradu primorani putovati na
posao i s posla, što ponekad traje i dva do tri sata u jednom smjeru.
Upravo zbog takvih i sličnih problema vlada ponovno razmišlja o
preseljenju i već je postavila odbor koji će do 2000. godine
razmotriti mogućnosti za to.
Osim što bi se time riješio problem prenapućenosti grada, smatra se
da bi se premještajem pridonijelo ponovnom pokretanju gospodarstva
zahvaćenog krizom i isključila opasnost od nastajanja kaosa u državi u
slučaju velikog potresa koji bi mogao ozbiljno oštetiti japansku
metropolu.
Neki od zagovornika selidbe ističu da bi ona pomogla određenoj
liberalizaciji Japana tako što bi oslabila postojeće čvrste veze
između političara, birokrata i industrijskih čelnika.
Međutim, mnogi ljudi taj plan ne smatraju osobito dobrim.
Visoki lokalni dužnosnici, koji upravljaju regijom u kojoj su cijene
zemljišta proteklih godina pale za 40 posto i bez pojave napuštenih
vladinih zgrada na tržištu, smatraju promjenu glavnoga grada potpuno
nepotrebnom.
Guverner Tokija, Yukio Aoshima, protivi se tolikom zagovaranju plana
bez prethodne rasprave o tome zašto je selidba baš sada toliko
potrebna. Ono što je prema njegovu mišljenju doista potrebno je
decentralizacija vlasti i deregulacija.
Upravitelj obližnjeg administrativnog područja Kanagawa smatra da bi
Japan, umjesto da kao odgovor na opasnost od potresa provodi selidbu
vlade, trebao ulagati više napora da se pripremi za moguću katastrofu.
"Kao guverneri područja u kojima su potresi jako česti, razvili smo
osjećaj stalne opasnosti i počeli međusobno surađivati kako bismo
zajednički poduzeli bolje mjere sigurnosti."
Očekivanja da bi selidba vlade značila i deregulaciju, neki
promatrači ocjenjuju potpuno nerealnim.
Na pitanje zbog čega direktori poduzeća očekuju da će oslabiti
utjecaj vlade u slučaju njezine selidbe, ekonomist u "Long Term Credit
Bank of Japan Research Institute", Shoken Ito, odgovara kako je na to
teško dati pravi odgovor te da se, po svemu sudeći, radi prije svega o
njihovim nadama.
Amerikanac Alex Kerr, bivši direktor tvrtke za preprodaju zemljišta i
član vijeća za urbanizam pri Ministarstvu graditeljstva, ne vidi
postojanje veze između moguće deregulacije i preseljenja vlade,
ističući kako u vrijeme snažnog razvoja telekomunikacija te uz
postojanje Interneta nema osnove za očekivanja da birokrati, ako i
nisu na mjestu događaja, neće imati svoje prste u svemu.
Uz to, Ito izražava sumnju u to da bi preseljenje, koje bi prema
procjenama trebalo koštati 137 milijardi dolara i što bi se
otplaćivalo sljedećih 10 godina, moglo osigurati gospodarski poticaj.
No ipak, dok većina promatrača prijedlog o preseljenju smatra teško
izvedivim, neki vjeruju da će se selidba zaista i ostariti. Gospodin
Ito, primjerice, ipak vjeruje da će ona biti odobrena, ako ne zbog
gospodarskih razloga, onda zbog povijesnih. On smatra kako su Japanci
izgubili svoje nacionalne ciljeve te da taj plan predstavlja jedan
jasan cilj, čije bi ostvarenje okupilo cijelu naciju.
(Hina) gt br
191435 MET dec 95