SLUČAJ BOSMAN - REAGIRANJE EUROPSKE KOMISIJE

BRUXELLES, 18. prosinca (Hina) - Odluka Europskog suda pravde u Luksemburgu, donesena u petak, u slučaju belgijskog nogometaša Jean-Marca Bosmana zapravo je označila ilegalnim temeljna pravila profesionalnog nogometa u Europskoj uniji - klauzulu o nacionalnosti, dakle, pravilo o broju stranih igrača u jednoj momčadi prigodom službenih utakmica nacionalnog prvenstva, kupa i europskih kupova i pravilo o obeštećenju prigodom prijelaza nogometaša iz kluba u klub. Luksemburški sud, kojeg odluka od 15. prosinca postaje presedanom u europskom nogometu (odnosi se, jasno, na zemlje članice EU, ali i neke druge u Europi) smatra da su pravilo o obeštećenju prigodom transfera i tzv. klauzula o nacionalnosti (osim u slučaju nacionalnih reprezentacija) u suprotnosti s Rimskim ugovorom. Ta dva pravila profesionalne nogometne organizacije, prema odluci suda, sprečavaju slobodnu cirkulaciju radnika i tako se protive članku 48. Rimskog ugovora. Sud smatra da nije potrebno nikakvo obeštećenja kluba klubu prilikom prijelaza igrača, niti za njegovo formiranje kao igrača, ni za njegovu promociju. A famozni sustav 3+2 po kojem su za neki klub mogla u službenim utakmicama igrati tri stranca plus još dvojica, koja se već zapravo smatraju domaćim, jer su i juniorsku karijeru počeli u tom klubu, također pada u vodu. Od 15. prosinca 1995. za klubove će moći igrati i svih jedanest stranaca - ako tako uprava odluči. To se, jasno, ne odnosi na nacionalne reprezentacije - za njih mogu igrati samo nogometaši koji posjeduju državljanstvo zemlje koju reprezentiraju. Odluka suda, prema mišljenju dvojice članova Europske komisije - Irca Padraiga Flynna i Belgijanca Karela Van Mierta, iako i belgijski nogometni savez i UEFA i FIFA tu odluku smatraju djelom činovnika Komisije, koji kao da nemaju pojma o športu, izričito ističe da pravila profesionalnog športa moraju poštivati osnovna opredjeljenja Rimskog ugovora koji je kamen temeljac Ujedinjene Europe kad je riječ o slobodnoj cirkulaciji radnika. Dosad je, naime, pravilo bilo da igrač koji prelazi iz kluba u klub, ne može igrati za novi klub dok njegov novi klub ne plati određenu svotu novca u ime obeštećenja. Takvo je pravilo vrijedilo sve do početka slučaja Bosman koji je iz belgijskog kluba Liege prešao u francuski Dunkerque još 1990. Kako francuski klub nije platio, po mišljenju kluba Liege, dovoljnu cifru, Bosman je bio suspendiran i nije mogao igrati, pa je tako i počela njegova borba za pravdu. Zbog toga je UEFA još 1991. morala prihvatiti pravilo da igrač može nakon isteka ugovora s jednim i potpisivanja ugovora s drugim klubom igrati za novi klub čim potpiše ugovor. Jean-Marc Bosman uspio je nakraju doći do Europskog suda pravde u Luksemburgu i ishoditi pravo igrača da nakon isteka ugovora slobodno prelazi iz kluba u klub. Zbog toga će i Udruženje profesionalnih nogometaša Europe organizirati jednu utakmicu, u kojoj će igrati najbolji, a čiji ukupni prihod će ići nogometašu Bosmanu. Europska komisija smatra da je pravilo UEFA-e o obeštećenju kod transfera i o klauzuli nacionalnosti protivno članu 48. o slobodi cirkulacije radnika unutar EU i članu 85. koji govori o slobodnoj konkurenciji. Takva odluka suda, koja sada odvezuje UEFA-u primjenjuje se od 15. prosinca 1995., kad je presuda i donesena neće se primjenjivati retroaktivno na druge slučajeve. Ali već je sada jasno da je potresla temelje nogometne organizacije. U svakom slučaju, odnosila se ona samo na 18 od 193 članice FIFA-e, kako je istaknula u priopćenju Svjetska nogometna federacija, više ništa u profesionalnom nogometu neće biti isto kao prije. U svakom slučaju mogu se očekivati mnogo pošteniji odnosi na liniji igrač-klub, manje kriminala i raznih prekupaca u nogometu, a postavka predstavnika nogometnih asocijacija da je odluka suda uperena protiv malih klubova teško može opstati. (Hina) mp rš 181414 MET dec 95