ZAGREB, 7. prosinca (Hina) - Tvrdnju Hrvoja Hitreca da su za slabi izborni rezultat njegove stranke u Zagrebu (HDZ) krivi došljaci i Srbi, komentira Stjepan Čuić.
ZAGREB, 7. prosinca (Hina) - Tvrdnju Hrvoja Hitreca da su za slabi izborni
rezultat njegove stranke u Zagrebu (HDZ) krivi došljaci i Srbi, komentira
Stjepan Čuić. #L#
"Maštoviti književnik krivnju ne nalazi u postupcima svojih kandidata
i, dakako, u vidljivim rezultatima svoje stranke u gradu od zadnjih izbora
naovamo", piše Čuić i komentira:
"Uzmimo da Srbi nisu htjeli glasovati za HDZ - bilo stoga što su glasovali
za srpske stranke, bilo za koje druge, primjerice lijeve, to još - s obzirom
na broj građana srpske nacionalnosti u milijunskom Zagrebu - ne može biti
presudno. Pod uvjetom, dakako, da za HDZ glasuje hrvatska većina. Ali tako
očito nije bilo. Zbog toga su onda krivi - došljaci! A došljaci su u većini
Hrvati. Zbog toga su i došli u Zagreb. Da nesporazum bude veći, došljaka je
najviše u HDZ-u, a došljaci su na izborima bili i sami kandidati te stranke.
I sam predsjednik stranke, dr. Tuđman, po Hitrecu je došljak! I kandidat za
gradonačelnika Mikša.
O čemu je onda riječ?
Očito o tome da birače treba sortirati prema interesu stranke, tj. prema
ciljevima njezinih kandidata. Ciljevi su, samo se po sebi razumije, dobili
mandat. Neka se onda kaže, predloži, da negdje bude verifirano da zagrebačka
uprava mora biti sastavljena od Zagrepčana. A drugi, koji su došljaci, neka
glasuju negdje drugdje. Neka se odredi granica - koliko godina treba živjeti
u Zagrebu da bi se dobilo biračko pravo. Možda će tako biti i jednostavnije
- stotinjak tisuća ljudi lakše je organizirati nego petsto tisuća. Ali bi
još uvijek ostalo tajnom koja bi stranka dobila, jer građani neće glasovati
za nekoga samo zbog toga što je autohtoni Zagrepčanin - mora kandidat, s
obzirom na njihov iznijansiran ukus, koji nalaže i zahtjeve imati i druge
prednosti. Koje će Zagrepčani prepoznati kao jamstvo da će grad napredovati
te da će se poboljšavati kvaliteta njihova života u njemu.
A u ponudi kandidata na netom održanim izborima to nisu prepoznali - nastala
je, naime, zbrka - i u samoj ponudi i u kandidatima. Stranački se neki
kandidati uopće nisu razlikovali. To se zorno vidjelo na sječi Zrinjevca i
preuređenju (tako se to neprecizno zove - točno je: devastacija!) Cvjetnog
trga.
Trg je, naime, preuređen na isti način na koji su u komunizmu preuređene
Kazališna kavana i kavana 'Corso' - bez imalo poštivanja povijesti i kulture.
Kad se zna da su na predizborne skupove kandidati stizali u BMW-ima na isti
način na koji su u komunizmu stizali 'mercedesima', tada je jasno da to nije
dovoljna stranačka razlika.
Jesu li u tim skupim automobilima bili došljaci ili autohtoni Zagrepčani,
na mjestu događaja biračima je bilo svejedno. Nisu htjeli glasovati za marke
automobila. Čudno je da suptilan književnik to nije uočio".
Vrativši se ponovno problemu Cvjetnog trga, Čuić nastavlja: "Kako to da
devastaciju Trga ističe i ljevica i - struka? Kao argument protiv Gradske
uprave koja je organizirala preuređenje. S obzirom na to da sva ljevica
vuče porijeklo iz komunizma, a struka je bila u opoziciji spram tog režima
i iz političkih i iz znanstvenih razloga, kako to da kreatori predizborne
taktike Hitrecove stranke nisu uspjeli pridobiti struku?! A imali su većinu
u Gradskoj upravi, pa i samog gradonačelnika?! Je li to zbog toga što je i
sama HDZ podijeljena na tzv. ljevicu i tzv. desnicu, što je priznato i na
samom Općem saboru?!
To opet znači da se ne može precizno odrediti gdje je tko - je li ljevica
HDZ-a bliža sveopćoj hrvatskoj ljevici, a tzv. desno krilo time ostaje u
manjini, ili su posrijedi materijalne činjenice?
A Zrinjevac i Cvjetni trg su i vidljive i opipljive činjenice, za građane
važnije i trajnije od ideoloških sporova pa i među strankama. Tvorci samo
tih dviju materijalnih činjenica HDZ-u su odnijeli više glasova nego
došljaci. Da tako nije, bila bi upitna odgovornost birača za grad.
Upravo izborni rezultat, kojim je proizvedena pat-pozicija, pokazuje
ozbiljnost građana naspram neozbiljnosti kandidata. (...)
Bilo bi najbolje (kad je Zagreb već nešto posebno i sam po sebi i u
stranačkim nadmetanjima) uvesti pravilo: da nijedna uprava ništa ne dira -
od Gornjeg grada i Kaptola do Donjeg grada. Da ništa ne preuređuje, nego da
popravlja. da sve ostane onako kako je uvijek bilo. To je jedini način da
Zagreb bude očuvan - s obzirom na vrijeme u kojemu nitko nije u stanju
razlučiti ni stranački ni politički ni trgovački, pa ni stručni od općeg
interesa. I, tako razlučeno, sve uskladiti.
Ovako ispada da se trgovi preuređuju samo zato jer negdje treba ugraditi
nekakav materijal, a zahvati su tolikog opsega koliko treba ugraditi
materijala! To što se sumanuto intervenira u povijest, kulturu, navike,
emocije građana, koji bi - k tome - za sve to trebali glasovati na izborima
- nikom ništa!
Propagandom se, dakako, postiže to da ljudi više i ne uspijevaju prepoznati
o čemu je riječ. Tako je bilo i u vrijeme komunizma - od kavane 'Corso' do
Kazališne kavane. Što će reći da je samo samovolja trajno stanje u našim
prilikama - potjecala ta samovolja od lijeve ili desne vlasti. Ili s centra.
U obliku moći bez kontrole znanosti i struke, ta se nakaradna moć
demonstrira na svakom koraku. Građanima ostaje da se tome odupru na
izborima, što u komunizmu nisu mogli. I to je napredak i za domoroce i
za došljake, bez obzira na to koliko je tko od njih kriv za trenutačnu
pat-poziciju u Gradskoj upravi".
(Hina) dp do
070741 MET dec 95