ZAGREB, 5. prosinca (Hina) - Kriza vlasti u zagrebačkoj županiji, povod je članka Danka Plevnika koji u aktualnim događanjima nalazi vezu s učenjem kontroverznog pravnopolitičkog mislioca Carla Schmitta (1888.-1985.). "Čini mi se da
se neka rješenja HDZ-a zasnivaju na ranom, a pojedine solucije oporbe na kasnom Schmittu", piše Plevnik i u nastavku pojašnjava.
ZAGREB, 5. prosinca (Hina) - Kriza vlasti u zagrebačkoj županiji, povod je
članka Danka Plevnika koji u aktualnim događanjima nalazi vezu s učenjem
kontroverznog pravnopolitičkog mislioca Carla Schmitta (1888.-1985.). "Čini
mi se da se neka rješenja HDZ-a zasnivaju na ranom, a pojedine solucije
oporbe na kasnom Schmittu", piše Plevnik i u nastavku pojašnjava. #L#
Politika je svijet u kojem ne dominira um, nego volja. Decizionizam je
stoga odlučna politička filozofija, jer suveren je samo onaj tko odlučuje.
Čuvar ustava jest onaj tko donosi odluku o izvanrednom stanju, u zagrebačkom
slučaju onaj tko poništva rezultate konstituirajućih sjednica.
Demokracija se po Schmittu bazira na narodnoj volji, što je čini nezavisnom
od razuma i moralnosti, a ne na partijskim voljama. Otuda se narodna volja ne
može izraziti preko pluralističke reprezentacije, nego samo preko plebiscita,
jer je iza svakog kompromisa moć jačeg.
Dok je za Dražena Budišu pluralizam izvor legitimiteta i 'jedna od temeljnih
vrijednosti Hrvatske', za Tuđmana važi isključivo legitimitet njegova
decizionizma, jer je plebiscit za Predsjednika demokratičniji od stranačkih
izbora. Da bi narod mogao suvereno odlučivati, on bi, prema Schmittu, morao
biti politički jedinstven, ali kako takvog političkog jedinstva u optimalnoj
mjeri nema - suveren je Tuđman. Realno je onda da je za Tuđmana demokracija
ponajprije organiziranje političkog jedinstva oko njegova mišljenja", navodi
Plevnik.
Ustvrdivši u nastavku kako je bit spora između HDZ-a i oporbe "u suprotnim
i suprotstavljenim polazištima o načinima kako da se pravno racionalizira
narodna volja ili demokracija", Plevnik napominje: "HDZ čvrsto stoji na
stanovištu da se to pravo mora kovati državotvornim kategorijama gdje državno
više odlučuje o svemu državno nižem dok se oporba još prilično klimavo
oslanja na neka nedržavna načela (ne isključujući državne prerogative!) kao
što su ljudska prava, civilno društvo, vladavina prava, očekujući da državno
više poštuje zakonsku autonomnost državno nižeg".
Plevnik se potom poziva na neke kasnije radove Schmitta, koji bi dali "za
pravo oporbi u Hrvatskoj", a u kojima Schmitt govori kako je razdoblje
državnosti i države kao modela političkog jedinstva pri kraju.
"Možda u EU, ali u današnoj Hrvatskoj država je vrhunaravno načelo koje
hijerarhijski sebi podvrgava sva ostala. Time pravo postaje sluškinja onoga
tko odlučuje. Iz ovoga svaka strana izvlači svoje zaključke", komentira
Plevnik i uz upit - kako presuditi u ovoj zagrebačkoj čelničkoj drami? -
zaključuje:
"Nema sumnje da je posrijedi državna zloupotreba legalnosti od strane HDZ-a
i demokratska zloupotreba legalnosti od strane opozicije. HDZ sada hvata
opoziciju na diskurs o proceduri što je bila legitimacija oporbe prilikom
Mesićeva smjenjivanja s mjesta predsjednika Zastupničkog doma Sabora.
Tamo je većina izvela ho-ruk uz pomoć države. Hoće li ovoga puta oporbena
većina svoj ho-ruk ostvariti uz pomoć države - odlučit će i o tome kamo će
krenuti hrvatska država.
Vlast oporbe u Zagrebu posve je legitimna i težnja vladajuće stranke da je
učini alegalnom nije drugo do medvjeđe (samo)usluge i nepotrebno provociranje
zagrebačkog biračkog tijela. A što se više u ovaj slučaj bude uplitao Tuđman,
prije će i delegitimizirati svoj decizionizam".
(Hina) dn do
060746 MET dec 95