VEČERNJI LIST: CAMP DAYTON

ZAGREB, 5. prosinca (Hina) - "Prošlotjedna europska turneja američkoga Predsjednika potvrdila je staro političko pravilo: političari i državnici pokazuju svoje pravo lice tek onda kada se nađu u nevolji", piše Nenad Ivanković u uvodu komentara u kojem analizira odnos američkoga Predsjednika prema problemu BiH. Uspoređujući njegovu prijašnju politiku s politikom bivšeg američkog predsjednika Cartera, Ivanković piše: "Od trenutka kada je američki Predsjednik shvatio da od zaokreta u Bosni bitno ovise i njegove izborne šanse, kolebljivac se pretvorio u državnika čija čvrstina i odlučnost sada imponiraju i njegovim najljućim protivnicima u samom Američkom kongresu. #L# Carter je, doduše, s Camp Davidom postigao veliki vanjskopolitički uspjeh, no ipak je izbore glatko izgubio. Clinton je Camp Daytonom, međutim, postigao i nešto više od pukog sporazumnog rješenja jedne teške krize: on je Americi vratio image vodeće sile, pokazavši pred licem cijelog svijeta da bez Amerike ništa dobro i pozitivno nije moguće. Camp Dayton u tom je smislu ne samo simbol povratka ove velike zemlje samoj sebi, nego i trijumfa nad Europom, koja je ponovno dokazala da, doduše, zna proizvoditi i trgovati, ali da nije u stanju izaći na kraj s vlastitim krizama", ocjenjuje Ivanković, a dodaje tome i "trijumf nad Rusijom, koja je na Balkanu pokazivala da još uvijek ima svoje specifične interese, ali koja je zbog ekonomskog sloma i socijalno-političkog kaosa još samo u poziciji da dobro odigra ulogu statista, o čemu svjedoči i okolnost da u Bosnu šalje samo 1500 svojih vojnika". Istaknuvši kako će vrijeme i događaji u Bosni pokazati hoće li Clinton biti zapamćen "kao veliki demokratski predsjednik koji je u posljednjoj godini (ovog) mandata postigao seriju vanjskopolitičkih uspjeha", Ivanković nastavlja: "No, jedno je već sada sigurno: Clinton je toliko duboko zagazio na Balkan, toliko je svoj autoritet i prestiž investirao u Camp Dayton, da si ni u snu više ne može dopustiti bilo kakvo popuštanje ili razvodnjavanje kada je riječ o implementaciji cijeloga ovog mirovnog projekta". Iz svega Ivanković zaključuje: "Zbog toga nema sumnje da će američki vojnici u Bosnu, s blagoslovom ili bez blagoslova Kongresa, pri čemu je ipak vjerojatnije ovo potonje. U tome neće moći promijeniti ništa ni prijetnje Karadžića i Mladića, kao ni pokušaj Pariza da u zadnji čas iskamči garancije za sarajevske Srbe. Tu čak ne mogu promijeniti ništa ni opravdani strahovi Pentagona da bi Amerikanci mogli postati metom nekoliko tisuća mudžahedina koji se na strani bosanskih Muslimana bore protiv kršćana. Jednako tako, ni prosvjedi nezadovoljnih Hrvata bosanske Posavine, koji naivno vjeruju da je moguće u Parizu uskratiti potpis. U Parizu, i to je svojevrsna poruka Clintonova posjeta Europi, nije moguće učiniti ništa drugo osim potpisati sporazum, i to onakav kakav je postignut u Daytonu i kakav je tamo parafiran". (Hina) dp mć 050716 MET dec 95