PARLAMENTARNI IZBORI NA TAJVANU

(od Hininog dopisnika Branka Merlina) BEIJING, 1. prosinca (Hina) - Sutrašnji parlamentarni izbori na Tajvanu, kao i predsjednički izbori zakazani za 23. ožujka iduće godine, po mišljenju tajvanskih vlasti dva su koraka kojima će biti zaokruženo i dovršeno desetogodišnje razdoblje demokratskih reformi, odnosno procesa demokratizacije Tajvana. Po mišljenju Beijinga, pak, riječ je o daljnjim izazovnim koracima politike zalaganja za "dvije Kine", odnosno za "jednu Kinu i jedan Tajvan".#L# Riječ je o (tek) trećim parlamentarnim izborima, i riječ je o tri stranke koje računaju na uspjeh: vladajući Kuomintang te oporbene Demokratska progresivna stranka i Nova stranka. Uz rašireno mišljenje da na proljetnim, prvim neposrednim predsjedničkim izborima neće biti iznenađenja i da će pobijediti stranački lider Koumintanga, sadašnji tajvanski predsjednik Lee Teng-hui, prognoze za parlamentarne izbore dopuštaju iznenađenja. Hoće li ih i biti, tek će se vidjeti. Službeni Beijing drukčije gleda na događaje: glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Shen Guofang na uporna novinarska pitanja za komentar predstojećih izbora jednako uporno odgovara kako oni, bez obzira na rezultate, ne mogu promijeniti činjenicu da je Tajvan neodovojivi dio NR Kine. I to je, što se Beijinga tiče, sve. Objašnjavajući problem, u Beijingu se obično ističe kako sve države koje imaju s Kinom diplomatske odnose priznaju da je Tajvan neodvojivi dio Kine, jedna od kineskih pokrajina, da postoji samo jedna Kina, a to je NR Kina, te da u njoj postoji samo jedna vlada - središnja vlada, odnosno Državno vijeće. Nepostojanje Tajvana kao priznatoga međunarodnog subjekta potvrđeno je svojedobno i njegovim isključenjem iz UN. Uporni pokušaji Tajvana da se u UN-u pokrene rasprava o njegovu ponovnom prijemu u svjetsku organizaciju osuđeni su na propast. Tzv. Republika Kina, koja svoju povijest broji od godine 1949. kada je u borbi s Mao Zedongom poraženi generalisimus Čang Kai-šek (Chiang Kai-shek; Jiang Jieshi, Điang Đieši u kineskoj transkripciji) s ostacima kuomintanške vojske pobjegao na Tajvan, međunarodno-pravno ne postoji kao državni subjekt. Postoji samo kineski Tajvan, i s njim zemlje koje imaju diplomatske odnose s Beijingom mogu razvijati gospodarske, kulturne i druge odnose. Ne mogu, međutim, održavati službene odnose, u smislu komunikacije inozemnih državnih dužnosnika s predstavnicima tajvanskih vlasti. Zato i jest ljetos dozvola američkih vlasti da tajvanski predsjednik Lee Teng-hui posjeti SAD izazvala zahlađenje između Beijinga i Washingtona od kojeg se kinesko-američki odnosi neće skoro oporaviti. Iz istih razloga dolazi i do nerijetkih, uglavnom uspješnih napora kineske diplomacije da spriječi službene kontakte predstavnika tajvanskih vlasti sa stranim državnicima. Napokon, otuda i potpuno jasna predizborna poruka Tajvanu da ma što radio, ma koga birao, ostaje dijelom Kine. Kineski je suverenitet nedjeljiv, poručuje Beijing jednako Tajvanu kao i drugima u svijetu od kojih se - kad je posrijedi Tajvan - čuje kako je riječ o društvu razvijenom i bogatom te društvu koje se demokratizira prema slici Zapada. Nezavisni Tajvan? Moglo bi se i o tome. Uostalom, posluživši u prošlosti kao "američki nosač aviona" - strateški važan i u odnosu na kinesko kopno i na kontrolu ovdašnjih morskih putova - službeni Tajvan, svjestan svoje gospodarske snage, u posljednje vrijeme uspješnije nego ikada lobira za svoje interese i ne pokazuje ni najmanje zanimanje za kineske prijedloge o pripojenju matici-domovini. Ali upozorava na mogućnost da ga Kina sebi priključi vojnom silom, pogotovo otkako kineska vojska učestalo održava manevre na obali koja je dijeli i sučeljava s Tajvanom. Kina će, tvrdi službeni Beijing, oružano intervenirati samo bude li prisiljena, što znači u slučaju strane invazije na Tajvan ili u slučaju da se Tajvan proglasi nezavisnim. Mogu li sutrašnji izbori promijeniti što na tajvanskoj političkoj sceni i u kom pravcu? Beijing se o tome ne želi izjašnjavati. Za njega je, čini se, momentalno važnije to što izbori s one strane i manevri s ove strane Tajvanskog tjesnaca, privlačeći svjetsku pozornost, na određeni način sugeriraju sliku čvrste i u sebe sigurne Kine, odlučne suočiti se s ma kojim problemom. Na unutarnjopolitičkom planu, odnos prema odmetnutom otoku iskazuje se tako kao zbijanje domoljubnih redova, a istodobno i poruka onima koji bi eventualno pomišljali na centripetalno labavljenje zemlje. Na vanjskopolitičkom planu, Tajvan pak i dalje ostaje element za testiranje odnosa s državama s kojima Kina ima diplomatske odnose te ulog u složenoj igri odnosa moći, kakva prati izrastanje Kine u globalnu silu. (Hina) mer br 011423 MET dec 95