ZAGREB, 26. studenoga (Hina) - Piše: Ivo LUČIĆ Kakvog smisla ima istraživanje malih nebeskih tijela po kojem su se prije mjesec dana proslavili hrvatski stručnjaci? Šta se dobiva osim činjenice da će na nebeskom svodu po prvi put
zasjati jedno hrvatsko ime? najčešća su pitanja upućena zaljubljenicima svemira. Doista, Korado Korlević, jedan od otkrivača iz Višnjana, opisuje kako i među astronomima ponekad nema razumjevanja za promatrače najmanjih nebeskih tijela, meteorita (čiji je promjer manji od deset metara). Na nekom od kongresa rečeno im je: "Šta se vi javljate, vas nekoliko teže je od vašeg mateorita".
(UZ VIJESTI O OTRKIĆIMA ASTEROIDA ZVJEZDARNICE VIŠNJAN)
ZAGREB, 26. studenoga (Hina) -
Piše: Ivo LUČIĆ
Kakvog smisla ima istraživanje malih nebeskih tijela po kojem
su se prije mjesec dana proslavili hrvatski stručnjaci? Šta se dobiva
osim činjenice da će na nebeskom svodu po prvi put zasjati jedno
hrvatsko ime? najčešća su pitanja upućena zaljubljenicima svemira.
Doista, Korado Korlević, jedan od otkrivača iz Višnjana, opisuje kako
i među astronomima ponekad nema razumjevanja za promatrače najmanjih
nebeskih tijela, meteorita (čiji je promjer manji od deset metara). Na
nekom od kongresa rečeno im je: "Šta se vi javljate, vas nekoliko teže
je od vašeg mateorita". #L#
Odgovor zvjezdoznanaca na prvi pogled izgleda preuzetan:
"Spasiti ovu jedinu zemlju od uništenja". Problemi svijeta izgledaju
kao preuzeti iz znanstveno-fantastičnih stripova.
Argumenti astronoma mijenjaju razmišljanja publike: u razvoju
života na zemlji asteroidi su ostavili surov pečat: udarom jednog
takvog tijela u sjeverni dio polutoka Yucatana prije 65 milijuna
godina, temeprature na zemlji su se toliko snizile da su izmumrli
dinosauri, a potom su od naglog zatopljenja izumrle čitave vrste
planktona u morima. Gravitometrijska mjerenja, a i druge metode,
dokazale su takav događaj. Još dosta prije, udarom nekog zalutalog
asteroida stradali su trogloditi.
Da to "nije" nebična pojava, dokazuju rutinska promatranja
Marsa i Jupitera. Ovaj posljednji česta je meta meteora, asteroida i
meteorita, koji kadikad u čitavom nizu jedan za drugim udaraju u
Jupiter. Fotografije napravljene teleskopom, doimaju se poput kakvih
golemih krijesova, daju znanstvene dokaze neprocjenjive vrijednosti.
Gotovo da nema dohvatljiva nebeskog tijela koje na sebi nema kratere i
ožiljke, a oni koje je zadobila zamlja, zacjeljeni su postojanjem
atmosfere i života na zemlji.
Kolika je vjerojatnost da jedan, ne sasvim mali asteroid,
pogodi zemlju i zašto se to događa? "Sunčev sustav je pun nečega što
nisu planeti" upozorava Korlević. Vjerojatno oko 1700 asteroida,
gromada promjera većeg od kilometara, nepravilna oblika prekrivena
kraterima, i oko deset milijuna većih od deset metara kruži oko Sunca.
Njihova jezgra sadrži metale - željezo, nikal i druge, a omotač je
sastavlje o silikata. Što su dalje od Sunca, postotak ishlapljivih
tvari u njima je veći. Nastali su nekada davno u blizini Jupitera.
Astronomi tvrde da se putanje dva nebeska tijela međusobno
približavale, a Jupiterova ogromna masa kriva je što nije došlo do
sljubljivanja svemirskih putnika. Njihove brzine su se vrtoglavo
povećale, što je dovelo do sudara i njihova raspada na bezbroj manjih
tijela.
Asteroidi su ostali kružiti većinom u Jupiterovu pojasu, često
se "zalete" i u Mars, a ponekad zalaze u zemljinu stazu. Neki su, kao
što je rečeno, pali na zemlju, a u novije vrijeme osobito je
fascinantan događaj iz 1908. kada se osam kilometara iznad tla
Tunguzije u Sibiru rasprsnuo asteroid promjera (tek!) četrdeset
metara. Potpuno uništenje šume na području od, srećom nenaseljenih,
2100 četvornih kilometara, stvorilo je brojna kaotična tumačenja.
Uvjerljiv dokaz da je po srijedi eksplozija asteroida bio je
prisustvo silikatnih ostataka u smoli drveća, tvrdi Korlević koji je
prije nekoliko godina bio članom jedne istraživačke skupine u
Tunguziji. Također, u prosincu 1947. nad Sibirom se prolila matalna
kiša: komadi željeza i nikla padali su na zemlju, teški i po par
kilograma. Stvar je također u raspadu manjeg asteroida.
Statistička mogućnost da jedan opasniji pogodi zemlju, mjeri
se milijunima godina, ali rizik nije zanemariv.
Kako i čime se zaštiti od tih divovoskih umetaljki? Na
odgovoru, navodno, radi i američka vojska. Korlević, ne skrivajući
ironiju, primjećuje da je znanost o asteroidima dobila podrške te goleme
svjetske sile prije pet godina, kad je ruska armija prestala biti
izazovom Pentagonu. Stoga su ćudljivi asteroidi postali "zgodna"
zamjena, a američka vojna industrija vidjela izlaz u zaštiti kugle
zemaljske, a ne samo američke nacije i demokracije. Koliko je ozbiljan
taj projekt, dokle se u njemu stiglo, a osobito o mogućim oružjima za
uništavanje asteroida na pristojnoj udaljenosti - još se ništa ne zna.
Stručnjaci imaju i dodatne razloge: pokušavaju spojiti neke od
tih svemirskih lutalica kako bi možda dobili odgovor na pitanje: šta
je bilo na početku? Nije zanemariv ni argument o mogućoj masnoj
zaradi: jedan asteroid sadrži u sebi željeza i nikla vrijednih tisuću
milijardi dolara, a o tvrđim metalima, poput platine i drugih, ne
treba ni govoriti. Stručnjaci koji su to predvidjeli prije nekoliko
desetljeća, bojali su suviše futurističkog imagea cijele stvari, pa
nisu objavili svoje radove, no Korlević dodaje da je zadnjeg
desetljeća i taj program ozbiljnije razmatran.
No Korlevića i kolege iz Zvjezdarnice Višnjan muče još
prizemnije teškoće. Rebalansom proračuna, skresani su im prihodi za
šezdeset posto!
(Hina) li
260051 MET nov 95