KINA-HONGKONG:NEKA OTVORENA PITANJA GLEDE BUDUĆNOSTI HONG KONGA

(od Hininog dopisnika Branka Merlina) BEIJING, 25. studenoga (Hina) - Ovih će dana u Hong Kongu doći do prvog susreta kineskih dužnosnika s odabranim predstavnicima hongkonške administracije, službenika britanske vlade u Hong Kongu, ljudi od karijere koja - po definiciji - traje do povratka Hong Konga pod kineski suverenitet 1. srpnja godine 1997. Svrhu ovog neformalnog sastanka kineska je strana odredila kao korak prema boljem uzajamnom razumijevanju te kao priliku za razmjenu mišljenja. Od skupa kojim će viši dužnosnici iz Kine i Hong Konga probiti led, jer bi nakon njega trebali uslijediti još mnogi slični sastanci, kineska strana očekuje i da pridonese mirnom prijenosu vlasti u Hong Kongu, važnom za stabilnost i daljnji prosperitet grada. U Hong Kongu, pak, poziv na sastanak neki su shvatili kao želju Beijinga da u izravnom kontaktu ocijeni tko je od pozvanih sugovornika podoban da ostane u službi i nakon što Britanci nad kolonijom saviju svoju zastavu, a Kinezi nad Posebnim Upravnim Područjem Hong Konga (SAR HK) razviju svoju. Pogotovo, jer je odmah uočeno da su pozvani predstavnici administracije koji se bave obrazovanjem, znanošću i tehnologijom te pitanjima obrane i zakonodavstvom. Ovakvi sastanci viših dužnosnika, dogovoreni nedavno između Beijinga i Londona, za kinesku stranu su prilika da se detaljno upozna s funkcioniranjem honkonške uprave, ali i za tumačenje onih stajališta Beijinga oko kojih se, sudeći po honkonškom tisku, dvije strane slabo razumiju. U tom smislu, neformalni sastanci dužnosnika mogu odigrati važnu ulogu smanjujući napetost u odnosima razgovorom o svemu što kod Honkonžana izaziva zbunjenost i zabrinutost. Jedno od takvih pitanja svakako je ono vezano uz izgradnju demokratskog sustava u Hong Kongu, čemu su britanske vlasti, svjesne približavanja 1997., zadnjih godina posvetile više brige nego tijekom čitavog svog ovdašnjeg kolonijalnog vladanja. Iako je Beijing uporno ponavljao da, uz Kinesko-britansku deklaraciju i Temeljni zakon za Hong Kong, tamošnja britanska vlada ne može samoinicijativno donositi nikakve zakone koji bi se protezali na razdoblje poslije 1997, u praksi pitanje ipak postoji. U tom smislu, očekivanja da početkom iduće godine bude imenovan odbor koji će pripremiti prijedlog vlade Posebnog Upravnog Područja Hong Konga nakon 1. srpnja 1997. izaziva pitanje neće li Pripremni odbor preuzeti preporuke nedavno ugaslog Preliminarnog radnog odbora i angažirati se oko izbora novog sastava predstavničkog tijela Posebnog područja. Beijing je, naime, već rekao da ne priznaje ove godine izabrani Zakonodavni odbor i da će ga 1997. raspustiti. Pozivajući se na činjenicu da su članovi Zakonodavnog odbora izabrani voljom građana (no, temeljem zakona koje Kina ne priznaje), dok su članovi Preliminarnog odbora imenovani u Beijingu, uz pitanje legitimiteta imenovanih tijela u Hong Kongu se logično postavlja i pitanje budućnosti demokracije. Najava Beijinga da će svi honkonški zakoni usklađeni s Poveljom o (ljudskim) pravima (usvojenom bez kineske suglasnosti) biti podložni reviziji, još je jedno pitanje oko kojeg se otvoreno lome koplja. I Beijing i Hong Kong znaju s kakvom snagom na međunarodnom planu odjekuje sve što se tiče ljudskih prava, što, kada se znaju kineska stajališta prema ovome pitanju, raspravu samo čini žešćom. Nije zato bez razloga što je nedavno honkonški guverner Chris Patten prvi put javno izjavio kako je Povelja zapravo odgovor na Tiananmen 1989., kao što ni Kina nije bez razloga suvereno odbila i primisao da bi nakon 1997. morala Ujedinjenim narodima podnositi godišnja izvješća o stanju ljudskih prava u Hong Kongu. Sljedeće otvoreno pitanje vezano je uz problem državljanstva. Oni građani Hong Konga koji su proteklih godina uložili ne malo energije i novca da se domognu neke strane putovnice, zbrinuti su najavama da ih Kina jednostavno neće priznati. Ne priznajući kineskim građanima pravo na dvojno državljanstvo, Beijing bi uskoro trebao obavijestiti Honkonžane koji su stranu putovnicu stekli bez promjene stalnoga boravka, dakle živeći u Hong Kongu, kao i one koji su je stekli preselivši se u neku stranu zemlju, o pravilima pod kojima će im biti priznato kinesko državljanstvo. To za neke znači samo uzalud potrošen novac za kupovinu putovnica, a za neke i povratak u Hong Kong, uz prethodni izbor između dva državljanstva. Znači li zadržavanje stranog državljanstva gubitak određenih prava u Hong Kongu - na vlasništvo nad zemljom, primjerice - mnogi će se pojedinac opredjeljivati za ostanak u inozemstvu ili povratak ovisno o gospodarskim efektima koje mu ova ili ona putovnica jamči. Uporno ističući želje za budući prosperitet Hong Konga - gospodarskog središta o čijoj snazi slikovito govori i prvo mjesto na rang-listi svjetskih uvoznika najluksuznijih automobila -, Kina ističe i uvjerenje stranih poslovnih ljudi u stabilnost njegova razvitka i poslije 1997. Znajući da biznis ima svoja pravila, Beijing ne bez razloga ponavlja pozive na miran transfer vlasti, u interesu stabilnosti i budućnost Hong Konga. (Hina) mer br 250739 MET nov 95