ZAGREB, 24. studenog (Hina) - O pregovorima u Daytonu, onome što je potpisano i onome što ti potpisi donose, u interviewu za list govori dr. Mate Granić, ministar vanjskih poslova RH. Razgovor je vodio Mate Piškor.
ZAGREB, 24. studenog (Hina) - O pregovorima u Daytonu, onome što je
potpisano i onome što ti potpisi donose, u interviewu za list govori
dr. Mate Granić, ministar vanjskih poslova RH. Razgovor je vodio Mate
Piškor. #L#
Na upit novinara je li ovaj potpisani mir, mir koji će
zadovoljiti ljude na koje se odnosi ili mir po volji i interesu
velikih svjetskih sila, Granić odgovara: "Točno je da su velike sile
svijeta, prije svega Sjedinjene Američke Države u bitnoj mjeri
utjecale na to kakav će sporazum biti potpisan. Moramo znati da ovaj
mirovni sporazum nije rezultat potpunog poraza jedne ili potpune
pobjede druge strane u sukobu, prema čemu bi pobjedička strana
određivala pravila mira. Ovo je mir kojim su SAD, Europska unija i
Ruska Federacija željele uspostaviti novu ravnotežu snaga u regiji i
uspostaviti stabilnost ovog dijela Europe. Postignut je, može se i
tako reći, jedini mogući mir". Potvrdivši kako je on rezultat
određenih kompromisa, ali i to da smo s hrvatskog stanovišta "jako
puno dobili", Granić objašnjava kako pritom misli i na Hrvatsku i na
Hrvate, ali da "treba neke stvari razlikovati". Dalje kaže: "Govoreći
o Republici Hrvatskoj i o Hrvatima, glavna je rezultanta Daytona
činjenica da su i hrvatska država i Hrvati u BiH dobili prigodu da se
okrenu prema budućnosti. Sporazumom u Daytonu konačno je i definitivno
potvrđeno da se bivša jugoslavenska država raspala i da su stvorene
nove države i nove realnosti. Isto tako Dayton je donio i konačno
priznanje Hrvatske u njenim međunarodnim granicama, jer je Hrvatska iz
Daytona izašla cijela, u svojim granicama". Na upit novinara o
Prevlaci i Slavoniji - odvraća: "I s Prevlakom i s istočnom
Slavonijom".
Pritom upozorava na situaciju nakon 'Oluje' kada su na
Hrvatsku izvršeni jaki pritisci jer je iz nje izašla slobodna i jaka,
a koji su dodatnu argumentaciju imali i u "nekim radnjama i postupcima
koji ne služe na čast Hrvatskoj", nakon čega Hrvatska nije smjela
"ostvariti potpunu teritorijalnu cjelovitost vojnim sredstvima".
Navodi kako je tu riječ o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadom
Srijemu i opisujući tadašnju situaciju nastavlja: "Stvorena je
situacija u kojoj nam nitko u svijetu ne bi dao podršku za pokretanje
još jedne oslobodilačke akcije, one u istočnoj Slavoniji. No, u
Daytonu je, u toj i takvoj situaciji, Hrvatska dobila mirnu
reintegraciju kroz erdutsko-zagrebački sporazum, kroz pismene američke
garancije tumačenja toga sporazuma, kroz odluke Vijeća sigurnosti o
mirnoj reintegraciji i kroz sporazum o normalizaciji odnosa Hrvatske i
Srbije. Nitko više ne dovodi u pitanje činjenicu da je okupirano
područje hrvatsko, da će Hrvatska izvršiti mirnu reintegraciju. Jedino
se od Hrvatske traži da to bude uz puno poštovanje ljudskih prava
srpske i drugih manjina. I ne smijemo zaboraviti da su zbog potvrđene
privrženosti miru i zbog pomoći da do mira dođe Hrvatskoj sada u
potpunosti otvorena vrata integraciji u Europu i europske i svjetske
financijske institucije. Jednako tako, Hrvatska će sada postati
sigurna zemlja, zemlja u kojoj će se stranci i strani kapital sigurno
i dobro osjećati. Sve su to garancije bržeg razvitka u čemu Hrvatska
ima najveće šanse od svih zemalja nastalih raspadom bivše
Jugoslavije".
Objašnjavajući potom što je dobila BiH i Hrvati u BiH, Granić
napominje kako su Amerikanci zastupali tezu jedinstvenosti u njezinim
granicama, što je i postignuto, a da se hrvatska delegacija zauzimala
"za to da hrvatski narod u BiH mora imati potpunu, sigurnost, zaštitu
i ravnopravnost i da mora biti konstitutivni narod. I to je također
tako riješeno, od Predsjedništva, parlamenta, Ustavnog suda i svih
institucija. Jednako tako smatram važnim sporazum o implementaciji
Federacije, sporazum o Mostaru, zatim izuzetno strateški važan
sporazum o Vijeću za suradnju Republike Hrvatske, Federacije BiH, te
Republike BiH, kao i vojni aneks sporazuma koji omogućava dolazak
60-80 tisuća NATO-ovih vojnika, čuvara mira. Valja tome dodati i razne
anekse, o ljudskim pravima, o povratku prognanika, povratu i naknadi
imovine. Istina, postoje dva entiteta države BiH, Federacija i
'republika srpska', ali ustavna rješenja i volja svijeta jamče da će
BiH biti cjelovita država s međunarodnim statusom, jer Ustav BiH ne
dopušta odcjepljenje, na primjer, srpskog entiteta i pripojenje
Srbiji. Beograd je to morao potpisati, baš kao i posebnu garanciju da
će poštovati teritorijalnu cjelovitost BiH", navodi Granić.
Na pitanje novinara o problemu bosanske Posavine, kaže: "Što
se tiče bosanske Posavine i unutarnje podjele u BiH, treba napomenuti
da su Hrvati, prije Washingtonskih sporazuma kontrolirali samo 11
posto teritorija BiH, a da će nakon ovog sporazuma kontrolirati 20
posto teritorija. Osim veličine, vrlo važna područja dobili su i sa
strategijskog gledišta, čime mogu biti zadovoljni i Hrvati u BiH i
Federacija BiH. Ono s čim ne možemo biti zadovoljni je to što ste Vi
rekli u svojem pitanju, jest rješenje u bosanskoj Posavini. To
rješenje je težak kompromis, postignut pod snažnim pritiskom svijeta.
Do zadnjeg trenutka mi smo za Hrvate, sukladno popisu stanovništva
prije agresije i etničkog čišćenja, tražili cijelu bosansku Posavinu,
ili barem njen najveći dio. Srbima smo u zamjenu nudili i tri do
četiri puta veća područja u zamjenu za Posavinu, ali je sve bilo
uzalud. Srbi nisu pristajali, a mi nismo imali nikakvu međunarodnu
potporu za takve zahtjeve, jer je svijet, među ostalim, priznavao i
postignuta vojna rješenja. Sada je jasno koliko su važne bile odluke
Hrvatske da se priđe oslobađanju pojedinih dijelova BIH prije i
poslije 'Oluje'. Da toga nije bilo, rješenja bi bila još
nepovoljnija".
Na primjedbu novinara - zašto onda nismo zauzeli Banju Luku,
koja je bila zrela za pad - Granić odgovara: "Činjenica je - Banju
Luku smo mogli zauzeti za dva dana, ali smo dobili oštro upozorenje
Sjedinjenih Država, Njemačke, cijelog zapadnog svijeta, da ne
spominjem Rusku Federaciju, da to ne smijemo učiniti". Na upit
novinara, zašto je svijet to učinio, Granić kaže: "Da je izgubio Banju
Luku, Milošević sigurno više ne bi bio pregovarač. Ili bi rat ušao u
jednu sasvim novu fazu, uz direktan sukob Hrvatske i Srbije, s
tendencijom širenja, ili bi u Srbiji došlo do previranja i prevrata,
pa nakon toga do širenja sukoba. S druge strane, svijet se uplašio
mnoštva izbjeglica, što s njima, kako ih zbrinuti, kamo ih usmjeriti,
a posebno se Zapad bojao potpune nemogućnosti postizanja mira, što bi
donio nastavak sukoba i hrvatsko-bošnjačko zauzimanje Banje Luke. No,
još jedan razlog, hrvatski razlog, zbog čega nismo išli na Banju Luku.
Sigurno je da bi se najveći dio srpskih izbjeglica iz banjolučkog
područja naselio na okupirano područje istočne Slavonije. A tko bi nam
nakon toga dopustio oslobodilačku vojnu akciju i kako bismo ostvarili
mirnu reintegraciju? Rezultat bi bio: Hrvati i Bošnjaci dobili bi
Banju Luku, a Hrvatska bi izgubila istočnu Slavoniju, i vjerojatno,
zaradila sankcije".
Na primjedbu novinara kako je, neposredno nakon završetka
pregovora, nekoliko puta istaknuo da je Hrvatska iz njih izašla
neokrnjena, te na upit je li to zbog Prevlake, Granić odgovara: "Vrlo
je bitna činjenica da Hrvatska nije učinila nikakav kompromis sa
svojim državnim teritorijem i zato to smatram potrebnim naglašavati.
Tako je i s Prevlakom, ona nije bila predmetom mirovnog sporazuma iz
Daytona. Postoje zahtjevi sa srpske i crnogorske strane za izvjesnim
zamjenama teritorija, no Hrvatska će procijeniti što određenim
postupkom dobiva, a što gubi, sukladno svojim strateškim interesima.
Eventualna odluka će se donositi sukladno Ustavu, dvotrećinskom
većinom u Saboru i, obavezno, referendumom".
Na kraju razgovora Granić naglašava kako sada slijedi primjena
sporazuma i nastavlja: "Kada kažemo da je postignut mir, moramo znati
da zapravo postoji velika nada da konačno do mira dođe. Mi vjerujemo u
to, jer je uloženo previše napora međunarodne zajednice da bi ona
dopustila nešto drugo. Vjerujemo da će doći do primjene svih odredaba
sporazuma, no sporazum je prije toga potrebno formalno potpisati. To
bi trebalo biti početkom prosinca u Prizu, zatim će 8. i 9. prosinca
uslijediti konferencija u Londonu o primjeni sporazuma, sastanak u
Bonnu o regionalnim sigurnosnim mehanizmima, a nije isključeno da bude
i još konferencija. Ono što je najbitnije jest to da se priprema
snažna financijska podrška Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a riječ je
o ogromnim iznosima dolara".
(Hina) dp mć
240746 MET nov 95