DUBLIN, 22. studenoga (Hina/AFP) - Gotovo 80.000 rastavljenih irskih bračnih parova i tisuće drugih nesklonih uplovljavanju u bračne vode, čini pritisak u kampanji za legalizaciju razvoda, u nadi da će referendum u petak napokon
priznati njihovo pravo na "drugu priliku".
DUBLIN, 22. studenoga (Hina/AFP) - Gotovo 80.000 rastavljenih irskih
bračnih parova i tisuće drugih nesklonih uplovljavanju u bračne vode,
čini pritisak u kampanji za legalizaciju razvoda, u nadi da će
referendum u petak napokon priznati njihovo pravo na "drugu priliku".
#L#
"Vodimo kampanju za nešto što smatramo potrebnim, to jest za
legalizaciju razvoda, dok naši protivnici vode kampanju protiv nečega
što smatraju moralno lošim", uzdiše irski dužnosnik. "Argumetni nisu
na istoj razini, a konkretno je delikatno govoriti o razvodu kao o
nečem 'dobrom'".
Ispitivanja mnijenja pokazuju da je sve više negativnih odgovora a
kladiončari u Dublinu vide "ne" kao pobjednika u finišu, poput
situacije na glasovanju 1985. godine. Moral je na najnižoj razini kod
pristaša odgovora "da" kojima je često osobna situacija glavni
argument.
Mary O'Hagan (39) rastavljena je 11 godina, a zadnjih 9 godina živi s
nevjenčanim suprugom s kojim ima dvoje djece. U njezinom slučaju radi
se o pravu da okrene stranicu. "Svakodnevno moram zbog nečega
dokumentirati da moj bivši muž nije otac moje djece".
Iako je ostala u dobrim odnosima sa svojim mužem, Mary vidi razvod
kao legalno jamstvo da se on više ne može miješati u njezin život.
"Osim ako ja to posebno ne naglasim u oporuci, moj nevjenčani muž ne
može, kad umrem, naslijediti moju kuću i neće biti priznat kao skrbnik
mojoj djeci".
Ta zakonska nejasnoća iako ponešto rasvijetljena zakonom iz 1988.
godine, uvođenjem sudskih mehanizama rastave, ostaje za mnoge pristaše
pozitivnog odgovora glavna žaoka. "Bračne zajednice umiru, potrebno ih
je samo dolično pokopati".
Izvjestan broj takvih zajednica mogao se razvesti u inozemstvu, da bi
im poslije razvod bio priznat u Irskoj. Ali su neko vrijeme morali
imati prijavljeno boravište u Engleskoj ili SAD, što si svi nisu mogli
priuštiti. Takav je bio slučaj s Mary.
Sigurno je da se na rastavu više ne gleda kao na sramotu. U svakom
slučaju ne u gradovima, ne toliko kao prije deset godina. "Svatko
danas poznaje jedan ili više rastavljenih bračnih parova".
I dalje je prisutna ideja kako je druga veza grijeh, kaže Mary
imenujući ministre ili bivše ministre u sličnoj situaciji koji su
odlučili šutjeti o svojim slučajevima tijekom kampanje.
Brojni Irci, kojih se čitava stvar osobno ne tiče, vide u referendumu
priliku da se pokaže kako njihova zemlja napreduje i postupno se
emancipira od Katoličke crkve čiji se utjecaj smanjuje.
Isti ti bijesne kad neki biskup upozorava da razvedeni neće "smjeti"
primiti sakrament, primjerice posljednju pomast. Strahuju da bi
pobjeda odgovora "ne" još više udaljila perspektivu zbližavanja sa
Sjevernom Irskom, liberalnijom, s većinskim protestantskim
stanovništvom.
"U braku ili ne, rastavljen ili ne, problem je jednostavan: mora li
Ustav neke zemlje i nakon 60 godina odražavati favoriziranje jednog
religioznog obrazovanja pred drugim", pita Brian, 30-godišnji Irac
koji živi u Londonu, govoreći o članku Ustava iz 1937. godine koji bi
nakon referenduma dobio dopune. "Ne može proći zakon koji omogućuje
raspad braka".
Kao mnogi Irci u emigraciji, većinom mladi i pristaše
legalizacije razvoda, Brian neće međutim moći glasovati u petak - zbog
nepostojanja mehanizma glasovanja za irsku dijasporu.
(Hina) bnš mm
221629 MET nov 95