VJESNIK: "NEPRIHVATLJIVI TEMELJI"

ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - "Poslije dvadesetjednoga dana velikih mirovnih pokušaja u Ohiu, postaje bjelodanim kako su pregovori, zapravo, propali još i prije nego što su počeli. Završni rokovi, krajnje crte mogućega očekivanja, iznenadni obrati, pokazuju nam svašta, daju nam svakojake mogućnosti raščlambe, ali svakako nisu odrazom pametno vođene svjetske politike", piše Maja Freundlich u uvodu članka "Neprihvatljivi temelji", u današnjem Vjesniku. #L# Prepričavajući potom niz pojedinosti koje su se događele prije nego što je došlo do trojnih pregovora u Daytonu, novinarka na kraju piše: "U nedjelju su nam Amerikanci objasnili kako je postignuto 99 posto dogovora, a da je ostao još samo jedan posto. I što je u tomu jednom postotku, pitali smo se? Ah, ništa važno, kazali su nam oni, samo još teritorijalna pitanja. Nisu, dakle, do dana današnjega uspjeli razumjeti kako je čitav ovaj rat, i sve za čim su Srbi bili krenuli, bilo upravo teritorijalno pitanje. Nisu shvatili kako Milošević nije imao nikakvih unutarnjih dvojbi ili zapreka pri potpisivanju svih dogovora o ustavu, unutarnjem uređenju, vojnim pitanjima, vladi, parlamentu, zaštiti kulturnih spomenika, izbjeglicama. Što to njega briga? Izbjeglice je ionako pobio ili će ih pobiti, papire ionako ne misli poštovati, pa mu je svejedno što će potpisati. Jedino što je Miloševiću uistinu bilo važno, bilo je osvajanje teritorija, i možda, ali samo možda, ukidanje sankcija. Daytonski sastanak htio je iskoristiti za dva postignuća. Prvo, teritorijalno. Budući da je počeo rat, budući da su ga Hrvati počeli pobjeđivati, htio je zaustaviti tu ofenzivu i, iskoristivši američku slabost, osigurao za sebe ono što mu je još preostalo. I u Bosni i u istočnoj Hrvatskoj. Drugo, želio je, držeći pero nad papirom sporazuma, ucjenom ishoditi trenutačno ukinuće sankcija. No, ovo drugo je dvojbeno. Jer, sankcije se samo bedasti zapadnjacima čine nečim tragičnim. U Srbiji, koja se ne pere, a jede koliko nađe, sankcije su se pokazale izvanrednim poticajem razvoju crnoga gospodarstva. Srbi trguju na crno, vjerojatno najviše sam Milošević, pa što će im onda ukidanje sankcija? Od čega bi živjeli? Sporazumijevanje u Daytonu, kad sve zbrojimo, i kad se poslužim riječima hrvatskoga Predsjednika, nije bilo dobro pripravljeno. Njegovi su se organizatori pokazali brzopletima i nepromišljenima. Razgovor još nije sazreo, jer Milošević i njegova nacistička Srbija još nisu u ratu, vojno, poraženi. Zato ni bilo kakav sporazum još nije zreo. Bude li naposljetku, na ustrajni pritisak američkih organizatora, nešto i potpisano, bit će to nedovršeni, nezreli komad papira, u kojemu neće biti trajnosti. Zar to Clintonu mora s visine kazati čak i takav čovjek, kakav je Lawrence Eagleburger?" (Hina) dp sp 220805 MET nov 95