(od Hininog dopisnika Branka Merlina) BEIJING, 21. studenoga (Hina) - Pripremajući se za iduću godinu i prijelaz na novo petogodišnje razvojno razdoblje, nadležne državne službe u Kini danima već ubrzano objavljuju podatke o
rezultatima gospodarsko-društvenog razvitka tijekom proteklih pet godina. Očekujući mnogo od devetog po redu petogodišnjeg plana, brojkama i riječima dokazuje se kako je i u vrijeme osme petoljetke Kina žustro kročila putovima reformi, okrećući leđa desetljetnoj praksi planskoga privređivanja i težeći stvaranju uvjeta za prijelaz na tržišno gospodarstvo.
(od Hininog dopisnika Branka Merlina)
BEIJING, 21. studenoga (Hina) - Pripremajući se za iduću godinu i
prijelaz na novo petogodišnje razvojno razdoblje, nadležne državne
službe u Kini danima već ubrzano objavljuju podatke o rezultatima
gospodarsko-društvenog razvitka tijekom proteklih pet godina.
Očekujući mnogo od devetog po redu petogodišnjeg plana, brojkama i
riječima dokazuje se kako je i u vrijeme osme petoljetke Kina žustro
kročila putovima reformi, okrećući leđa desetljetnoj praksi planskoga
privređivanja i težeći stvaranju uvjeta za prijelaz na tržišno
gospodarstvo.#L#
Skromno pred svijetom ističući da je Kina još uvijek zemlja u razvoju
s vrlo niskim prihodima po stanovniku, kineski čelnici istodobno - i s
pravom - naglašavaju kako je gospodarski sustav dosad doživio temeljne
preinake, ističu koliko se Kina promijenila, životni standard
porastao, a ciljevi izgradnje "socijalističkog tržišnog gospodarstva"
postali jasniji i dohvatljiviji. Uz naglašeno isticanje da su to sve
rezultati reformi i otvaranja prema svijetu, dodaje se i uvjerenje
kako postojeći sustav i njegovi već uspostavljeni mehanizmi jamče
zemlji daljnji neprekinuti i uravnoteženi razvitak.
Uvjeravajući inozemne sugovornike da nema odustajanja od
produbljivanja reformi i daljnjeg otvaranja prema svijetu, kineski ih
čelnici u svakoj prilici pozivaju na ulaganje kapitala u Kinu, na
ulazak na golemo tržište bez premca, na suradnju koja se već danas
isplati, a toliko obećava za sutra. Od predsjednika države Jiang
Zemina nadalje, kineski čelnici ne misle kao u Maovo vrijeme da su im
dolični sugovornici samo državnici i političari. Kao što je u vrijeme
početnih reformskih koraka raskošnim salonima kineskih čelnika
prodefilirala odabrana vojska svjetskih znanstvenika i akademskih
odličnika, sada defiliraju poslovni ljudi.
Jednako kao što se državni vrh trudi svojim kanalima djelovati na
polju gospodarske diplomacije, rado ističući kako je gospodarska
suradnja danas najvažniji element međudržavnih odnosa, tako rade i
vlasti na pokrajinskim i nižim razinama. Uz korištenje svih
uobičajenih raspoloživih načina ponude svojih mogućnosti (i biranja
tuđih), od svakovrsnih sastanaka i susreta, međunarodnih i
bilateralnih, redovito začinjenih čarolijama kineske gastronomije (po
potrebi i umjetnosti ili zabave u disco-klubu), do ponude preglednih
i informativnih tiskanih materijala.
Ljubazni susreti i medijska izvješća o brojkama stranih ulaganja i
ulagača dio su opće slike. Istina, narušene sjenkama sumnje glede
pitanja moguće promjene politike prema posebnim gospodarskim zonama,
što znači i politike poticajnih mjera za strane ulagače. Pitijski
odgovori u smislu da bi nove mjere mogle, izjednačavanjem uvjeta za
strane i domaće proizvođače, omogućiti stvaranje pravih konkurentskih
odnosa, stranim ulagačima ne kazuju mnogo. Ali uvjetuju da se i u
susretima na najvišoj razini traži usmeno jamstvo da će se nove mjere
ticati novih ulaganja, dok će za stara važiti pravila igre iz prošlih
godina. A potiču i inozemne zahtjeve da gospodarska politika,
uključivo s relevantnijim pravnim propisima bude transparentnija,
manje dvoznačna i potpuno razumljiva i prihvatljiva tzv. srednjim i
manjim ulagačima.
S druge strane, ima stranih savjetodavnih tvrtki koje već tvrde da, u
borbi velikih, na kineskom tržištu ostaje sve manje mjesta za male
ulagače. Njihove procjene prenosi i službena agencija Xinhua, nudeći -
pro domo sua - zaključak da tko želi ulagati, treba i požuriti.
Pritom, slijedi upozorenje, više ne vrijedi pravilo po kojem se u Kini
može prodati svaki proizvod samo zato jer nosi inozemni zaštitni znak.
Kupci su postali probirljiviji što se tiče kakvoće, a oni slabije
kupovne moći ionako mogu za malo novca nabaviti proizvode koji su
surogat stranih. Uostalom, kažu, ne treba se zanositi predodžbom da je
broj stanovnika Kine isto što i broj potencijalnih kupaca, jer više od
sedamdeset posto stanovništva Kine čine seljaci i radnici s malim
primanjima, koji nerado izdvajaju za ono što smatraju nepotrebnim
luksuzom. Jednako tako, ne treba se zanositi ni uvjerenjem o jeftinoj
radnoj snazi: podaci o plaćama zaposlenih u stranim poduzećima
pokazuju da su one rasle i do tridesetpet posto godišnje.
Upozoravajući i na potrebu izbora pravoga partnera za zajedničko
ulaganje, savjetodavci zapravo žele reći da o vezama kineskog partnera
ovisi hoće li tvrtka u svom radu nailaziti na više ili manje
administrativnih prepreka, što nije nevažno zna li se moć domaće
birokracije. A krene li posao loše pa poduzeće ne ostvari profit ni
nakon četiri godine, uputno je razmisliti o povlačenju.
(Hina) mer br
211138 MET nov 95