HASTA LA VISTA, MENDOZA !

MADRID, 20. studenoga (Hina/Reuter) - Zasigurno bi mnogi navijači nekog kluba bili zadovoljni s osvojenih šest državnih prvenstava, dva Kupa i dva naslova pobjednika Kupa UEFA u deset godina. Mnogi, ali ne i strogi navijači Reala iz Madrida, iz kojeg, nakon deset godina vladavine odlazi njegov predsjednik, Ramon Mendoza. Mendoza već dugo trpi kritike sa svih strana, ne samo zbog lošeg starta u prvenstvu Španjolske, već i zbog dugogodišnjeg izbivanja Reala u utrci za prvaka Evrope, što je opsesija gotovo svih pristalica kraljevskog kluba. Jer, osvajanje naslova najboljeg u svom dvorištu, madridskim navijačima nije dovoljno. Ovakvu "razmaženost" ponajviše treba zahvaliti prijašnjim naslovima prvaka Evrope (prvih pet (!) osvojio je Real, a zatim još jedan, 1966 godine), a pauza koja se odužila od prošlog naslova, prevelika je. Real je bio blizu uspjeha 1981., ali tada mu se u pariškom finalu ispriječio engleski Liverpool. Dolazak Mendoze 1985. godine mnogi su smatrali novom, pobjedničkom erom na stadionu Santiago Bernabeu. Da bi put do vrha bio lakši, doveden je meksički "akrobat" Hugo Sanchez, koji je ne samo pojačao Real, već i oslabio konkurentski Atletico Madrid iz kojeg je došao. Sanchez se u napadu priključio Realovom djetetu Miguelu Butraeghenu, a njih dvojicu loptama su "filali" vrsni znalci "Michel" Gonzalez, Rafael Gordillo i Argentinac Jorge Valdano. No, ni to nije bilo dovoljno... Mendoza je za svog mandata doveo 38 igrača i promijenio osam trenera. Jedna od najskupljih investicija koja se nije isplatila (danas se pokazuje ne njenom krivicom) bio je naš Robert Prosinečki, za kojeg je tada plaćeno više od 5 milijuna dolara. Robi je otišao iz Madrida ispraćen ne baš velikim pljeskom, ali je ubrzo igrama za reprezentaciju Hrvatske i briljantim partijama u sadašnjem klubu Barceloni, pokazao da je problem ipak bio u nečem drugom. Istu sudbinu sada proživljava i Kolumbijac Freddy Rincon, za kojeg je plaćena ista svota kao i za Prosinečkog, s tim da je prije četiri godine taj novac vrijedio više. Krajem osmadesetih, ni donekle uigrana momačad, ni vrsni pojedinci u njenim redovima, nisu bili dovoljni za novu izgradnju staze slave. Na njoj se ovaj put umjesto Liverpoola, ispriječio AC Milan, koji je u svom tadašnjem haranju evropom, predvođen sadašnjim izbornikom Italije Arrigom Sacchiem, kao rijetko do tada ponizio Madrižane s nezaboravnih 5:0 na San Siru, u uzvratu polufinala Kupa prvaka 1989. godine. Taj poraz toliko je odjeknuo u Španjolskoj, da su navijači najvećeg suparnika, Barcelone, dugo vremena na utakmicima nosili dresove i šalove AC Milana. U sezoni 1991-92, tadašnji (hvaljeni) trener, Radomir Antić, ostvario je na početku prvenstva Španolske, sedam bodova prednosti. No, to ipak nije bilo dostatno Mendozi koji je "imao osjećaj da igra Reala nije dovoljno dobra za osvajanje prvenstva Evrope". Antić je najuren (što nije naišlo na odobravanje),a doveden je, zapravo vraćen, nizozemac Leo Beenhaker. Ova odluka pokazala se na kraju kao velika pogreška. Iako se prednost istopila, Real je u posljednjem susretu prvenstva mogao osvojiti naslov ukoliko pobijedi Tenerife. Mnogi se i izvan Španjolske sjećaju tog susreta. Real je vodio s 2:0, uz dosta sigurnu igru, a onda dolazi do neshvatljivog pada i Tenerife pobjeđuje s 3:2. Treći, kobni pogodak za kraljevski klub, postignut lobom sa gotovo 40 metara, nebrojeno se puta tih dana vrtio na mnogim TV-postajama. U skoro identičnoj situaciji, za vrijeme Benita Flora, Real se našao i slijedeće sezone i po drugi puta za redom naslov osvaja zahuktala Barcelona, vođena (tada) slijepo obožavanim Johanom Cruyffom. Uz sve nevolje, Barca je dodala sol na madridsku ranu, osvajanjem naslova prvaka Evrope te godine. Upravo je Cruyff otkrio nedavno i novu pozadinu Mendozinih nevolja, koja je zapravo već postala i "javna tajna", a to su novčani problemi Reala, koji već dogo pune naslovne stranice španjolskih (ne samo sportskih) listova. "Ekonomski gledano, neuspjesi ili neigranje u Ligi prvaka, danas su bitan faktor u radu velikog kluba. Možete osvojiti prvenstvo, Kup i Kup UEFA u jednoj sezoni, ali ako posrnete ili vam ne ide u trci za najviši tron, stvari se mijenjaju," rekao je Crruyf dodavši, " veliki klub mora imati ne velike, već najveće rezultate". Predsjednik pak, Barcelone, Jose Luis Nunez, čiji verbalni dvoboji s Mendozom odavna imaju rezervirano mjesto u španjolskim sportskim glasilima, smatra da je njegov kolega po oružju previše ekstravagantan u svom poslu i ponašanju. " Oni u Madridu jedu kavijar i vozikaju se u skupo plaćenim luksuznim automobilima, dok mi jedemo haringe i truckamo se u taxi vozilima. No, efekat se pokazuje i mi ostvarujemo dobit, " rekao je Nunez. Real je u dugovima koji sežu do svote od 110 milijuna dolara, a većina je potrošena na proširenje stadiona. Mendoza je za predsjednika kluba na prošlim izborima izabran po treći puta zaredom, ali s vrlo malom većinom nad oponentom Florentinom Perezom, od samo 698 glasova (15,203-14,505). No, njegova vlast na staklenim nogama ipak nije dugo trajala, zahvaljujući i ovogodišnjem lošem startu u prvenstvu, gdje Real za devet bodova zaostaje za vodećim. U nedavno objavljenoj anketi, čak 82% vlasnika godišnjih ulaznica za Santiago Bernabeu, izrazilo je žarku želju za Mendozinim odlaskom. Kako bi preduhitrio neslavni svršetak, relativno neslavne karijere, Mendoza je sam objavio svoju ostavku. " Odlazim zbog privatnih razloga, što je najbolje za klub u ovom trenutku... nisam najuren, ako vas to zanima," rekao je Mendoza novinarima. Njegovo mjesto preuzeo je njegov prijatelj i podpredsjednik kluba, Lorenzo Sanz. Iako je bilo vidljivo da Mendozi nije svejedno što napušta urede svog kluba ( Mendoza je sa svojih 68 godina života, 55 godina za redom bio vlasnik godišnje ulaznice) njegove oproštajne riječi nasmijale su prisutne. "Od sada ću ja malo sjediti na tribinama i vikati na suca i naravno, na predsjednika kluba". (Hina) zr zr 202140 MET nov 95