TEKST OPTUŽNICE PROTIV MRKŠIĆA, RADIĆA I ŠLJIVANČANINA

ZAGREB, 9. studenoga (Hina) - Tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Richard Goldstone sukladno svojim ovlastima podigao je optužnicu protiv Mile Mrkšića, Miroslava Radića i Veselina Šljivančanina. "Ova optužnica tereti osobe odgovorne za masovno ubojstvo oko 260 zarobljenih muškaraca ne-Srba, na Ovčari, kod Vukovara u Hrvatskoj, koji su 20. studenog 1991. bili odvedeni iz vukovarske bolnice", stoji u otpužnici u kojoj se nadalje navode podaci o gradu Vukovaru, kronologija intenziviranja oružane pobune u Republici Hrvatskoj nakon proglašenja neovisnosti te precizni podaci i dokazi počinjenih ratnih zločina pod zapovijedanjem Mrkšića, Radića i Šljivančanina. #L# "Ubrzo nakon proglašenja nezavisnosti 25. lipnja 1991., Srbi koji su živjeli u Hrvatskoj intenzivirali su oružanu pobunu koju su započeli nekoliko mjeseci prije, a koju su hrvatske vlasti pokušale suzbiti. Savezna vojska, Jugoslavenska narodna armija (JNA), intervenirala je pruživši podršku srpskim pobunjenicima", kaže se u optužnici i nastavlja: "Krajem kolovoza 1991., nakon što je napala neka od okolnih sela, nastanjena uglavnom nesrpskim pučanstvom, JNA je opkolila grad Vukovar i započela njegovu opsadu. Uporedo s opsadom JNA je otpočela i kontinuirani topnički napad na grad, u kojem je poginulo na stotine osoba i uništena većina zgrada u gradu. JNA i srpske paravojne snage također su pokrenule napade pješaštvom i oklopnim snagama koji su na kraju doveli do pada Vukovara 18. studenoga 1991. JNA i srpske paravojne snage zatim su zauzele ono što je preostalo od grada.". "Glavnu odgovornost za napad i zauzimanje Vukovara koje je iza toga uslijedilo imala je Gardijska brigada iz Beograda kojom je zapovijedao pukovnik Mile Mrkšić. Pukovniku Mrkšiću bio je podređen major Veselin Šljivančanin, koji je imao izravno operativno zapovjedništvo nad snagama JNA na samom području grada. Major Šljivančanin je bio časnik zadužen za sigurnost u Gardijskoj brigadi, a također je zapovijedao bataljunom vojne policije u sastavu te brigade. Drugi dio brigade koji je imao aktivnu ulogu u opsadi i zauzimanju grada bila je specijalna jedinica pješaštva pod zapovjedništvom kapetana Miroslava Radića, bliskog suradnika majora Šljivančanina", navodi se u otpužnici protiv navedene trojice. Nadalje se navodi da je "posljednjih dana opsade, nekoliko stotina ljudi potražilo zaklon u vukovarskoj bolnici blizu središta grada, vjerujući da će bolnica biti evakuirana u nazočnosti neutralnih međunarodnih promatrača". "Evakuacija je bila dogovorena u Zagrebu u pregovorima između JNA i hrvatske vlade 18. studenoga 1991. Osim bolesnih i ranjenih, u krugu bolnice okupili su se civili, članovi obitelji bolničkog osoblja, te vojnici koji su branili grad, od kojih su se neki izdavali za pacijente ili bolničko osoblje." Prema navodima otpužnice "poslijepodne 19. studenoga 1991., jedinice JNA ušle su u vukovarsku bolnicu i preuzele nadzor nad njom. Oni koji su se zatekli u bolnici nisu pružili nikakav otpor. Rano slijedećeg jutra major Šljivančanin naložio je sestrama i liječnicima da se okupe na sastanak. Dok je medicinsko osoblje bilo na sastanku, JNA i pripadnici srpskih paravojnih snaga žurno su odveli oko 400 muškaraca iz bolnice. Među onima koji su tako odvedeni, bilo je ranjenih pacijenata, bolničkog osoblja, vojnika koji su branili grad, hrvatskih političkih aktivista i drugih civila. Do završetka sastanka medicinskog osoblja s majorom Šljivančaninom vojnici su odveli gotovo sve muškarce koji su bili u bolnici." "Vojnici su ukrcali oko 300 tih muškaraca u autobuse i tu ih držali pod stražom JNA. Kasnije tog jutra autobusi su napustili krug bolnice i krenuli kroz središte Vukovara prema vojarni JNA u južnom dijelu grada. U vojarni su ljudi zadržani u autobusima otprilike dva sata. Za to vrijeme, po zapovijedi majora Šljivančanina, petnaestorica od tih muškaraca izvedena su iz autobusa, zato što su, izgleda, pripadali bolničkom osoblju ili bili u rodbinskoj vezi s članovima bolničkog osoblja. Preostali su muškarci zatim odvezeni u jednu zgradu na farmi Ovčara, oko četiri kilometra jugoistočno od Vukovara. Ondje su JNA i pripadnici srpskih paravojnih snaga izveli ljude iz autobusa i prisilili ih da protrče između dva reda vojnika koji su ih tukli dok su prolazil. Vojnici su ih zatim nastavili tući nekoliko sati unutar te gospodarske zgrade. Najmanje dvojica su umrla od posljedica premlaćivanja. Oko sedmorica su puštena nakon što su ondje nazočni Srbi intervenirali u njihovu korist. Ti su ljudi odvezeni natrag u Vukovar." U optužnici se navodi da su "preostali ljudi zadržani u toj zgradi na Ovčari. Srpske su vlasti zabilježile identifikacijske podatke za svaku pojedinu osobu, a zatim ljude razdijelili u grupe po deset do dvadeset osoba. Vojnici su jednu po jednu grupu ljudi krcali u kamion koji je zatim s jednom grupom ljudi napuštao gospodarsku zgradu i ubrzo se vraćao prazan." Nadalje se navodi da je kamion iz zgrade na Ovčari odlazio u smjeru juga, cestom za Grabovo, a oko 1100 metara jugoistočno od zgrade skretao lijevo i nastavljao u smjeru sjeveroistoka poljskim putem koji je vodio između obrađenog polja s lijeve strane i šumovitog klanca s desne. "Na početku klanca, otprilike 900 metara od ceste Ovčara-Grabovo, vojnici su izvodili ljude iz kamiona." Na tom su mjestu, kako se navodi u optužnici, bile snage JNA i srpske paravojske, pod zapovjedništvom i nadzorom pukovnika Mile Mrkšića, kapetana Miroslava Radića i majora Veselina Šljivančanina. "U večernjim satima 20. studenoga 1991., ti su vojnici, pucajući u smjeru juga, ustrijelili i ubili oko 260 ljudi. Nakon ubojstava, tijela žrtava zakopana su buldožerom u masovnu grobnicu na istoj lokaciji." "Od 300 ljudi koji su ujutro 20. studenoga 1991. odvedeni iz vukovarske bolnice, 261 se vode kao nestali (optužnica sadrži i njihova imena). Svi su oni bili živi po završetku neprijateljstava u Vukovaru i svi su pod stražom JNA odvedeni najprije u vojarnu JNA, a potom na farmu na Ovčari. Otada nisu viđeni živi", stoji u optužnici. U drugom dijelu optužnice navedeni su podaci o optuženima. "Mile Mrkšić, rođen 20. srpnja 1947. u okolici Vrginmosta, Hrvatska, bio je pukovnik JNA i zapovjednik Gardijske brigade koja je imala glavnu odgovornost za napad na Vukovar. Nakon opsade Vukovara unaprijeđen je u čin generala u Jugoslavenskoj armiji (JA) da bi kasnije postao zapovjednik vojske 'Republike Srpske Krajine'. Miroslav Radić, star otprilike 35 godina, bio je kapetan JNA. Zapovijedao je specijalnom jedinicom pješaštva koja je bila u sastavu Gardijske brigade iz Beograda. Veselin Šljivančanin, rođen 1953., u okolici Žabljaka, Crna Gora, bio je major JNA, zapovjednik bataljuna vojne policije i časnik zadužen za sigurnost u Gardijskoj brigadi. Bio je operativni zapovjednik snaga JNA u posljednjem razdoblju opsade Vukovara. Nakon toga je unaprijeđen u čin pukovnika i danas zapovijeda jednom brigadom JA u Podgorici, Crna Gora." Prema općim postavkama optužnice, ona se odnosi na djela koja su se dogodila tijekom mjeseca studenoga 1991. u općini Vukovar u Republici Hrvatskoj na području bivše Jugoslavije. "Za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica na području bivše Jugoslavije trajalo je stanje međunarodnog oružanog sukoba", stoji u optužnici i dodaje se da su u to vrijeme "sve osobe opisane u ovoj optužnici kao žrtve bile zaštićene Ženevskim konvencijama iz 1949." te da su se "svi optuženi u ovoj optužnici bili dužni pridržavati zakona i običaja koji se odnose na vođenje rata, uključujući Ženevske konvencije iz 1949." "Sva djela i propusti za koje se tereti kao za zločine protiv čovječnosti bili su dio raširenog, sustavnog ili masovnog napada na nesrpske stanovnike općine Vukovar. Svaki pojedini optuženi snosni osobnu odgovornost za zločine za koje se tereti u ovoj optužnici, sukladno članku 7(1) Statuta Suda. Osobna krivična odgovornost uključuje izvršenje, planiranje, poticanje, izdavanje zapovijedi ili pomaganje i sudjelovanje na kakav drugi način u planiranju, pripremi ili izvršenju zločina navedenih u člancima od 2 do 5 Statuta Suda. Svaki pojedini optuženi također je kazneno odgovoran kao zapovjednik za djela svojih potčinjenih prema članku 7(3) Statuta Suda. Krivična odgovornost zapovjednika jest odgovornost nadređenog časnika za djela koja su počinili njegovi potčinjeni ako je on znao ili imao razloga znati da će njemu potčinjena osoba počiniti takva djela ili da je to učinila, a nadređeni je propustio poduzeti nužne i odgovarajuće mjere kako bi takva djela spriječio ili kaznio njihove počinitelje." U završnom dijelu optužnice navedene su optužbe Mrkšića, Radića i Šljivančanina: "Oko 20. studenoga 1991., JNA i pripadnici srpskih paravojnih snaga, pod zapovjedništvom ili nadzorom Mile Mrkšića, Miroslava Radića i Veselina Šljivančanina, odveli su oko 260 ljudi iz vukovarske bolnice, te ih zatim prevezli u jednu gospodarsku zgradu na Ovčari gdje su ih nekoliko sati tukli. Nakon toga vojnici pod zapovjedništvom ili nadzorom Mile Mrkšića, Miroslava Radića i Veselina Šljivančanina te su ljude, u grupama od 10 do 20, prevezli na mjesto između Ovčare i Grabova gdje su u njih pucali i poubijali ih." Svojim djelima i propustima Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin, snose kaznenu odgovornost za, kako je navedeno: "Premlaćivanja: Točka 1: Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949., prema članku 2(c) Statuta Suda (namjerno nanošenje teške patnje); Točka 2: Kršenja ratnih zakona i običaja prema članku 3 Statuta Suda (okrutno postupanje); Točka 3: Zločine protiv čovječnosti prema članku 5(i) Statuta Suda (nečovječne radnje). Ubojstva: Točka 4: Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. prema članku 2(a) Statuta Suda (namjerno ubojstvo); Točka 5: Kršenja ratnih zakona i običaja prema članku 3 Statuta Suda (ubojstvo); Točka 6: Zločine protiv čovječnosti prema članku 5(a) Statuta Suda (ubojstvo)." Nakon podizanja optužnice bit će izdana potjernica za trojicom optuženih i upućena vlastima tzv. SRJ. Ukoliko ne odgovore na potjernicu postupak se predaje Vijeću sigurnosti UN-a radi poduzimanja sankcija. Ovo je prva optužnica koju je Međunardoni krivični sud za bivšu Jugoslaviju podigao za ratne zločine počinjene u Republici Hrvatskoj. (Hina) msj dd 091532 MET nov 95