SARAJEVO, 4. studenog (Hina) - Privremeni mir - koji je u Sarajevo stigao nakon zračne kampanje NATO-saveza u rujnu, kada je prvi put ozbiljno uzdrman srpski vojni stroj u BiH - znatno je promijenio život običnih ljudi, piše Hinin
dopisnik u Sarajevu. Strah od smrti i bitka za golo preživljavanje na trenutak su zaboravljeni, a neke mirnodopske brige ponovno su izbile u prvi plan. One, međutim, nisu ništa manje ozbiljne jer se izmučeni Sarajlije sučeljavaju s neizvjesnošću koja nije vezana samo uz rat. Od jednog, zapravo europskog grada, u kojem je 1990. bruto nacionalni dohodak iznosio 2000 američkih dolara po stanovniku, Sarajevo se tijekom četvorogodišnjeg rata pretvorilo u ruševinu u kojoj je prestao funkcionirati ranije poznati gospodarski sustav.
SARAJEVO, 4. studenog (Hina) - Privremeni mir - koji je u Sarajevo
stigao nakon zračne kampanje NATO-saveza u rujnu, kada je prvi put
ozbiljno uzdrman srpski vojni stroj u BiH - znatno je promijenio život
običnih ljudi, piše Hinin dopisnik u Sarajevu. Strah od smrti i bitka
za golo preživljavanje na trenutak su zaboravljeni, a neke mirnodopske
brige ponovno su izbile u prvi plan. One, međutim, nisu ništa manje
ozbiljne jer se izmučeni Sarajlije sučeljavaju s neizvjesnošću koja
nije vezana samo uz rat. Od jednog, zapravo europskog grada, u kojem
je 1990. bruto nacionalni dohodak iznosio 2000 američkih dolara po
stanovniku, Sarajevo se tijekom četvorogodišnjeg rata pretvorilo u
ruševinu u kojoj je prestao funkcionirati ranije poznati gospodarski
sustav. #L#
U Sarajevu danas funkcioniraju samo neznatni proizvodni kapaciteti i
to uglavnom oni koji su opstali radeći za vojne potrebe. Grad zapravo
živi u uvjetima posvemašnjeg siromaštva koji se mogu usporediti samo s
najslabije razvijenim afričkim zemljama. Prema podacima kojima
raspolaže gradska vlada, prosječna plaća za listopad u Sarajevu je
iznosila 4600 bosanskohercegovačkih dinara. Po službenom tečaju, od
kojega se na crnoj burzi neznatno odstupa, 100 dinara vrijedi jednu
njemačku marku. No oni koji dobiju taj iznos ubrajaju se u kategoriju
sretnika jer samo polovica onih koji su zaposleni dobijaju plaće.
Primjerice, zaposleni Radioteleviziji Bosne i Hercegovine plaće nisu
dobili još od početka godine.
Što dakle znači primiti mjesečno 46 njemačkih maraka? Na posljednjoj
sjednici Gradske skupštine dopredsjednik sarajevskoga Izvršnog odbora
Zlatko Bakranin istaknuo je da je nakon otvorenja plavih putova
Sarajevo zapravo postalo najjeftiniji u BiH, barem kada su u pitanju
prehrambeni proizvodi. Potrošačka košara za prosječnu obitelj, koja
sadrži uglavnom osnovne proizvode nužne za jednomjesečnu prehranu,
stajala je "samo" 397 maraka u rujnu, dok je u lipnju za istu takvu
košaru trebalo izdvojiti 620 maraka.
Za više od 80 posto stanovnika, od 280 tisuća, koliko danas živi u
slobodnim dijelovima Sarajeva, riječ je o astronomskim iznosima kojima
epitet "najjeftinijeg grada" zapravo ništa ne znači. Najveći dio radno
sposobnoga pučanstva angažiran je u Armiji BiH i unatoč brojnim
pokušajima Vlade BiH dosad nije pronađen racionalan način plaćanja
vojnika. Vojničke se plaće uglavnom svode na povremenu podjelu
obiteljskih paketa s hranom, a dio koji bi se trebao isplatiti u novcu
najčešće beznadno kasni ili se odvaja za podmirenje stambenih i
komunalnih usluga.
Na osnovi odluke Predsjedništva BiH, očekuje se da bi uskoro samo na
području Sarajeva trebalo biti demobilizirano oko 9000 pripadnika
Armije BiH starijih od 45 godina koji bi se uključili u proizvodnju.
Što će oni i gdje proizvoditi nikome još nije potpuno jasno, ali nema
dvojbe da je i izdržavanje vojske od 200.000 ljudi postalo velikim
teretom državi u kojoj se slabo zarađuje.
Najteži socijalni status međutim imaju sarajevski umirovljenici
kojih. prema procjenama gradskih vlasti u Sarajevu ima oko 50 tisuća.
Posljednju mirovinu primili su ovih dana s naznakom "za travanj", a
prosječni iznos bio je 1100 dinara. Samo za kruh, koji se ionako
prodaje ispod svake ekonomske cijene, mjesečno valja izdvojiti 450
dinara, a o luksuzu kupnje mesa umirovljenici mogu samo sanjati.
Državna uprava za robne rezerve potrudila se nabaviti smrznuto meso
iz Njemačke koje se u Sarajevu može kupiti za 600 dinara po kilogramu,
ali to je već pola nečije mirovine. Umirovljenici se mogu odlučiti i
na kupnju paketa namirnica po subvencioniranim cijenama. Za kilogram
šećera, soli, gulaša, đuveča, graška i litru ulja potrebno je
izdvojiti 1045 dinara.
Uz sve to, valja reći da se u Sarajevu ne plaća plin, grijanje i
voda, a "Elektrodistribucija" zapravo vrlo rijetko isključuje
potrošače, čak i kada njihovi dugovi premašuju nekoliko stotina
maraka. Sarajlije iz svojih domova i dalje mogu obavljati samo gradske
telefonske razgovore. Pošta ne želi prikopčati pretplatnike na
međunarodnu centralu jer ne bi mogla naplatiti stvarne troškove.
U Sarajevu se sada zapravo živi kao krajem Drugoga svjetskog rata, u
bijedi koja ponižava i - u strahu. U opustošenoj zemlji zapravo je
pravo čudo organizirati bilo kakav gospodarski život, a državna su se
tijela neučinkovitosti gospodarskog sustava "othrvala" na
najprimamljiviji i najlakši način - tiskanjem novca.
(Hina) rm sp
041258 MET nov 95