ZAGREB, 3. studenoga (Hina) - "O tome koliko su velika očekivanja s kojima je Beograd ispratio srbijanskoga predsjednika na mirovnw pregovore u Dayton, najbolje svjedoče dvije činjenice koje su javnosti ponudili, odnosno od nje
sakrili, provladini mediji", piše Ivkica Bačić opisujući ozračje pred mirovni sastanak u Ohiu. Prva je prešućivanje saznanja "o nacističkom čišćenju Srebrenice od Muslimana, što su ga proljetos profesionalno izveli Srbi pod zapovjedništvom Ratka Mladića i Željka Ražnatovića, a uz svesrdnu pomoć prvog čovjeka jugovojske, Momčila Perišića". A druga je "podatak da će ekonomskih sankcija biti oslobođeni za trajanja pregovora u Daytonu".
ZAGREB, 3. studenoga (Hina) - "O tome koliko su velika očekivanja s
kojima je Beograd ispratio srbijanskoga predsjednika na mirovnw
pregovore u Dayton, najbolje svjedoče dvije činjenice koje su javnosti
ponudili, odnosno od nje sakrili, provladini mediji", piše Ivkica
Bačić opisujući ozračje pred mirovni sastanak u Ohiu. Prva je
prešućivanje saznanja "o nacističkom čišćenju Srebrenice od Muslimana,
što su ga proljetos profesionalno izveli Srbi pod zapovjedništvom
Ratka Mladića i Željka Ražnatovića, a uz svesrdnu pomoć prvog čovjeka
jugovojske, Momčila Perišića". A druga je "podatak da će ekonomskih
sankcija biti oslobođeni za trajanja pregovora u Daytonu". #L#
Opisujući kako je trajala cijela operacija uvjeravanja
Srbijanaca da će biti oslobođeni sankcija, novinarka uz ostalo izdvaja
izjavu premijera srpsko-crnogorske vlade Kontića, dva dana prije
odlaska Miloševića u Dayton, da će pregovori 'biti praćeni odlukom
Vijeća sigurnosti o ukidanju sankcija, kako bi SRJ kao ravnopravni
partner mogla dati puni doprinos postizanju mirovnog sporazuma'.
Komentirajući tu izjavu, novinarka piše: "Je li Holbrooke tako nešto
čvrsto obećao srbijanskome predsjedniku, ili su to već standardni
pokušaji domaće propagande da prije svakog važnijeg skupa javnosti
ubrizga dozu optimizma, i nije presudno. Ali, zanimljivo je da su se
Srbija i Crna Gora požurile angažirati cijele timove ekonomista koji
navodno već pregovaraju sa svijetom. (...) Cijela ta storija o
vraćanju Srbije na 'velika vrata' u međunarodnu zajednicu, i to
zaslugom samoga Miloševića, može se - ne treba biti 'naivan', pa
zapadnjačkoj politici interesa kontrirati srpskom politikom
ovjekovječenoj u Vukovaru, Sarajevu, Banjoj Luci, Srebrenici,... -
uskoro i obistiniti. Zasad je to, čak i u dobrom dijelu Srbije već
pročitan, domaći zadatak medija koji s istom gorljivošću danas
propagiraju Miloševićev 'mir koji nema alternativu', kao dojučer
Miloševićev rat na koji su 'Srbi prisiljeni, jer se radilo o našem
opstanku'".
Ocijenivši kako, "zasad nema niti jednog opipljivog dokaza da
velike zapadne sile Srbiju i njezinog tretiraju drukčije nego kao
'nedovoljno iskajanog agresora'" (što - kako navodi novinarka -
priznaje i komentator tjednika NIN), Ivkica Bačić na kraju piše: "A na
što će, možda već sutra, Zapad biti spreman - na ukidanje sankcija
'ciglu po ciglu' ili na njihovo brisanje jednim potezom gumice - prije
svega će ovisiti o Miloševićevoj spremnosti da prizna Hrvatsku i BiH u
međunarodnim granicama, da prihvati međunarodnu arbitražu u rješavanju
pitanja Kosova, Vojvodine, Sandžaka. Ako je vjerovati 'crnim'
prognozama NIN-ova komentatora svesrpski pregovarač je to već
'prelomio' - kad je stjeran uz zid, Milošević uvijek popusti, a Zapad
to zna".
(Hina) dp mć
030104 MET nov 95