UOČI REFERENDUMA O NEOVISNOSTI QUEBECA

(Za Hinu Vesna Blažina) MONTERAL, 29. listopada (Hina) - Dan uoči referenduma o neovisnosti Quebeca, Kanađani žive u strahu i u nadi. #L# Emocije su dosegnule vrhunac i kod onih koji su "za" i kod onih koji su "protiv" neovisnosti. U petak je u Montrealu održan masovni skup na kojem su sudjelovali deseci tisuća ljudi iz cijele Kanade. Noseći quebeške i kanadske zastave, oni su došli su svjedočiti o svojoj privrženosti Kanadi i, gotovo sa suzama u očima, poručivali Quebečanima "Ostanite s nama". Lucien Bouchard, karizmatični čelnik suverenističkoga Bloc Quebecoisa i čelnik oporbe u saveznom Parlamentu, koji je u zadnja dva tjedna svojim govorima uspio preokrenuti kampanju u korist suverenista, na to je odgovorio: "Gdje je bila Vaša ljubav kad je 1982. donesen ustav bez nas? Gdje je bila Vaša ljubav kad je prema sporazumu Meech 1990. Kanada trebala priznati Quebecu status distinktivnog društva glede jezika i kulture? Lijepo smo Vas molili da nas priznate kao narod, ali odgovor je uvijek bio ne", kazao je Bouchard. Anglofonska Kanada shvatila je zapravo samo u posljednjih tjedan dana da bi ovaj put, za razliku od 1980., kada je 40 posto birača u Quebecu glasovalo za "suverenost i savez (s Kanadom)", suverenisti mogli dobiti većinu glasova. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da su namjere birača prilično izjednačene, s otprilike 43 posto "za" i "protiv" neovisnosti, uz oko 14 posto neodlučnih o kojima će ovisiti rezultat. Zahvaćeni panikom, kanadski političari sada spominju toleranciju, velikodušnost, slobodu i otvorenost kao glavne karakteristike Kanade zbog kojih su ljudi iz cijelog svijeta došli živjeti tamo. Predsjednik kanadske vlade Jean Chretien, inače Quebečanin, stalno ističe da je Kanada po mjerilima Ujedinjenih naroda zemlja s najvećim standardom na svijetu. Kako se takva zemlja našla na rubu ponora? Radi se o neriješenom nacionalnom pitanju frankofona u Quebecu (82 posto stanovništva), koji se u zadnjih 25 godina sve više smatraju nacijom i koji potvrdu te činjenice traže u kanadskom ustavu. Zbog protivljenja ostalih provincija, koje ne žele da Quebec ima više ovlasti u odnosu na saveznu vladu od njih, ta očita činjenica nikad nije mogla biti formalno priznata. U novije vrijeme tome su se usprotivili i authtoni narodi, Indijanci i Inuit. Zato je 1982. promijenjen ustav bez propisa Quebeca. Tom je prigodom savezna vlada donijela Deklaraciju o pravima i slobodama čovjeka u kojoj su individualna prava prevladala nad skupnima, za koja se Quebec uvijek zauzimao u zaštiti svojega jezika i kulture. To se nastojalo ispraviti sporazumom Meech 1990. te zatim sporazumom u Charlottetownu 1992. od kojih nijedan nije izglasan. Godine 1993. Quebečani su prvi put u povijesti u savezni Parlament u Ottawi poslali većinu (54) suverenističkih zastupnika Bloc Quebecoisa koji je nastao odcjepljenjem razočaranih federalista od Konzervativne stranke. Prije godinu dana na izborima za prvincijalnu vladu pobijedio je suverenistički Parti Quebecois, čiji je čelnik Jacques Parizeau obećao novi referendum o neovisnosti. On je postao voditelj kampanje za neovisnost, a pridružili su mu se Lucien Bouchard, čelnik Bloc Quebecoisa i mladi Mario Dumont, čelnik Action democratique. Te su tri stranke stvorile koaliciju za referendum, a čelnik Liberalne stranke Quebeca Daniel Johnson vodi snage koje se zauzimaju da Quebec ostane u Kanadi. U Quebecu, kronično podijeljenom između dviju osnovnih ustavnih opcija - federalističke i suverenističke, još se glasuje prema lingvističkom i etničkom opredjeljenju. Za suverenost glasuje otprilike pola frankofonskog stanovništva, a anglofoni su protiv. Na referendumu 1980. frankofonski glasovi bili su podijeljeni točno na pola. Čak ako na referendumu ove godine suverenisti ne pobijede, a frankofonski glasovi prijeđu 50 posto, savezna će vlada o tome svakako morati voditi računa. (Hina) pp rb 291331 MET oct 95