ZAGREB, 26. listopada (Hina) - "Nekoliko opomena, ili čak prijetnji, izrečenih iz Moskve u posljednje vrijeme, mogu izazvati novu zbunjenost, pa i zabrinutost: jesu li Rusija - i njezin sadašnji vladar - spremni na zaoštravanje odnosa
sa Zapadom? Ne dođu li Rusi u Bosnu, s pravom da dobiju svoju 'zonu odgovornosti', da ondje imaju svoje vojnike i da njima sami zapovijedaju, u pitanje može doći mirovni proces, 'koji je, čini se, ušao u završnu fazu'", upozorava u uvodu svoje redovite kolumne 'Na rubu Europe' Mirko Galić.
ZAGREB, 26. listopada (Hina) - "Nekoliko opomena, ili čak prijetnji,
izrečenih iz Moskve u posljednje vrijeme, mogu izazvati novu
zbunjenost, pa i zabrinutost: jesu li Rusija - i njezin sadašnji
vladar - spremni na zaoštravanje odnosa sa Zapadom? Ne dođu li Rusi u
Bosnu, s pravom da dobiju svoju 'zonu odgovornosti', da ondje imaju
svoje vojnike i da njima sami zapovijedaju, u pitanje može doći
mirovni proces, 'koji je, čini se, ušao u završnu fazu'", upozorava u
uvodu svoje redovite kolumne 'Na rubu Europe' Mirko Galić. #L#
Analizirajući položaj BiH u tim međunarodnim prepucavanjima,
Galić ocjenjuje kako je Bosna ovdje "ipak samo trenutačni poligon na
kojem se održavaju strateške vježbe iz geopolitike", a potom piše:
"Ali, do konačnog potpisa na sporazumu, još će biti diplomatske borbe,
barem za poene: ako Bill Clinton kupi vrhnje, Boris Jeljcin želi i
svoj dio slasti, pa traži 'rusku zonu' u Bosni (uz američku, francusku
i britansku); ako Jacques Chirac priprema 'veliku misu' za svečani
mir, i ruski Predsjednik želi 'svoju konferenciju', o odnosima na
Balkanu nakon zaključenja mira".
Procjenjujući kolike su šanse da ipak dođe do ponovne
vojno-političke podjele na Istok i Zapad, odnosno koliko je "Jeljcin
stvarno spreman - kao što najavljuje riječima - prijeći taj kritični
korak i ući u fazu konfrontacije", Galić piše: "Što može Rusija,
zaoštri li odnose s razvijenim Zapadom, što bi automatski značilo
njezinu izolaciju, prekid tehnološke i financijske pomoći! Na taj
korak, avanturisti s lijeva i desna mogu biti spremni; može li i
Jeljcin ulaziti u taj rizik zato da bi spriječio avanturiste da ga ne
naslijede u Kremlju? Bi li i sam preuzeo njihovu ulogu?" Smatra kako
oko Bosne "ne bi trebalo očekivati veliki sukob", jer "ni Zapad neće
tražiti sve, niti će Rusija tražiti nemoguće, pa će se vjerojatno
"naći mjera kod svih, jer su prilike zrele za sporazum". Pravi test
odnosa Moskve i Zapada Galić vidi u određivanju granica NATO-a,
odnosno u tome "hoće li SAD forsirati da se Atlantski savez širi još
za Jeljcina, bez obzira na njegove prosvjede i otpore.
U tom slučaju Sjedinjene Države ne računaju sa sadašnjim
ruskim vladarom, i žele svoje strateške planove provesti prije
promjene u Kremlju! Pokaže li, pak, Amerika (i njezini saveznici)
obzira prema ruskim rezervama, značilo bi da računa da pobjeda opasno
'crveno-smeđe' koalicije (komunista i nacionalista) nije fatalna",
objašnjava Galić i na kraju piše: "Što u svemu hoće, i može, sam
Jeljcin - nije do kraja jasno. Prijeti li zaoštravanjem samo zato da
izbije adute protivnicima? Ili i sam vjeruje da nema drugog puta, tj
da nema zajedničkog puta sa Zapadom? Ne treba čitati Dostojevskog ili
Solženjicina, da bi se znalo koliko je Rusija zagonetna zemlja, a
ruski duh nepredvidljiv ili misteriozan".
(Hina) dp mć
260704 MET oct 95