PARIZ, 20. listopada (Hina/Reuter) - Claude Monet se prije točno sto godina, 1895. godine, poduhvatio zadaće koja se u početku činila neizvedivom - da naslika zrak, snijeg i led norveške zime.
PARIZ, 20. listopada (Hina/Reuter) - Claude Monet se prije točno sto
godina, 1895. godine, poduhvatio zadaće koja se u početku činila
neizvedivom - da naslika zrak, snijeg i led norveške zime. #L#
Nakon iscrpljujućeg trodnevnog putovanja vlakom i brodom koje ga je
odvelo toliko daleko od Francuske koliko još nikada nije bio, veliki
impresionistički majstor je izjavio: "Želim postići nemoguće...želim
naslikati zrak koji obavija mostove, kuće i brodice, jer je njegovu
ljepotu upravo nemoguće naslikati. Ne mogu se zadovoljiti onim što je
moguće naslikati!"
Od slika koje su tada nastale u Norveškoj, 12 je sada izloženo u
muzeju Rodina u Parizu. Do 3. prosinca posjetitelji će moći otkrivati
dosad malo poznate Monetove radove.
Djela uključuju krajolike sela Sandvikena, nedaleko od Osla, pejzaže
surovog brda Kolsaas, niz slika kućica u snijegu, te prekrasno platno
fjorda kod Osla.
Sve one koji su do sad vjerovali da je snijeg bijel iznenaditi će
bogatstvo boja kojima ga Monet prikazuje.
Umjetnik poznat po slikama vodenih ljiljana iz svoga normandijskog
vrta u Giverny bio je fasciniran ali i iznerviran naglim promjenama
boja nordijske zime bilo da ih uzrokuju snježne oluje, magla, ili
slaba svjetlost Sunca. Monetova pisma obiluju opisima omamljujućeg
norveškog snijega,kojeg bi bilo gotovo nemoguće naslikati.
Dvomjesečni boravak u Norveškoj iskoristio je slikajući osam do deset
platna dnevno a pri kraju se morao utrkivati s brzim topljenjem
snijega pod zrakama ožujskog sunca.
Iznenadne promjene vremena koje je iskusio odrazile su se na naslove
njegovih djela. Slike sa brda Kolsaas imaju naslove koji zvuče kao
vremenska prognoza : "Sumorno vrijeme", "Sumrak", "Ružičasti odsjaji",
"Snježna oluja", "Promjene sunčeve svjetlosti" i "Lijepo vrijeme".
Čini se da su se i umjetnikova raspoloženja mijenjala jednako
neočekivano kao i klimatski uvjeti. Jednom je prilikom tvrdio da mu to
putovanje neće puno pomoći, a odmah zatim da uživa neprekidno
otkrivati nešto novo.
U nekim je pismima pisao kako je depresivan i kako mu je hladno, a u
drugima je veselo prepričavao vožnju sanjkama kroz šume i smijao se
tome da mu je brada nakupila komadiće leda i smrznula se.
Slike iz Norveške imaju u sebi notu japanskog - Monet je izabrao selo
Sandviken baš zato što ga je most koji se u njemu nalazi podsjećao na
mostove sa japanskih slika koje je obožavao.
Nekoliko slika prikazuje selo i njegove lijepe kućice obojane
svijetlim bojama. Monet je iz nepoznatog razloga povezivao okrugli
izgled brda Kolsaas sa čunjastim izgledom japanskog vulkana Fuji.
Pariška izložba prva je u cijelosti posvećena Monetovim norveškim
radovima.
Slike je sam Monet prvi put izložio nakon povratka u Francusku u
travnju 1895. godine, ali zajedno s ranijim slikama fasade rouenske
katedrale pod različitim vrstama svjetlosti.
Niz prikaza rouenske katedrale tada je potpuno zasjenilo 'norveški'
ciklus. Sam Monet je ta svoja djela nazvao ružnima i nedovršenima.
Suradnja Norveške sa Francuskom u organiziranju ove izložbe izazvala
je val kritika u Norveškoj gdje je javnost glasno protiv francuske
odluke da nastavi nuklearne pokuse u južnom Pacifiku.
Još je jedna bizarna veza između umjetnosti i nuklearnog oružja
stvorena time što je u brdu Kolsaas izgrađen tajni stožer NATO-a u
vrijeme kad se nije isključivala mogućnost nuklearnog rata sa
Sovjetskim Savezom.
NATO je izgradio podzemno naselje na kraju 300 metara dugačkog
hodnika koji prodire do samog srca brda. Put do tamo priječi niz
ogromnih čeličnih vrata koja štite od nuklearnih, kemijskih i
bioloških napada.
(Hina) gt fp
200953 MET oct 95