ŽENEVA, 19. listopada (Hina/Reuter) - Stara je pitalica : koliko ljudi radi u europskom sjedištu UN-a u Ženevi? Odgovor: oko 25 posto.
ŽENEVA, 19. listopada (Hina/Reuter) - Stara je pitalica : koliko ljudi
radi u europskom sjedištu UN-a u Ženevi? Odgovor: oko 25 posto. #L#
Ako je vjerovati glavnom tajniku Butrosu Butros-Galiju pošalica nije
daleko od istine. On je još 1992. godine rekao da je šokantno vidjeti
toliko birokrata od kojih gotovo polovica zapravo ne radi ništa.
U Ženevi, gradu u kojem se godišnje održi oko 300 konferencija UN-a i
u kojem se nalaze neke od najvažnijih UN-ovih agencija, za ljudska
prava, izbjeglice i druge, njegov je komentar zabrinuo mnoge. No, dok
UN slavi 50. obljetnicu postojanja ženevskih 9.000 međunarodnih
činovnika dobro zna da prava opasnost ne dolazi od Galija nego iz
ureda rizničara organizacije.
U New Yorku ponavljaju da 70 zemalja članica UN do sada duguje ukupno
3,2 milijuna dolara u neplaćenim redovitim pristojbama i doprinosima
za operacije održavanja mira. SAD duguje 1,3 milijuna dolara a Kongres
prijeti da će u budućnosti još smanjiti priloge.
U Ženevi je to popraćeno komentarom da su došla tužna vremena i da će
propasti brojne agencije i specijalizirane institucije UN-a.
Trenutačno je najgore pogođena Svjetska zdravstvena organizacija
(WHO). Nekad hvaljena kao najbolja agencija, WHO je okaljala svoj
ugled nebrojenim skandalima a bila je optužena i za loše upravljanje
novcem nakon što je 1988. godine na njezino čelo došao japanski
farmakolog Hiroshi Nakajima. Nakajima je na dužnost glavnog direktora
WHO-a ponovo izabran i 1993.godine unatoč opiranju zapadnih zemalja.
Kad je Nakajima od zemalja članica zatražio devetpostotno povećanje
proračuna WHO-a za 1996-97. godinu (iznosio bi 900 milijuna dolara)
njegov je zahtjev odbijen.
Diplomati kažu da neki programi, koji se financiraju dobrovoljnim
prilozima, poput primjerice kampanje protiv tropskih bolesti, nemaju
nikakvih teškoća prikupiti novac. Istodobno, međutim, WHO ne može
pokriti troškove bitke protiv AIDS-a, jer donatori nisu zadovoljni
dosadašnjim rezultatima.
Još jednoj agenciji prijeti propast. To je Međunarodna organizacija
rada (ILO) utemeljena 1919. godine kako bi pomogla ujednačavanju
socijalnih i prava radnika. ILO se sve češće kritizira kao
neprikladan. Iako je konvencijama protiv zapošljavanja djece i ropskog
rada postigao puno, odgovorni ni sami ne znaju što sada zapravo radi
njihovih 1.800 namještenika.
Od kad je odgovornost preuzeo Belgijanac Michel Hansenne, ILO
doživljava pozitivne promjene. Osigurano je 579 milijuna dolara za rad
za 1996-97. godinu tako da u ILO-u sada jedino strahuje da Amerika
neće isplatiti puni iznos obećanog.
Agencija koja stalno dobiva najviše pohvala je Visoko povjereništvo
za izbjeglice koje vodi članica japanske Akademije Sadako Ogate.
Utemeljen kao agencija kojom upravlja jedan čovjek, a koja je trebala
rješavati probleme prognanika i izbjeglica poslijeratne Europe, UNHCR
danas ima 5.000 zaposlenih u 118 zemalja svijeta i zbrinjava 27
milijuna izbjeglica i prognanika.
Zahvaljujući svom dobrom ugledu UNHCR uglavnom nema problema u
prikupljanju potrebnog novca. Samo ove godine troškovi Povjereništva
bi trebali iznositi 1,3 milijarde dolara.
Iako to ženevskim UN-ovcima nije osobita utjeha, valja reći da nitko
od njih nema toliko problema kao Organizacija za obrazovanje, znanost
i kulturu (UNESCO), sa sjedištem u Parizu. Optužbe za loše
upravljanje, velike gubitke i pristrano djelovanje pod upravom
Senegalca Amadoua Mahtar M'Bowa dovele su do toga da su se 1984.
godine Velika Britanija i SAD povukle iz UNESCO-a i uskratile
organizaciji 30 posto proračuna.
M'Bowov nasljednik, Španjolac Federico Mayor ovog je mjeseca izjavio
da mu je predsjednik Bill Clinton u Washingtonu obećao da će se SAD
vratiti u UNESCO zbog zamjetnih pozitivnih promjena. Jedini je problem
što Washington iz svog 'stisnutog' proračuna ne može izdvojiti 65
milijuna dolara godišnje pristojbe potrebne za ponovno priključenje
UNESCO-u.
Bivši američki veleposlanik pri UN u Ženevi Morris Abram upozorava i
na problem što UN zapošljava ljude prema količinama novca koji daju
određene zemlje a ne prema sposobnostima.
"Galijev glavni problem nije u tome što samo polovica činovnika UN
radi. Bitnije je da ga svaki put kad pokuša nešto promijeniti i
smijeniti neke ljude napadnu pogođene zemlje članice", pojašnjava
Abram.
(Hina) gt fp
191455 MET oct 95