VEČERNJI LIST: GRANICE UTJECAJA

ZAGREB, 19. listopada (Hina) - "U mirovnom procesu, koji bi trebao završiti prije Božića, ne bude li neugodnih iznenađenja, odredit će se nekoliko tipova granica na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Najprije granice između država: one postoje, one su međunarodno priznate; trebalo bi ih se samo 'blagosloviti' na jednoj međunarodnoj 'misi', slijedom svečanih diplomatskih obećanja da se neće priznati njihovo nasilno mijenjanje i u skladu s međunarodnim pravom, koje odbacuje silu kao sredstvo širenja država. Potom granice između civilizacija: one su kroz dugu povijest uvijek prolazile tim područjem, dijeleći ga na Istok i Zapad, katoličanstvo i pravoslavlje, kršćanstvo i islam; te su granice u ovome ratu, u srpskoj agresiji, pomaknute onako kako se provodila politika 'etničkog čišćenja', napose u graničnom području (istočna Bosna). I, naposlijetku, granice utjecaja: one su se povijesno mijenjale onako kako su se miješali različiti interesi u toj zoni, na koju su veliki u svakoj fazi bacili oko, nerijetko i silu", piše Mirko Galić u uvodu redovite kolumne 'Na rubu Europe'. Opisujući potom kako izgleda situacija u ovom trenutku, Galić na kraju piše: "Došlo je vrijeme da se uspostave državne granice. Misle li u Beogradu da mogu spriječiti povratak Vukovara u sastav Hrvatske? Teško, jer znaju (ili moraju znati) koja bi bila cijena. I što bi, u tom slučaju, bilo s 'globalnim mirom'? Kad je u škripcu, Milošević je pragmatik koji se ravna prema prilikama; što može učiniti kad mu je zemlja iscrpljena ratom i ugušena embargom, a narod oslabljen bijegom pameti i pritisnut izbjeglicama (koji su naivno vjerovali da će svi Srbi živjeti u jednoj državi)? Ako misle spriječiti Hrvatsku da uživa svoje, srbijanski predsjednik preuzima iznova tešku odgovornost za posljedice takve politike. Možda bi on i odgađao sporazum o hrvatskim istočnim granicama; malo je vjerojatno da bi ga u tome podupirali njegovi sadašnji međunarodni 'prosci' (najmanje oni koji vode čitavu stvar); prije bi se reklo da nekadašnji 'jaki čovjek Srbije' osjeća (ili zna) da su na stolu i buduće granice utjecaja, i nije neosjetljiv na to gdje će se naći Srbija, svemu usprkos. U stanju u koje ju je doveo njen vođa sa svojom (velikosrpskom) politikom, Srbija ne može mnogo računati na Rusiju; što sirotinja može očekivati od sirotinje! U ratu, iz Moskve su i mogle doći kakve rakete; u miru, što Rusija može učiniti za Srbiju? Sa Zapadom je drugo: ima čime pomoći, ali zapadna pomoć nije nikad besplatna. Sigurno to dobro zna i nekadašnji bankar, pa licitira ne bi li dobio što više za 'mirovne usluge' kod zaustavljanja rata kojem je sam kumovao! Ni Zapadu, zacijelo, nije svejdno dokle će ići njegove granice (utjecaja). Pa čak i kad je riječ o zemlji koja je s 'pravoslavnim bratstvom' i zapadnom pasivnošću stvorila najveću krizu na našem kontinentu u posljednjih pola stoljeća". (Hina) dp mć 190754 MET oct 95