ZAGREB, 18. listopada (Hina) - Mario Galić procjenjuje u 'Vojnoj analizi' lista "što su sukobljene strane dobile ili izgubile u ratu u BiH".
ZAGREB, 18. listopada (Hina) - Mario Galić procjenjuje u 'Vojnoj
analizi' lista "što su sukobljene strane dobile ili izgubile u ratu u
BiH". #L#
Raščlanjujući sadašnju situaciju ocjenjuje kako Hrvati mogu
biti zadovoljni "samim područjem koje nadziru jer je ono kompaktno i
oslanja se na njihovu matičnu državu". Kao nedostatak navodi to što
"ne nadziru u cijelosti niti jedno od većih industrijskih središta
Bosne i Hercegovine", ali postavlja i pitanje prave vrijednosti tih
centara. Kod Srba je to Banja Luka "koja sama za sebe ne znači
previše", a kod Bošnjaka Tuzla i Zenica, koje naziva socijalističkim
dinosaurima koji "vjerojatno nemaju nikakvih izgleda da prežive u
uvjetima slobodnoga tržišta". Raščlanjujući potom stanje vezano uz
kontrolu pogona za proizvodnu struje te prometnica kao i izlaza na
more, piše kako većinu elektrana drže Bošnjaci, odnosno da bosanskim
Srbima nisu dostatne elektrane na Drini koje sada drže. Navodi kako
oni nisu u boljoj poziciji ni prometno jer nemaju direktnu željezničku
povezanost sa Srbijom, a jedini cestovni koridor samo je desetak
kilometara od položaja Armije BiH i HVO-a. "Tih problema nema
Federacija, koja sada sigurno nadzire sve važnije ceste bitne za
opstanak", navodi dalje Galić.
Kao najveći uspjeh bosanskih Srba ocjenjuje osvajanje bosanske
Posavine, ali smatra kako je to nedostatno za preživljavanje, odnosno
kako je ono moguće "samo pod uvjetom da se u potpunosti stopi sa
Srbijom, i to u svakom pogledu". Dalje Galić piše: "Drugo je pitanje
što će Srbija s milijun i tristo tisuća bosanskih Srba, te njihovom
paradržavom čije će održavanje u životu gutati golema sredstva. S
druge strane, Milošević će učiniti sve da tih milijun i tristo tisuća
Srba ostane u BiH, jer bi njihov egzodus u Srbiji tamo sigurno zapalio
iskru velikoga građanskog rata. U nešto boljoj situaciji nalazi se
Federacija, koja vjerojatno može računati i na obilnu financijsku
pomoć Zapada u godinama obnove, koja bi trebala donijeti novu
industrijalizaciju i bolje životne uvjete. Druga je stvar ima li ta
politička tvorevina preduvjete za dugoročno postojanje.
I tako je svaka od triju sukobljenih strana u bosanskome ratu
tek djelomično uspjela ostvariti svoje ciljeve zbog kojih je ratovala.
Srbi su dobili međunarodno priznatu državotvornu tvorevinu, ali ona
nikako nije sposobna za samostalan život. Međutim, ostala im je nada
da će se u skoroj budućnosti pripojiti svojoj matičnoj državi, te tako
ostvariti san o velikoj Srbiji. Bošnjaci su dobili nedostatno
teritorija, ali nadziru gotovo sve važnije bosanske gradove. Uz to,
Bošnjaci se mogu nadati izdašnoj pomoći sa Zapada, koji obećava
ubrzanu obnovu cjelokupne zemlje. Oni se nisu uspjeli izboriti za
međunarodno priznanje svoje države, već su uvučeni u državnu tvorevinu
s Hrvatima. Sukladno tome, ni Hrvati nisu uspjeli svoje područje
pripojiti Hrvatskoj, već su politički vezani s Bošnjacima, uz obilato
sponzoriranje Washingtona. Međutim, ta zajednica, zasada, uglavnom
djeluje na vojnoj razini, kada se interesi obaju naroda podudaraju.
Politički i ekonomski ova zajednica još uvijek nije saživjela, a ne
postoje ni naznake da će se to dogoditi.
Kako bošnjačka strana neprestano ističe da joj je krajnji cilj
stvaranje samostalne države, a nisu nepoznate ni težnje bosanskih
Hrvata da se pripoje Hrvatskoj, pitanje je koliko će ta zajednica još
izdržati. Po svemu sudeći, samo do trenutka kada će Srbi prestati biti
najveći neprijatelj i Hrvatima i Bošnjacima", piše Mario Galić.
(Hina) dp mć
180759 MET oct 95