ZAGREB, 13. listopada (Hina/IKA) - Hrvatski biskupi okupljeni na VIII. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK), koje se u Zagrebu pod predsjedanjem zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića održalo od 10. do
12. listopada, uputili su poruku svim vjernicima. Poruku hrvatskih biskupa Informativna katolička agencija (IKA) prenosi u cjelosti:
ZAGREB, 13. listopada (Hina/IKA) - Hrvatski biskupi okupljeni na VIII.
plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK), koje se u
Zagrebu pod predsjedanjem zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje
Kuharića održalo od 10. do 12. listopada, uputili su poruku svim
vjernicima. Poruku hrvatskih biskupa Informativna katolička agencija
(IKA) prenosi u cjelosti: #L#
"Na redovitom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u
Zagrebu od 10. do 12. listopada 1995., s posebnom smo pozornošću
razmatrali sadašnje stanje u našoj Crkvi i našoj Domovini, poglavito s
obzirom na proces povratka i obnove te na pitanja povezana s izborima
za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske.
Prognanici postaju povratnici
U posljednja dva mjeseca na mnogim su se ruševinama naših crkava
sabirali vjernici oko svetog oltara na kojem je opet - nakon četiri
godine - prikazana nekrvna žrtva Novoga zavjeta, presveta Euharistija.
Ponekad smo to sveto bogoslužje predvodili mi biskupi osobno, a
najčešće se Božji narod okupljao i okuplja oko svojih svećenika koji
se zajedno s njim vraćaju iz progonstva. To su početna okupljanja
prognanika na njihovim zgarištima i ruševinama. Ime prognanik tako se
mijenja u ime povratnik. Pomiješana je međutim tuga nad razvalinama s
radošću povratka, pripravnost za obnovu uništenoga s obeshrabrenošću
pred veličinom posla koji nas očekuje.
Poteškoće povratka
Nanovo podignuti naša sela i gradove, obnoviti društveni i crkveni
život - zaista je velika i naporna zadaća. Čeka nas siromaštvo koje će
nas pratiti u prvim godinama povratka: siromašan stan, siromašna
hrana, siromaštvo odijevanja, nedostatak novca za svagdanje potrebe
obitelji, dok se ne uspostave mogućnosti rada i uspješna
privređivanja. Uspoređivat će se ono što je bilo naslijeđeno ili
stečeno vlastitim radom i dovedeno do nekoga standarda primjerena
suvremenom društvu, s onim uvjetima u kojima treba započeti sve iznova.
Programi koje najavljuju i ostvaruju državne vlasti svakako su
nezamjenjljiva pomoć građanima u pothvatu obnove. No, bez osobna
zalaganja, požrtvovnosti i uzajamne pomoći ne može ni započeti, a
kamoli biti dovršeno djelo obnove. Uostalom, pomagati jedni drugima u
izgradnji kuća i u drugim poslovima hvale je vrijedna tradicija i
praksa u našem narodu. Nadamo se da će se pokrenuti i šira solidarnost
na čitavom prostoru naše domovine, kao i to da će se nastaviti
zauzetost naših iseljenika koji su se tijekom svih ovih ratnih godina
u tome iskazali. Veliki povijesni preokret i mogućnost da slobodno
žive u svojoj domovini otvaraju i našim iseljenicima, nakon pola
stoljeća njihova prisilna raseljavanja, put povratka na rodnu grudu.
Sa zahvalnošću ćemo primiti određenu pomoć izvana, od međunarodnih
institucija, ali u tome ćemo čuvati svoje dostojanstvo.
Povratnici koji se nastanjuju u skromnim stanovima dok ne podignu i
ne srede svoj dom, trebaju međutim i svoju crkvu i smještaj za svoga
župnika. Tako će se usporedo obnavljati i građanski i crkveni život.
Pastirska će ljubav, kao temeljna krepost dušobrižnika, i ovdje biti
posvjedočena da duše naših povratnika ne bi klonule, već da u njima
poraste ljubav i požrtvovnost koje će konačno donijeti svoje plodove.
Poteškoće na putu obnove mogu izazvati strah pred veličinom zadaće.
Oslonjenost na Božju riječ svladava strah i daje hrabrost u suočavanju
s poteškoćama. Posebno nam je važno prigrliti duh evanđeoskog
siromaštva po kojem se i u skromnim uvjetima otkriva puna vrijednost i
radost života i učvršćuje pouzdanje u Božju skrb za čovjeka. Možda su
upravo ove okolnosti prigoda da dublje iskusimo snagu Isusovih riječi:
"Nemojte zabrinuto govoriti: "Što ćemo jesti?" ili: "Što ćemo piti?"
ili: "U što ćemo se obući?"... Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to
potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a
sve će vam se ostalo nadodati" (Mt 6, 31-33). Tako će se i na nama
ispuniti riječi sv. Pavla "da Bog u svemu na dobro surađuje s onima
koji ga ljube" (Rim 8,28). Iz ove teške kušnje kršćansko lice naše
Crkve treba zasjati novom ljepotom i svetošću.
Ostvariti pravednost.
Imamo još jednu važnu riječ ponoviti i naglasiti našim povratnicima i
svim građanima Hrvatske. O tome smo u ova dva mjeseca često govorili
sa zabrinutošću i tugom. Treba nam se naime boriti protiv ogorčenosti
za naše ruševine, za naše ubijene i nestale, za naša stradanja. Snagom
Božjom moramo svladavati porive osvete i mržnje. Nažalost, nisu svi
ostali čisti. Napušteni domovi i imovina izbjeglih građana Srba nisu
svuda poštovani. Posebno nas uznemiruju vijesti o ubojstvima civilnih
osoba koje su bile ostale u svojim domovima. Takva bezakonja ne tiču
se samo onih koji su ih počinili, jer ljaga pada na širu zajednicu
barem dok vlasti ne utvrde krivce. To je ujedno i teška povreda
proklamacije upućene srpskom stanovništvu da ne napušta svoje domove,
jer mu se jamče sva prava i sigurnost. Mi osuđujemo ovakve postupke
kao nemoralne i protivne Božjem zakonu. Iz činjenice da je nama
učinjeno zlo ne slijedi da mi smijemo uzvratiti istom mjerom. Dužni
smo se držati evanđeoskog načela: "Sve, dakle, što želite da ljudi
vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci" (Mt 7.
12). Uostalom, kažnjavati krivce pridržano je zakonitim sudovima nakon
što objektivno utvrde osobnu krivnju. Uzimati pravdu u svoje ruke
privatnim je građanima - po moralu i po zakonu - nedopustivo. Grijesi
protiv Božjih zapovijedi: "Ne ukradi" i "Ne ubij" vraćaju se na glavu
onih koji ih čine. Jamčiti sigurn
131839 MET oct 95