ZAGREB, 12. listopada (Hina) - "Sadašnje odgađanje, dan po dan, primirja u BiH zacijelo odražava složene odnose i proturječne interese među (lokalnim) 'stranama u sukobu'. Nakon tri i pol godine 'ilegalnog' ratovanja - srpske agresije
i hrvatsko-muslimanske obrane - nekoliko dana produžetka ne može promijeniti bogzna što u velikoj diplomatskoj igri, koja je, čini se, pri završetku", piše Mirko Galić u dašnjem Večernjem listu u uvodu svoje stalne kolumne 'Na rubu Europe' i još ističe: "Za 'sitne čarke' još može biti i povoda i interesa; za 'velika ratovanja' teško je naći opravdanja i razloga. Osim da se netko - ne vodeći računa o 'novim' odnosima snaga i o raspoloženju u krugu velikih zemalja - ne upusti u avanturu. Ali, mač bi pao na onoga tko bi ga prvi potegnuo!"
ZAGREB, 12. listopada (Hina) - "Sadašnje odgađanje, dan po dan,
primirja u BiH zacijelo odražava složene odnose i proturječne interese
među (lokalnim) 'stranama u sukobu'. Nakon tri i pol godine
'ilegalnog' ratovanja - srpske agresije i hrvatsko-muslimanske obrane
- nekoliko dana produžetka ne može promijeniti bogzna što u velikoj
diplomatskoj igri, koja je, čini se, pri završetku", piše Mirko Galić
u dašnjem Večernjem listu u uvodu svoje stalne kolumne 'Na rubu
Europe' i još ističe: "Za 'sitne čarke' još može biti i povoda i
interesa; za 'velika ratovanja' teško je naći opravdanja i razloga.
Osim da se netko - ne vodeći računa o 'novim' odnosima snaga i o
raspoloženju u krugu velikih zemalja - ne upusti u avanturu. Ali, mač
bi pao na onoga tko bi ga prvi potegnuo!" #L#
Obrazlažući u nastavku koje su to nove činjenice u svjetskoj
politici, Galić izdvaja odlučujuću ulogu SAD-a i piše: "Bez Amerike
nije bilo rješenja, jer nije bilo vanjske sile koja bi ga pripremila;
s Amerikom u glavnoj ulozi, rješenje je postalo i moguće i vjerojatno,
jer je mir dobio pokrovitelja i snagu koja ga može nametnuti. Ako su
Hrvati i Hrvatska promijenili unutrašnje odnose snaga i stvorili, u
oružju, uvjete za mir, Amerikanci su, ulazeći u prvi plan, promijenili
međunarodne odnose snaga. Pri tome su Clintonu išle na ruku i promjene
u Francuskoj, odlazak F. Mitterranda, koji je na Europu gledao kroz
povijesnu prizmu, prije svega francusko-njemačkih odnosa (što je i De
Gaullea opterećivalo) i dolazak J. Chiracha, koji je u bosanskoj
tragediji vidio i krizu, ili pad, europskih (zapadnih) vrijednosti. Je
li francuski Predsjednik utjecao više na Predsjednika SAD-a, kao što
dokazuje Pierre Salinger, ili obrnuto, ili je to bio obostrani utjecaj
- možda će zanimati povjesničare. Za sadašnje analitičare, oni su u
paru promijenili svjetsku politiku prema Bosni, učinili mir mogućim
(nakon što su Hrvati pokazali da je moguć rat protiv 'nepobjedivih'
Srba)".
Na kraju Galić piše: "Još ne treba isključivati 'incidente na putu',
ova ili ona odgađanja; mir je, s tako jakim 'režiserima', uz takvu
potporu velikih zemalja, postao - neodgodiv!"
(Hina) mc
120805 MET oct 95