VJESNIK : BARANJA KAO KOSOVO?

ZAGREB, 4. listopada (Hina) - "Europa je mjesto vječitoga sukoba", prva je rečenica komentara Maje Freundlich u kojem izdvaja nekoliko zakonitosti koje se mogu odčitati iz ratova koji su se kroz povijest vodili na tlu Europe, a na kraju komentira aktivnosti Europske unije u traženju mirnog rješenja rata na prostoru bivše Jugoslavije. "Ponajprije, rat u Europi, bio on sveopćim ili samo ograničenim, najopasniji je vulkanski izvor na čitavom svijetu. Dakle, sukob u Europi treba početi gasiti odmah. Drugo, početak rata u Europi izgleda opuštenim i izbježivim, a završni broj njegovih žrtava uvijek premašuje prosjek žrtava u takvim sukobima bilo gdje drugdje u svijetu. Treće, Europljani su sposobniji i maštovitiji u ratnim zločinima. Četvrto, europski ratovi zauvijek su uvjetovani i obilježeni višestoljetnim protivnostima među europskim narodima i zemljama. Peto, rat u Europi nije moguće završiti pregovorima. Budući da je europska ravnoteža snage i moći mjerena ljekarničkom vagom, uvijek se može vidjeti tko je onaj koji je posegnuo za tuđim tlom ili tuđom blagajnom. I nikad još dosad u europskim ratovima, od tridesetogodišnjega, preko napoleonskih, preko Prvoga i Drugoga svjetskog, sve do srpskoga protiv Hrvatske, nikad još europski razbojnici nisu bili umireni riječju. Rat u Europi mora biti završen porazom nepravednika, a sva popuštanja zločincu, svaka sukrivnja s počiniteljem genocida, bila je uvijek samo izvorom novoga, još strašnijeg rata". Povezavši potom ove zakonitosti na teren američkih mirotvornih pokušaja, novinarka na kraju piše: "No, napokon, nakon što su već i sarajevske novine zaključile kako je američka inicijativa, unatoč svojoj dobronamjernosti, utopistički zamišljena, nakon što se američki neuspjeh već nazire, opet su dignuli glavu Europljani. Europska unija odlučila je je ucijeniti nas novcem. Pomoć će, kažu, dobiti oni koji budu poslušni. A što se od nas zahtijeva? Od Muslimana traži se da šute o postocima podjele bosanskoga tla. Od Hrvata traži se da brzo vrate u Hrvatsku one Srbe, koji su s hrvatskim traktorima i crnom mrljom na savjesti pobjegli iz Hrvatske, te da tim Srbima daju autonomiju u 'Krajini i istočnoj Slavoniji'. Od Srba traži se da Kosovu, Vojvodini i Sandžaku daju autonomiju, a ne bi li stvar bila pedagoški 'pravedna', od Hrvata se traži da autonomija Baranje i istočne Slavonijr bude jednaka onoj Kosova. (!?) Dakako, nastup Europske unije u ovomu je slučaju arogantan i pretenciozan. Jer, zašto bismo mi 'učinili sve za povratak' onih koje nitko nije odavde ni tjerao, a koji su prije toga pljačkali, ubijali, mučili, klali, prijetili, uništavali? Zašto bismo davali autonomiju onima koji su htjeli osvojiti i poništiti Hrvatsku, i to na tlu, koje je hrvatsko? Na čemu se temelji takav zahtjev? Zašto bismo mi prepuštali Baranju ili Vukovar nekakvoj izmišljenoj srpskoj autonomiji, kad u Baranji i Vukovaru nisu Srbi nikad imali značajan postotak pučanstva, čak ni poslije nasilne kolonizacije tih krajeva u doba velikosrpske Jugoslavije? Zašto bismo mi Europskoj uniji prepustili 'stabilizaciju regionalnog sustava sigurnosti', 'samostalno određivanje mjera sigurnosti', te 'nadzor i smanjivanje naoružanja'? Zašto bismo to prepuštali Europi, koja je dosad Hrvatskoj nijekala pravo na samostalnost, koja je svim svojim postupcima dosad praktično pomagala i podupirala Miloševićev nacistički režim u Srbiji, i koja je mirno promatrala genocid nad stotinama tisuća ljudi? Sad, kad smo se sami oslobodili opasnosti i straha, tko može od nas tražiti da mu prepustimo nadzor nad svojim oružjem? Arogancija, kao posljedica birokratske ograničenosti, temelji se i na pomisli kako će europski program financijske humanitarne pomoći, biti dovoljnim mamcem za Hrvatsku. Ako na drugoj strani vage stoje zahtjevi za sužavanjem, a u budućnosti i nestankom suvereniteta, takva pomoć EU-a pri obnovi, nije dovoljno teška. Pogotovo zato što je i sama EU ograničena u svojim materijalnim izvorima. Njezini unutarnji odnosi već su preopterećeni engleskim, portugalskim i španjolskim siromaštvom i nezaposlenošću. Zar bismo mi, iako smo sada u teškoj poslijeratnoj situaciji, ikad prodali Baranju za neizvjesnost ponekog europskog ecua?" (Hina) dd 040802 MET oct 95