ZAGREB, 3. listopada (Hina) - Podsjetivši u uvodu komentara u današnjem Večernjem listu na riječi Doris Pack, zastupnice u Europskom parlamentu, koja je "aludirajući na dugogodišnji mlak i oportunistički odnos civilizirane Europe
spram srpske barbarske agresije i na Dubrovnik, i na Vukovar, i u Bosni... istaknula kako se toj i takvoj Europi oči otvorili Hrvati i Amerikanci", Nenad Ivanković u nastavku svoje redovite kolumne 'U zrcalu', piše:
ZAGREB, 3. listopada (Hina) - Podsjetivši u uvodu komentara u
današnjem Večernjem listu na riječi Doris Pack, zastupnice u Europskom
parlamentu, koja je "aludirajući na dugogodišnji mlak i oportunistički
odnos civilizirane Europe spram srpske barbarske agresije i na
Dubrovnik, i na Vukovar, i u Bosni... istaknula kako se toj i takvoj
Europi oči otvorili Hrvati i Amerikanci", Nenad Ivanković u nastavku
svoje redovite kolumne 'U zrcalu', piše: #L#
"(...) Tko ovih dana lista europsku, pa i dio američke štampe, tko
prati inozemne tv-postaje, na trenutak će ostati zbunjen. Hrvatska je,
naime, opet na tapetu, iako za to nije dala nikakva ozbiljna povoda.
Štoviše, svojim je vojnim uspjesima objektivno pomogla NATO-u,
Amerikancima i bosanskim Muslimanima. U prvim trenucima nakon svih tih
uspjeha svijet je to i glasno priznao. A sada, kada je Hrvatska
demistificirala srpsku vojnu silu i razotkrila svu jalaovost zapadne
politike u svu apsurdnost uvjeravanja tamošnjih generala i vojnih
stručnjaka, kako se protiv Srba tobože ne može ništa učiniti jer su,
navodno, nepobjedivi, dakle, sada kada je sve to razotkriveno i kad je
ta demistifikacija otvorila prvi put ozbiljnu šansu za mirno rješenjhe
na ovim područjima, sada se ponbovno bude stari duhovi i krugovi koji
bi ponovno mir ostvarili na račun hrvatskih interesa.
Hrvati su, u usporedbi sa Srbima i Muslimanima, u ovom ratu bili
gotovo sami, i zato se mnogima činilo, a i čini se, da je
najelegantnije i najmanje rizično ako se pritisne Zagreb. Jer, tada se
neće pobuniti ni Moskva, a niti će glas dići islamske države. U
najgorem slučaju čut će se kakvo suzdržano negodovanje u Bonnu, a u
posljednje vrijeme i u Washingtonu, i to je sve. Taj i takav kontekst
uza sve ostalo objašnjava zašto se sada ponovno udara po Hrvatskoj i
po njenom političkom vodstvu, i to na način na koji bi i najokorjeliji
velikosrbi pozavidjeli. Traži se način kako da se mirno 'reintegrira'
Baranja, istočna Slavonija i zapadni Srijem, ali tako da to u prvom
redu zadovolji Miloševića! Zato su opet na djelu tvorci i
predlagatelji plana Z-4, plan koji je Hrvatsku, da su ga kninski Srbi
prihvatili, trebao vječno zadržati u stanju poludržave, a to znači
neke vrsti srpskog vazala.
Budući da golemoj većini kninskih Srba nije bilo ni do kakvih
manjinskih i ljudskih prava, nego jedino i samo do okupacije, oni su,
kad su vidjeli da od toga neće biti ništa, sami sebe praktički
'etnički očistili'. I time u konačnici nasanjkali svoje političke
patrone i zaštitnike. Zbog toga se sada za okupirani hrvatski istok
pokušava nametnuti taj odavno propali plan, iako Srbi tamo nikada nisu
bili većina i neće to biti. I opet, po istom - gore spomenutom -
načelu: zadovolji manjinu, a za većinu nas nije briga!
Takve valja podsjetiti na dvije okolnosti: Hrvatska danas, na sreću,
može sama riješiti svoje probleme, ako se svijet pokaže u starom
svjetlu. Drugo, hrvatski je narod, poslije 'Oluje' u stanju takvog
duhovnog i nacionalnog preporoda da jednostavno nije u psihološkoj
situaciji iz koje bi mogao prihvatiti rješenje koje bi od njihove
države učinio nekakav torzo. A bez brze i potpune reintegracije
preostalih okupiranih područja u državno-pravni sustav zemlje,
Hrvatska bi zaista bila još - ne-do kraja-država. A to znači u stanju
negativne i razorne energije", zaključuje Ivanković.
(Hina) mc
030828 MET oct 95