ZAGREB, 2. listopada (Hina) - O skupu što su ga zajedno organizirali hrvatska Vlada i zagrebački Ekonomski institut, piše za današnji broj Večernjeg lista Deana Knežević.
ZAGREB, 2. listopada (Hina) - O skupu što su ga zajedno organizirali
hrvatska Vlada i zagrebački Ekonomski institut, piše za današnji broj
Večernjeg lista Deana Knežević. #L#
Napomenuvši kako je pitanje oko kojeg se raspravljalo - "je li Vladin
koncept ekonomske politike iscrpio moguće dosege ili još može
poslužiti kao dobra odskočna daska za postizanje trajnije ekonomske
stabilnosti" - novinarka u svom osvrtu na skup, piše: "Među pedesetak
prisutnih bili su i oni koji svoja znanja trenutačno primjenjuju u
državnim službama, te oni koji rade u znanstvenim institucijama. Uz
razlike po položajima, zastupljene su bile i razlike po
opredjeljenjima, od onih što se mogu grubo odrediti kao sljedbeništvo
Keynesa, do onih koje će iza leđa zvati friedmanovcima, uključujući i
one koji se ne daju ili ne mogu svrstati u takve polarizirane profile.
Premijer Valentić, potpredsjednik Škegro i ministri gospodarskih
resora dobrovoljno su se izložili kritikama struke (koja, vjerojatno,
najviše boli), a koja u takvim prilikama u pravilu ne troši vrijeme na
komplimente.
Kako se u toj razmjeni argumenata pokazalo, Vlada je zapravo
primjenjivala mješavinu kejnezijanskog i monetarističkog koncepta, kao
što to rade mnoge druge vlade u svijetu. Ako bi se htjelo prigovoriti
da kruta monetarna politika onemogućuje gospodarski rast, taj će
prigovor opovrgnuti podatak da je samo u osam mjeseci ove godine
novčana masa povećana oko 32 posto. Isto tako teško je dokazati da bi
stvari išle bolje ako bi još aktivniju ulogu u ekonomskoj politici
imala država: ona i sad izravno upravlja najvećim dijelom nacionalnog
bogatstva. Pa ipak, usred toga zanimljivog ukrštanja teoretskih
pristupa, premijer je morao umetnuti 'prozaičnu', ali prizemljujuću
informaciju: država nema novca za isplatu božićnica, a i kada bi je
kreula isplaćivati poduzećima u državnom ili pretežno državnom
vlasništvu, vjerojatno bi to bilo iz iste, inflatorne blagjne, odnosno
iz tiskare novca. Nije točno da je MMF tu tiskaru prikočio, ona i
dalje 'dobro radi', rekao je jedan od sudionika skupa. Kako rast
proizvodnje, koji bi omogućio povećanje osobnog standarda, ni izdaleka
ne doseže povećanje novčane mase, nameće se pitanje - gdje je razlika?
Ni oni koji su po položaju najbliže istinitom odgovoru neće dati ruku
u vatru za to da je ona potrošena na povratak iz strane u domaću
valutu, odnosno na remonetizaciju. Puno je stranputica kojima je taj
novac mogao zalutati na putu do zdravih privrednih subjekata koje bi
ga vratile s uvećanim iznosom. Jedna je svakako rat (a premijer
Valentić napominje da potrebe za visokim vojnim izdacima još traju),
druge su u etatiziranom dijelu gospodarstva i bankarskog sustava za
koje još ne vrijedi princip tvrdog budžeta. Sve se, međutim, vrti na
terenu politike, pa i ono što je za ekonomsku struku načelno lako
rješivo, u praksi ostaje zamršeno.
Oko jednoga kao da su se svi slažu: da bi hrvatsko gospodarstvo
krenulo u značajniji rast, bit će potrebne preraspodjele i unutar
postojećega društvenog proizvoda, što bi najlakše bilo postići
smanjenjem najvećih stavki u proračunu - izdatka za vojsku. U tom bi
se slučaju veći dio novca mogao preliti u investicije, a ostalo bi
vjerojatno i za božićnice. No što će od toga biti ekonomska stvarnost,
ovisi o svakom pomaku u diplomatskim naporima na okončanju rata, kao i
o mnogim potezima na unutarnjoj, ali opet političkoj sceni".
(Hina) mc
020803 MET oct 95