VJESNIK: TRI PREDIZBORNE PREPORUKE

ZAGREB, 2. listopada (Hina) - U ozračju predstojećih izbora Ivo Jakovljević u današnjem Vkjesnikovu 'Ekonomskom brevijaru' u nastojanju da se postigne "opća korist", upućuje - "na ruke onih koji će bilo kao oporba ili kao nov tim u sklopu vladajuće stranke ovih predizbornih dana pokušati nešto novo, konkurentnije i jače, kako bi dosadašnju vlast natjerali na još žešću utakmicu u ime te opće koristi" - tri preporuke i piše: "1. Imajte svoj stranački program, s naglaskom na mjerama kojima bi se u slučaju da osvojite vlast u saboru, u idućem mandatu pomogli fundamentalni interesi vaše strane (rada ili kapitala, ljevice ili desnice, vlasnika ili radnika i seljaka, poduzetnika ili intelektualca itsl.); 2. Otvoreno, javno i džentlemenski vrednujte i sve pozitivne i sve negativne strane politike dosadašnje hrvatske Vlade, kako bi se i iz tog pogleda unatrag znalo koliko su vaš stranački programi realistični, a koliko bitan zaokret u odnosu na prijašnje hrvatske vlade; i 3. Pripremite stranačku taktiku za pregovore s inozemnim kreditorima i međunarodnim ustanovama, kako biste u slučaju da osvojite vlast, unaprijed znali i svoj plan minimum, i svoj plan maksimum, pa naposlijetku i plan optimum". Istaknuvši u nastavku, kako svatko tko se danas u Republici Hrvatskoj bori za vlast, "mora poći od temeljne pretpostavke da je Hrvatska mala i otvorena europska zemlja, čiji je temeljni strategijski interes što brža institucionalna i tržišna integracija u svijet zapadne demokracije", Jakovljević nastavlja: "Zbog toga svaka hrvatska vlada sada i ubuduće mora biti spremna na brojne kompromise s vanjskim čimbenicima, ali ni u jednom trenutku ne ispod razine hrvatskih vitalnih interesa. U određivanju tog hrvatskoga političkog optimuma, ispod kojeg nije moguć ni jedan kompromis, svaka buduća vlast može nešto naučiti i od svojih prethodnika, koji su tvrdo postavili hrvatske fiksne troškove za uspješnu obranu, povratak prognanika i održavanje točno određena standarda javnih službi kao hrvatsku pregovaračku poziciju i u diplomaciji, pa naposlijetku, ili prije svega i u samoj ekonomiji i međunarodnim financijama. (...) Nije moje da se miješam u svakovrsne i po prirodi stvari bitno različite, pa i suprotstavljene stranačke programe, ali moram podsjetiti ionako dobro upućen oporbene analitičare da tko god osvoji saborsku većinu u predstojećim izborima, taj nasljeđuje i stabilne cijene, i stabilan tečaj, i relativno visoke devizne rezerve, i stand-by sporazum s MMF-om, i dogovore o reprogramiranju većine vanjskih dugova, i štošta dobro riješenog još, ali i posve otvoreno pitanje denacionalizacije, i mogućnost revizija niza spornih slučejave u vlasničkoj pretvorbi, i otvoren prostor za ideju u makro i mikro poduzetništvu, i novu mladu generaciju, koja će nakon demobilizacije biti krajnje motivirana da gradi svoj svijet i Hrvatsku kao novu, demokratsku europsku zemlju. Moglo bi se nekom, koji zna tajne ispisivanja ekonomskih programa, učiniti da je i poslije Valentića neizbježan samo - Valentić kao metafora kontinuiteta hrvatske ekonomske politike, ali i pjesnike među političarima i ekonomistima valja podsjetiti da je svaki ekonomski program bilo koje vlade uvijek i svugdje samo više ili manje pomno odabrani kompromis između stranačkih najboljih obećanja, općih nacionalnih interesa i uvjeta inozemnih partnera. Naslijedi li Nikicu Valentića kao vodećeg znaka dosadašnje ekonomske politike na Markovu trgu u Zagrebu, opet neki Valentić, bit će to još jedna potvrda da imena nisu važna, i da (prema lat. Non quis, sed quid) nije važno tko, nego - što, zar ne?" (Hina) mc 020756 MET oct 95