(od Hininog dopisnika Branka Merlina) BEIJING, 30. rujna (Hina) - S više od dvije tisuće godina iskustva, kineska tradicionalna medicina, čiji se počeci obično vezuju za drevni teorijski "Kanon Žutoga cara", liječi i sprečava bolesti
brinući se o urednom protoku vitalne energije u organizmu te održavanju ravnoteže između jina i janga.
'HLADNA' BOLEST?
(od Hininog dopisnika Branka Merlina)
BEIJING, 30. rujna (Hina) - S više od dvije tisuće godina iskustva,
kineska tradicionalna medicina, čiji se počeci obično vezuju za drevni
teorijski "Kanon Žutoga cara", liječi i sprečava bolesti brinući se o
urednom protoku vitalne energije u organizmu te održavanju ravnoteže
između jina i janga. #L#
Dvije međusobno oprečne, ali međuovisne sile čije je jedinstvo temelj
svih životnih fenomena, ideja jina i janga, uz mjesto i važnost koju
ima u drevnoj kineskoj filozofiji i religiji, izrazito je prisutna i u
kineskoj medicini. I to je razumljivo, jer za drevne Kineze cijeli je
svemir bio označen suodnosima jina i janga: život i smrt, ljeto i
zima, dan i noć, sve su to manifestacije njihova međudjelovanja. Jang:
svjetlost, toplina, pokret... Jin: tama, hladnoća, nepokretnost...
Jang: muškarac i nebo.. Jin: žena i zemlja... Sveprisutne drevne
apstrakcije, o kojima i danas stariji stanovnici Beijinga vode računa
pri kupnji namirnica i kreiranju jelovnika prikladnog za određeno
godišnje doba. Pojmovi važni i u teoriji kineske tradicionalne
medicine, za koju je bolest zapravo poremećaj uzrokovan narušenom
ravnotežom jina i janga. Pretjerana prisutnost jednog ili drugog
elementa, uzrok je bolesti koju će liječnik prepoznati kao toplu ili
hladnu, ovisno o tomu narušava li željenu ravnotežu jin ili jang.
Oslanjajući se na pručavanje i razumijevanje ljudske fiziologije i
patologije te ljekovitih svojstava bilja, životinja i minerala,
kineska je medicina do sredine prošloga stoljeća i do susreta s
europskim načinima liječenja prešla dug put, kojim i danas napreduje.
Da taj način liječenja u kineskom zdravstvenom sustavu ima itekako
važno mjesto dokazuju podaci o broju bolnica za tradicionalnu
medicinu, znanstvenih ustanova, broju proizvođača odgovarajućih
tradicionalnih lijekova te broju pacijenata. U kineskim uvjetima,
valja istaknuti, jedna od velikih prednosti tradicionalne medicine
jest i to što nije skupa poput suvremene zapadne medicine. Ipak, nije
samo cijena usluge razlog često isticanoj želji da se u liječenju
bolesnika kombiniraju rješenja moderne zapadne i tradicionalne kineske
medicine; kao najvažniji razlog ističe se korist za bolesnike, što
primjerice znači i mogućnost liječenja prirodnim lijekovima.
Dok u svijetu raste zanimanje za alternativne načine liječenja, što i
kinesku tradicionalnu medicinu čini jednim od cijenjenih "izvoznih"
artikala kineske kulture, u Kini se sve veća pozornost poklanja još
relativno slabo poznatim tibetanskim i mongolskim tradicionalnim
načinima liječenja. Sa stajališta zapadnjaka, mogli bismo reći da se
tako alternativa upoznaje s alternativom. Iz kineske kuta, stvari
stoje drukčije: ovdje je tradicionalna medicina sustav liječenja koji
oznaku 'alternativnog' i 'tradicionalnog' dobiva tek u opreci s
europskom medicinom. Često zagovarajući liječenje akutnih bolesti
sredstvima zapadnjačke medicine, a liječenje kroničnih i teških
bolesti sredstvima kineske, liječnici tu vole istaknuti da je
pacijentu svejedno o kojem se načinu liječenja radi, pod uvjetom da je
ono uspješno. Dodajući da kineska tradicionalna medicina ne može
zastarjeti, jednostavno zato što uvijek ima potrebe da se pokuša i s
rješenjima koja samo ona nudi.
Trudeći se odgovoriti svim izazovima koji se pred nju postavljaju,
tradicionalna medicina danas mnogo snage ulaže u traženje lijeka za
rak, bolest koja svojim različitim pojavnim oblicima jednako
mobilizira znanstvene umove i na istoku i na zapadu. Novinske vijesti
o tome kako neki liječnik u liječenju pojedinih ili raznih vrsta raka
postiže određene rezultate zahvaljujući metodama koje je sam razvio, u
kineskome tisku nisu osobita novost. A ima i slučajeva da pritom
liječnik polazi od teorijskih stajališta koja protuslove stoljetnim
uvjerenjima. Takav je, primjerice, slučaj dr. Huia Haia, čovjeka koji
je zaključio da rak nije 'topla' već 'hladna' bolest.
Kroz povijest, oslanjajući se na izvanjske simptome, primjerice na
težak i glasan puls, kineska je medicina rak svrstavala u 'tople'
bolesti, dakle one izazvane pretjeranim djelovanjem janga te ga je
liječila nekim od 'hladnih' lijekova, jer toplo se liječi hladnim, a
hladno toplim.
Doktor Hu je, pak, spoznao kako rak zapravo pripada u 'hladne'
bolesti (prevaga jina), u prilog čega nerijetko govori sivilo
pacijentova lica, odsustvo groznice te osjećaj unutarnje hladnoće.
Sukladno novom gledanju na bolest, valjalo je prestati s prepisivanjem
starih recepata, odbaciti ranije upotrebljavane lijekove i početi
tražiti nove. To znači, kako kazuje i novinska priča o doktoru-
prevratniku, da je i on poput mnogih kolega krenuo u planine za
ljekovitim biljem, prikladnim za liječenje raka kao 'hladne' bolesti.
Zamijenivši pet od trideset ljekovitih trava mješavinom kojih je
liječio svoje pacijente, stvorivši svoj lijek, nakon godina rada i
uspjeha koje je postigao te predstavivši lani stručnoj javnosti svoju
teoriju o liječenju raka, doktor Hui je pozvan da uz pomoć Kineske
akademije za tradicionalnu medicinu otvori u Beijingu i svoju kliniku.
Lijekovi koje po tajnoj recepturi sam priprema s četvoricom pomoćnika,
prihvaćeni su za eksperimentalnu uporabu. Podijeljeni su u šest
skupina i dvanaest vrsta, svaki namijenjen liječenju pojedine vrste
tumora.
To je ilustrativna priča o liječniku spremnom svim svojim znanjem
pomoći pacijentima koji mu vjeruju, kao i o živosti koja i danas krasi
dva tisućljeća staru medicinu.
(Hina) mer br
300822 MET sep 95